“Bok!”
“Krešo, kad ćeš jednom biti pristojan? Ne smiješ nonu tako pozdravljati.”
“Nego kako?”
“Dobar dan, nona, kako si.”
“Što, kako si? Valjda si dobro kad si živa u tvojim godinama. Zašto ti dan ne bi bio dobar? Moja stara je rekla, šta bi ona htjela, kreće se, ima svoju lovu, radi što je volja, spava do podne…”
“O kome govori tvoja mama?”
“O tebi.”
“Krešo, tvoja mama…”
“Ma, daj, nona, žurim za popizdit. Treba mi pedeset eura.”
“Za koji kurac?”
“Nona!”
“Šta, nona?”
“None ne bi smjele biti proste, jesi čitala Crvenkapicu? Bakica je bila pristojna.”
“Jesam. Da je vuka poslala u kurac ne bi je pojeo. Dakle, za koji kurac ti treba pedeset eura?”
“Išao bi u kino.”
“Odlazak u kino košta pedeset eura? Otkad?”
“Kokice, piće, ulaznica… Nona, ti i nonić sve filmove gledate na divlje, u kinu nisi bila sto godina.”
“Istina. Zašto ti, Krešiću, ne bi jednom s nama pogledao neki film?”
“Ti oćeš da ja s vama gledam Sirove vlasti?”
“Nisu Sirove vlasti nego Sirove strasti, to nije film za tebe.”
“Vidi što sam dobio na mobitel, lijepo piše, samo si ti slijepa, film se zove Sirove vlasti. Ženska je baš dobra…”
(foto: Ja Zmaj)
“Ovo je super film! Vidi šta piše na plakatu. Brutalna pljačka. Korumpirana gradonačelnica. Sudac koji ne može odoljeti pički. Jebote! Ovo moram ić gledat, nonaaaa…”
“Sjedni, Krešiću.”
“Joj, nona, nemoj mi kuhat čaj, žuri mi se…”
“Slušaj me. Ovo što si dobio nije plakat filma, to je forvarduša, zajebancija. Ovaj lik je naš sudac, a komad je poznata hrvatska političarka…”
“Nona, zajebavaš. Mama od Eli radi u Župi, skoro svaki dan idemo k njoj po lovu, u Župi rade političarke, vidio sam ih, same stare babe…”
“Žene se ne smije nazivati babama i gospođa ne radi u Župi nego u Županiji…”
“Isti kurac, samo želim reći, tamo rade babe, mislim, tamo rade gospođe na koje se meni nikad ne bi digao, a ova glumica…”
“Krešo! Nauči slušati. U Hrvatskoj je ovih dana velika politička afera…”
“Moj tata kaže da je svaki dan u Hrvatskoj afera i da smo mi narod zakurac i da neka nam je afera i da ste glasali i da neka se zato svi skupa jebete…”
“Moj sin je…”
“Nona, čekaju me frendovi, molim te, daj mi pedeset eura. Mi dečki ćemo svi sjest u isti red i gledat
onog lika kako jebe onoga komada, bit ćemo u Sinestaru, tko prvi svrši dobit će veliku porciju kok…”
“Krešo! Ovaj gospodin sudac i ova gospođa sutkinja se nisu jebali…”
“Daj mi lovu!”
“To nije film! Ovo dvoje nisu glumci, ti ne slušaš, oni su političari koji su lagali…”
“Jebote! I ja sam prevaren.”
“Čitava Hrvatska je prevarena.”
“Jebe se meni za Hrvatsku. Stoji mi već dva sata, napet sam…”
“Krešo!”
“Šta.”
“Polij ga hladnom vodom.”
“Nećeš mi dati pedeset eura?”
“Ne!”
“Onda ti isključi televizor, grmi ti čitavo vrijeme, stalno gledaš vijesti a govoriš da lažu. I ti se polij hladnom vodom.”
“Krešo!”
“Šta.”
“Dat ću ti pedeset eura.”
“Zašto?”
“Zato jer smo i ti i ja napeti zakurac.”
