O bogovima
Čitav se život borim s vjetrenjačama. Kad pogledam unazad… Ne znam tko mi nije bio s druge strane nišana.
Čitav se život borim s vjetrenjačama. Kad pogledam unazad… Ne znam tko mi nije bio s druge strane nišana.
Krenula je sezona ruža. U Zagrebu klečavci mole za čednost žena.
Umiranje je dosadno za popizdit. Dok si u krevetu, čini ti se da si zdrav.
Sjećam se Jugoslavije. Za one koji su je zaboravili ili nisu u njoj živjeli…
Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti.
Ej, betmeni!
Plenkoviću!
Čitam kako je pedesetak u crno obučenih splitskih divljaka napalo nekolicinu dobronamjernih staraca i djece koji su došli iz Novog Sada s namjerom da plešu i pjevaju u Splitu.
Pozvali smo djecu na ručak. Imamo šestero djece. Ivančica se motala oko stola, mačke Koko i Pepica su se izgubile.
“Krešiću, kako lijepo što si došao da te nona vidi na rođendan, a poslala sam ti poruku…”
Evo nam Matanića opet. Očekivano. Osvanuo je u Gloriji nimalo neočekivano.