Čemu služe djeca?

Pamtim kako su mirisala moja djeca na dan rođenja. Njihova bronhitična davljenja, dok su bila bebe, zvone mi u ušima. Najsretniji trenuci u životu bili su mi kad bi temperatura sa trideset i devet pala na trideset i osam sa tri. To je bi znak da polako, nas troje, plutamo na mirnijem moru.

Nema više moje djece. Danas su to odrasli ljudi udavljeni nesrećom i besparicom. Bulje u mračnu budućnost kad skrenu pogled sa ogavne sadašnjosti. Nije li prestrašno živjeti u zemlji koja već preko dvadeset godina slavi smrt? Tisuće mladih leži pod ledinom preko koje jednom godišnje u jednoj ili dvije kolone gaze lopovi, lažljivci, manipulatori, ratni i mirnodopski zločinci. Kriminalci, predsjednici, premijeri i pobjednici na idućim izborima prigodno obješenih lica u ime Domovine roditeljima mrtve djece pljuju u lice.

Drago mi je, presretna sam, luda sam od sreće što ni jedno moje dijete ne trune da bi se djeca hrvatskih kriminalaca mogla kupati u šampanjcu ili njime ispirati krvave kokainske noseve. Ha, ha, cerili bi mi se oni kad bi znali da postojim. Misliš da imaš živu djecu, glupačo? I za tebe i za njih bilo bi manje stresno da gnoje hrvatsku zemlju nego da crkavaju na kredit koji nikad isplatiti neće.

Priznajem, svakoga dana kad pogledam u teve ekran, potpuno je svejedno da li gadovi izlaze iz pritvora ili gmižu u vukovarskoj koloni, mene, mene jedinu, hvata ubilački bijes. Odakle zvijerima milijuni za kaucije, odakle im drskost da gaze po leševima sirotinje koja nikad svoj život ne bi položila na oltar domovine da je znala kako će taj oltar nakon rata biti zasran.

Žao mi je što imam djecu. U njihovoj im muci ne mogu pomoći a njihova agonija mi je nepodnošljiva. Pa ipak, jedna sam od milijun glupača na ovome svijetu koja jedno govori a drugo misli. Noćas je kod mene spavao moj unuk. U krevetu sam mu pričala priče, njušila kosicu kad je zaspao, držala ga za ruku dok je spavao.

Što ga čeka u ovoj zemlji okovanoj prljavim izlučinama pritvorenika, budućih pritvorenika, bivših pritvorenika, heroja a ne zločinaca, uspješnih vlasnika trgovačkih lanaca koji svoje radnice plaćaju 2200 kuna mjesečno?

Ja sam ipak, očarana svojim unukom, optimistica. Svi zločinci ovoga svijeta na početku su bili bezube bebe i mirišljava djeca. Možda će moj unuk kad odraste postati zločinac.

Ako bude tako, o kako će se moj prah u jeftinoj konzervi veselo meškoljiti.

foto: Todd Huffman

65 Comments

  1. Ivica B. 19.11.2014
    • Stevan 20.11.2014
      • branislav 20.11.2014
        • leposava 21.11.2014
      • vertigo 23.11.2014
      • Mico 24.11.2014
  2. Bojan Zdravic 19.11.2014
    • magda 19.11.2014
      • Dule 19.11.2014
        • duška 20.11.2014
        • Grdana 20.11.2014
        • Dule 20.11.2014
        • Maja 20.11.2014
        • Dule 20.11.2014
        • branislav 20.11.2014
      • Ivan G.Kovacic 22.12.2014
  3. Nat 19.11.2014
  4. Ivan Todorović 19.11.2014
  5. JA 19.11.2014
  6. suzana 19.11.2014
    • Duska 19.11.2014
    • Janko 19.11.2014
  7. Bozidar 19.11.2014
  8. deki bg 19.11.2014
    • slavica iz SA 21.11.2014
      • deki bg 21.11.2014
    • Novosadjanka 22.11.2014
  9. Ćiro 19.11.2014
  10. anna 19.11.2014
    • Dule 20.11.2014
    • Vitez Koja 20.11.2014
    • Marija Bella 21.11.2014
      • Mil-anica 22.11.2014
    • ular 16.12.2014
  11. Jero 19.11.2014
  12. smiona 19.11.2014
  13. ya 19.11.2014
  14. ya 19.11.2014
  15. ya 19.11.2014
  16. azemina 19.11.2014
    • djuro49 20.11.2014
    • Marija Bella 21.11.2014
      • Miki Maus 22.11.2014
  17. Maks 19.11.2014
  18. azemina 19.11.2014
  19. ya 19.11.2014
    • mirmil 19.11.2014
  20. AleksandarKg 19.11.2014
  21. mirmil 19.11.2014
  22. ya 19.11.2014
  23. Roki 19.11.2014
  24. gaf 20.11.2014
  25. Vinka 20.11.2014
  26. JPM 20.11.2014
  27. slavica iz SA 20.11.2014
  28. Ivanka 20.11.2014
  29. Mimi-Mini 21.11.2014
  30. NESAVRŠEN 21.11.2014
  31. Marija Bella 21.11.2014
  32. Ivan G.Kovacic 22.11.2014
  33. Nataša Gajić 22.11.2014
  34. Bojan 22.11.2014
  35. Dusan Petrov 23.11.2014
  36. Zora 24.11.2014
  37. ZUZI 27.11.2014

Čemu služe djeca?

Pamtim kako su mirisala moja djeca na dan rođenja. Njihova bronhitična davljenja, dok su bila bebe, zvone mi u ušima. Najsretniji trenuci u životu bili su mi kad bi temperatura sa trideset i devet pala na trideset i osam sa tri. To je bi znak da polako, nas troje, plutamo na mirnijem moru.

Čemu služe djeca?

Kad imaš dijete ne moraš odgovarati na pitanje, šta čekate nego samo

Leave a Reply

Čemu služe djeca?

Kad imaš dijete ne moraš odgovarati na pitanje, šta čekate nego samo

Leave a Reply