Irak

Mene i vas uznemirava rat između Rusije i Ukrajine. Kad se sjetim da je ona drončina mogla pasti na krov zgrade u kojoj su bili studenti, smrzne mi se srce. Tko nam ju je poslao ne znamo, ako smo uopće bili cilj? Činjenica da možemo biti cilj ledi nam krv u žilama. Da, Putin nam je preblizu.

Putin? Putin. Putin. Putin. Putin. Ne postoji medij u Evropi i Americi da ga već tisuću puta nije proglasio „ratnim zločincem“. O njegovom protivniku, sad već legendarnom vojskovođi, većem i od Napoleona i od Čerčila i od Cezara, budućem dobitniku Nobelove nagrade za mir, tiše se govori.  Zaboravilo se da je čovjek ušao u povijest kao pijanist koji svira kurcem. Zelenski danas drži kurac u maslinastim hlačama, na tijelu mu maslinasta majica, skroman čovjek, Che Guevara naših dana. Svjetski borac za slobodu obraća se svim parlamentima „civiliziranih“ zemalja i optužuje ih što mu ne šalju još oružja i još i još. I još sankcija Rusiji i još i još i još.

Ameri vole fešte. Ne tako davno najveći im je praznik bio Dan zahvalnosti koji se obilježavao četvrtog četvrtka u studenom. Toga su se dana u svakoj američkoj kući okupljali nonići i none, djeca i unuci.

Ponekad, kad pročitam tekst nekog od naših velikih hrvatskih pera ne znam da li bih se smijala ili plakala. Piše tako ovih dana jedno Pero u Novom listu, “ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić ponudila je u subotu pomoć Hrvatske izbjeglicama iz Sirije.”

Koliko bi nam život bio ljepši da nema interneta. Želiš samo pogledati tko ti je pisao ali ti vrag ne da mira, iako ne gledaš  teve, ne čitaš ni novine, ipak…Nikako baš nikao, ni uz najbolju volju, ne možeš izbjeći direktan prijenos orgazma što ga je doživjela Hillary Clinton kad je ugledala mrtvu glavu najvećeg zločinca na kugli zemaljskog Gadafija.

Živim u Hrvatskoj zato mi se vrlo često riga iako ne patim od bulimije.  Ipak nikad toliko žestoko ne bljujem koliko svakog jednaestog devetog kad su, je li, to svi znamo, “teroristi”, napali one nebodere.