Emigracija

U Frankfurtu se sinoć slavila Hrvatska noć. Osim Škore, Gibonnija, Indire, Prljavaca i…, ne da mi se nabrajati, tamo je “tradicionalno” tisuće Hrvatica i Hrvata pozdravio fra Marinko Vukman, “dušebrižnik” iz Muenchena.

Pišu mi i čitaju me i nesretnici ili “nesretnici” iz trećih zemalja, čitaj Srbija, Makedonija, BiH. Mnogi od tih trećezemaljaca bježe u Hrvatsku. Nadaju se da će naći sreću u civiliziranoj zemlji. Oni znaju da je Hrvatska civilizirana jer je u EU.

Povremeno ispod nekog od mojih tekstova osvane komentar kako pišem ovako kako pišem jer sam “stara frustrirana krava.”

Svakoga dana na našim ekranima vidimo očajne mlade ljude kako odlaze iz svoje opljačkane zemlje da se više u nju nikad ne vrate. Deseci kriminalaca koji su Hrvatsku oglodali do kosti danas su ugledni ljudi koji su jučer kod predsjednice slavili Dan državnosti. Ratni zločinac, mafijaši, propala pjevačica, “general” maskiran u južnoafričkog diktatora i KGK odjevena u jezivo skrojenu opravu. U svakoj boljoj ludnici luđaci na svečanom ručku djeluju normalnije.

Često se sastajemo. Moji prijatelji i mi. Svake subote nađemo se kod nekoga od nas. Ljudi smo koji se osjećamo dobro zato jer su naše kolege iz gimnazije nefrolozi, internisti, ortopedi, oftalmolozi, ginekolozi, kardiolozi… Svaki organ u našem tijelu pod paskom je neke balavice ili tankog klinca iz šezdeset i neke. Osjećaj da o nama brinu ljudi koji nas vole čini nas zdravima.