Hitler iz njihovog sokaka
Škabrnja je malo selo u Dalmatinskoj zagori. U proteklom ratu Srbi su upali u selo, zapalili ga a stanovnike koji nisu uspjeli pobjeći pobili. Bilo je to pred dvadesetak godina, Vukovar je bio veći pa smo svi mi koji nismo iz Škabrnje zaboravili na nju i njenu jezivu sudbinu.
Smije li se upad četnika na bilo koji način usporediti sa upadom Cigana?Ne baš. Četnici u Hrvatskoj su, to je rat pokazao, bili rješivo pitanje dok je sa Ciganima problem mnogo veći. Konačno nerješiv, zapravo.
Možeš ih, to su Škabrnjani učinili, ograditi žicom i pustiti im slobodan uzak prolaz kroz koji će napustiti zemlju koju su legalno kupili, ali nije to to.
Cigani koji su protjerani iz Šabrnje, iako su mislili da im kupoprodajni ugovor i domovnica garantiraju da su svoji na svome, otišli su nekamo. Kamo? To je pravo pitanje. Vjerojatno u neku drugu Škabrnju čiji građani neće imati pravo rastezati bodljikavu žicu.
Naravno da su novinari u ovoj priči bili na strani nemoćnih. Pokušavali su srcedrapateljnim tekstovima objašnjavati Škabrnjanima da bi upravo oni koji su prošli kroz pakao morali biti hipersenzibilni na ljudsku patnju.
Neka se sjete četnika kojima su Škabrnjani bili cigani, neka u to ime oslobode tamnopute i zatru u sebi ono što svi imamo, mržnju prema drugačijima.
Ne treba osuđivati Škabrnjane, i oni su samo ljudi koji misle da je domovina jedino mjesto na kugli zemaljskog gdje smiješ drugačijem jebati mater a da to bude društveno prihvatljivo.
Ako u svojoj Šabrnji ne možeš umlatiti Cigana koji krade kokoši, ima pokvarene zube, djeca mu ne nose pelene a žene mu rađaju poput zečica, gdje ćeš to učiniti?
Jedini je problem što u svijetu nije pristojno Cigane tjerati osim ako nisi Sarkozy ili Berlusconi.
Razumijem Škabrnjane, ako se tako uopće zovu stanovnici Škabrnje. Postupili su ljudski i ne treba ih osuđivati.
A što Ameri i danas rade crncima, Francuzi Arapima, Nijemci Turcima, Izraelci Palestincima, Britanci kamerama svoje tamnopute “Engleze” prate na svakom koraku, Šveđani imaju registriranu fašističku partiju…
Uvijek je na djelu dobro, staro licemjerje. Samo siromašni, mali i nemoćni poput nas Hrvata nemaju pravo drugačije ograđivati bodljikavom žicom. Samo mi ne smijemo biti Hitler. To zaista nije fer.
Dolje kapa Škabrnjanima, učinili su ono što bismo i mi ostali da smijemo. Nema većeg orgazma nego kad si nemoćan naći nemoćnijega pa ga pojebati. Kad kažem “mi ostali” mislim na nas ostale Hrvate i Hrvatice.
Škabrnjanima se oprostio fašizam jer su,tako pišu novine, uvijek i oduvijek bili “čisti”, osim u ratu nikad u njihovo selo nije kročila drugačija noga da bi tamo i ostala.
A gdje su moja hrvatska prava? U mojoj ulici, imam kuću u elitnom riječkom kvartu, žive Cigani. Zašto ih mi Trsaćani ne smijemo zapaliti? Ni med Hrvatima ni pravice?
Dobro, neka bude kako biti mora, ali možda bi ipak trebalo reći istinu. Nisu Škabrnjani ti koji su se izborili za tjeranje Cigana iz svoga sokaka. Država Hrvatska je ta koja im je ukazala milost i blagoslovila zločin.
Pitam se pitam što bi se dogodilo Škabrnjanima da su na isti način ogradili parcelu na kojoj su Ameri odlučili isprobavati bojne otrove, uostalom mi smo članica NATO-a?
Što bi im se dogodilo? Najebali bi. Hrvatska bi im učinila ono što ni četnici ne bi, američkim ratnim brodom poslala bi ih u Guantanamo.
Šteta što nam nikad nitko nije službeno rekao da je Hrvatska zemlja ciganska. Da to znamo sigurno bismo imali više empatije prema našoj tamnoputoj braći.