Moj je pokojni otac bio nasilnik. Mrzio je majku, mlatio nas djecu i svoju ženu, za mene je bio i ostao inkarnacija zla. Ali… Kad se vratio iz Auschwitza ridao je danima. Svome je unuku rekao da je ono kroz što su prošli Židovi nezamislivo.
Neke su činjenice kristalno jasne, ne od jučer. Izrael je fašistička država. Gaza je ogroman koncentracijski logor u kome skapavaju Palestinci baš onako kako su nekad Židovi u Auschwitzu. Zapad, ma što to danas bilo, na čelu s Amerikom za koju ne znamo da li njezina industrija oružja služi Netanyahuu i kompaniji ili Netanyahu i kompanija služe njoj, obavit će ogroman “posao”.
S gađenjem sam gledala kako se cijepe naši sabornici i članovi vlade. Dobro, onaj Marić je pokazao mišiće, to je čak bila i svjetska brejkingnjuz, ministra smo gledali u tamnoplavoj potkošulji koju više ne nose ni beskućnici koji se hrane u javnoj kuhinji.
Akcija je imala smisla, slala je jasnu poruku, ako se cijepe i oni koji žive poput careva u ukradenim dvorcima vilama i kućerinama, dakle bića koja imaju što izgubiti ako sve ode po zlu, onda je logično da ćemo povjerenje u cjepivo steći i mi obični smrtnici koji od bogatstva imamo samo nadu da ćemo platiti režije i da će nam se djeca uskoro vratiti na posao. Ja sam uvijek vjerovala u cjepivo, ali u ovoj zemlji, navodno, žive mnogi koji ne vjeruju. Zato je naša vlada učinila sve da u ljudima ubije nepovjerenje u cjepivo. Uspjela je u tome. Što bi rekli komentatori na portalima, antivaxeri su na aparatima.
Norman G. Finkelstein je čovjek na koga mislim kad sam očajna. Američki i izraelski fašisti koji ovih dana masakriraju tisuće nevinih civila u Gazi u meni bude tugu koja me drži za vrat od jutra do mraka. Ne zato što je Amerika zemlja kojom vlada šaka gadnih bogataša koji žive od mrtve djece iz Gaze. Ni izraelski gadovi u njihovoj vladi nisu ništa bolji. Sve je to prastara priča. Ubija me, UBIJA ME jebena, podanička, odvratna, genetska HRVATSKA ŠUTNJA.
Živimo u zemlji u kojoj je bešćutna, korumpirana, zločinačka, prodana vlast u nama građanima Hrvatske ubila sve ljudsko. Postali smo bešćutni poput naših političara kojima nikad dosta love i moći. Bešćutni poput tajkuna koji preko leševa nemoćnika ulaze u svoje dvorce da bi tamo krvavim rukama milovali glave svoje unučadi. Zlikovci koji su poklonili Hrvatsku zlikovcima zaklonili su nam oči prljavom krpom, začepili su nam usta smrdljivom štracom. Ne vidimo. Ne čujemo. Nijemi smo.
Možda će Obamine kćeri pročitati ovo pismo i zapitati tatu: “Kako ćeš se osjećati kad jednom netko nama otkine glavu? Hoćeš li plakati grleći naša obezglavljena krvava tijela ili ćeš se nasmijati i mrtvima nam reći: ‘Sorry, cure, ništa osobno, ja sam samo borac protiv terorizma.’”
Mediji ne mogu stalno prodavati iste tople priče iz života jer ljudima koji čitaju i gledaju treba promjena. Više krvi, više krvi, više krvi. Više zločina, više eksplozija ali ne i ista lokacija. Koga briga što se dešava u Bagdadu. Oguglali smo. I Sirija je pomalo dosadna. O Libiji da se ne govori.
Poručujem Hrvatskoj neka se jebe a pojma nemam tko ili što je “Hrvatska”. Tko je “Hrvatska” koja nije poduprla Palestinu u borbi za status države promatrača u Ujedinjenim nacijama?
Šutimo, gledamo, na isti način kako su šutjeli i gledali naši preci kada se Hitler bavio konačnim rješenjem.
Svi me moji prijatelji preklinju, ostavi se Židova. Koji će ti kurac? Cijeli svijet im puši, kako ti to ne vidiš? Toliko ima drugih tema. Ljubav, mržnja, bijeda, seks. Jebi se ti i tvoji Židovi!
