Feminizam

U Hrvatskoj se javlja novi trend. Osnivanje udruga za zaštitu žena. Blebetanje na tu temu u medijima, udarni termin, ima snažniji odjek nego kad kakav “nervozni” mužjak s crnom zemljom sastavi svoju partnericu.

Koja sam ja sretnica! U Poljskoj mi je izašla peta knjiga, autobiografija  „Ples oko Sunca“. Izdavač Drzewo Babel, prevela ju je Marta Dobrowolska-Kieryl. Sigurna sam, uskoro će se otvoriti granice,  iglama ćemo pobijediti koronu i opet putovati i viđati se kao nekad.

Jedva čekam da se sastanemo na nekom od varšavskih trgova i skupa krenemo u rat protiv odvratnih muškaraca u crnim haljinama koji su vam život pretvorili u pakao.

Prijatelji moji, ima ih i kod nas, ali naše žene još nisu krenule u rat.

Stalno mi prijatelji šalju moje tekstove koji na nekom od portala skupljaju lajkove. U pravilu je, siročad moja ukradena, ispresijecana oglasima koji ljudima nude gaće koje uspješno skupljaju pišaku, tablete koje će im pomoći da im kurac stoji uspravno i u mrtvačkom sanduku, brzo otklanjanje vena…

Ti jadnici, osim što na meni zarađuju, možda misle i da mi je čast visjeti na njihovom smeću od stranica.  Oni mene reklamiraju. Ne pomaže što im s vremena na vrijeme poručim da odjebu. Ovo što mi se danas dogodilo ipak je prevršilo svaku mjeru. Jedan portal, ne želim ga reklamirati, ukrao je moj tekst i još zabranio „prenošenje“ bez njihove suglasnosti. Ja ću ga ipak „prenijeti“, pa što bude, bude.  Prvi je put osvanuo na blogu 27.02.2014. godine. Usput, objavljen je i u američkoj zbirci priča „Women in Clothes“. Amerikanci su me prije objave zamolili za dozvolu i još su mi platili.

Godinama pratim odnos hrvatskih mužjaka prema „javnim ženama“. Mizoginija im je uklesana u gene. Mi žene, bilo „javne“ ili „tajne“, koje imamo kćeri i unuke u velikom smo problemu. Moramo odgojiti ženu kojoj ćeš na sisi objasniti da će živjeti u muškom svijetu i da će joj žene biti najveći neprijatelj. Što sam sve ove godine pokušavala objasniti kćeri, što danas crtam unuci? Čuvaj se žena, one rijetko darove donose.

Ne mogu se s tim pomiriti. Boli me srce. Dokle, jebote? Kako vam, glupače, nije jasno da imamo zajedničkog neprijatelja i da samo udružene možemo biti jače?

Pišem tekst koga sam davno napisala. Pred sto godina jednoj je našoj političarki kolega političar rekao da nije za mudraca nego za madraca. Sve se hrvatsko feminističko diglo na noge jer je divljak uvrijedio ženu, a žena je u percepciji hrvatskih feministica i ponekog feministe krhko biće koje treba štititi svagdje i na svakom mjestu.

Teško mi je bilo onda, teško mi je i danas, objasniti tezu koju držim notornom. Kako se može nešto, političari nemaju spol, uvrijediti na bilo što što im kaže drugo nešto?  U najnovijoj priči predsjednik Milanović  obrušio se na dvije političarke. Te su gospođe, imena su nebitna, iskoristile svoju legitimnu potrebu da budu fotkane. Naši političari, osim kad kradu, drugo i ne rade. Političarke su stavile ploču „Ured predsjednika“ na zid zgrade u kojoj su se hrvatski kriminalci velikog kalibra sastajali za vrijeme korone. Lisice, nisu na zid stavile ploču „Vlada“ jer su znale da Plenki ne bi popizdio za razliku od Zokija koji nasrće na svaku provokaciju poput vepra na ovlaženu krmaču.

Danas sam na nekom portalu vidjela jednu od najbogatijih Hrvatica, “stilsku ikonu”, kako na minus dva hoda pokraj muža, na nogama joj dlakom obrasle papuče. Obične kućne papuče koje je kreirao neki svjetski peder koštaju oko tisuću eura. Ženska, opsjednuta potrebom da sirotim Hrvaticama pokaže da je u trendu, na gola je stopala navukla one dlake i smiješi se u kameru.

Muzaro, sigurna si da je krvavo dijete na tvom ispuhanom trbuhu tvoj izbor? Prvi koračić. Doživjela si orgazam snažniji nego kad te pojebao dečko najbolje prijateljice. Bolesna si, Muzaro!