Abortus

Građanke Hrvatske posebna su bića. Kad vide muško ili se odmah useru ili se poput naše bivše ministrice Vokić dignu sa stolice kad u prostor uđe nešto s kurcem. Nema u njima ništa poljsko, ne pada im na kraj pameti da izađu na cestu u crvenim, ne crnim haljinama, crno je boja tuge, i pošalju sve perverznjake u kurac. I one u mantijama koji su godinama GPS za naše pičke i one druge kojima se živo jebe što Država radi njihovim bakama, majkama, sestrama, ženama, kćerima…Muškarci su uvijek ekipa, drže se skupa i oni koji jebu žene, i oni koji jebu muškarce, i oni koji jebu dečkiće i curice s Božjim imenom na usnama i oni koji ne jebu.

Mnogo sam puta bila u Poljskoj. Volim tu zemlju a posebno su mi drage Poljakinje. Samostalne su, beskrajno vrijedne i prelijepe. Nisu opsjednute modom, furaju se, one koje sam ja upoznala, a mnoge znam, na pamet, obrazovanje i posao. Rade diljem Evrope i vrlo često na svojim leđima same nose svoju porodicu. I hrabre su. Nisu poput Hrvatica.

Ovaj tekst objavljen je 2.4.2003. godine u Nacionalu i kasnije u knjizi “Kad je žena kurva, kad je muškarac peder”. Aktualan je svaki put kada se dileri straha odluče baviti ženskim pitanjima.

Sigurna sam da Katolička crkva u Hrvata s vremena na vrijeme namjerno krene u neku posebno debilnu akciju da bi pažnju opljačkanog naroda skrenula sa sebe kao jedne u nizu lopovskih organizacija koje u Hrvatskoj bez ikakve kontrole deru kožu narodu.

Pitaj Boga zašto se naši svećenici često glasaju na temu abortus a znaju da je to jabuka u koju neće, onako kako se zalaže Katolička crkva, zagristi ni jedna partija. Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi. Kako to da svećenicima baš abortus posebno smeta?