Dan štakora

Pred nekoliko je godina jedan od hrvatskih mužjaka na sudu pobio nekoliko žena. Bio je van sebe jer je njegova kućna robinja odlučila išetati iz kaveza. Da se nikad ne zaboravi hrvatske žene su dobile Dan protiv zlostavljanja žena, ako se to tako zove, a to je danas. Portali, pisani mediji i televizije objavljivat će “zastrašujuće podatke.” Koliko ih se ubije godišnje, koliko prebije, teško tjelesno ozlijedi, lako tjelesno ozlijedi, koliko imamo sigurnih kuća, koliko bismo trebali imati sigurnih kuća…

Nećemo čuti na koliko godina robije se u pravilu osuđuju ubojice bivših kućnih ljubimaca jer to i nije neki podatak. Ubojica, pustimo one koji samo lakotjelesno udaraju, su uvijek u afektu. A kad si u afektu to ti je olakotna okolnost. Ima raznih vrsta afekata. Može li normalan muškarac ne biti u afektu kad ti konobarica pijanome kaže da se smiriš? Zbog toga je ovih dana ugledni dubrovački “domoljubi pjesnik”, skraćeno pjesnik, konobarici razvalio glavu. Još uvijek ne znamo, nećemo ni saznati, kakve je sve povrede zaradila konobarica na radnom mjestu jer to nije podatak. Podatak je da je pjesnik objavio zbirku pjesama. Može li biti kriv čovjek koji se bavi pjesništvom i još domoljubnim? Da je ono malo govno šutjelo ne bi dobilo batine. Da je šutjelo možda bi pjesnik napisao još jednu pjesmu. Žene znaju ubiti pjesnika u pjesniku pa zato pjesnici u njima ubijaju boga. Jebala ga domovina.

A onaj koji je pred mjesec dana ženi odrezao nos, razvalio grkljan, bla, bla, bla…Može li tako nešto učiniti normalan čovjek? Eto vidite. Da ga nije isprovocirala imala bi i nos i grkljan i još bi mogla gutati miksanu hranu. A onaj…

Pun mi je kurac priča iz života hrvatskih žena. Socijalne službe im otimaju djecu jer nemaju posla a ni love kad ih muž otjera iz kuće. Adrese tajnih kuća znaju svi hrvatski zlostavljači. Hrvatske političarke već dvadeset godina ništa ne čine da bi pomogle svojim sestrama zato jer im prebijene i pokojnice nisu sestre. Jebe se njima za zakone i ženska prava. Fotkaju se u mrežastim čarapama, plešu oko štange, lupetaju i na engleskom i na hrvatskom, putuju svijetom za tisuće eura mjesečno, osiguravaju poslove sa državom poduzećima u vlasništvu njihovih muževa. One koje se bave socijalom na sebi nose haljine od nekoliko tisuća kuna, o torbama, za koje izjavljuju da su kopije, da se ne govori. Naše političarke sjede u Saboru desetljećima. Prije ćemo se riješiti osiromašenog urana iz Jadrana nego njih. One su Hrvatski Saborski Zlatni Stafilokok.

Na hrvatskim sudovima odjebane žene čekaju na pravdu desetljećima. Kad je dobiju, to se dogodilo ovih dana jednoj bijednici, osamdesetineštogodišnji muž ju je umlatio. Kad hrvatski mužjak ostane bez ženke svojom ili njenom voljom ona ne prestaje biti njegovo vlasništvo. Njeno pravo na doživotnu robiju osiguravaju joj svi hrvatski zakoni, političari, socijalne službe, sudovi… Hrvatske žene se u Jebenoj Našoj tretira poput štakora.

Kad god napišem nešto na ovu temu jave mi se mužjaci koji mi poručuju kako je naše žensko “verbalno” zlostavljanje gore od noža. Ženski jezik je ugriz anakonde, nož u srce, vađenje očiju bez anestezije, čupanje noktiju, lijevanje tekućeg metala u grlo…

Slažem se sa žrtvama našeg verbalizma. Pate, jako pate. Treba im skratiti muke. Zato molim zlostavljačice da promijene metodu. Nemojte ih verbalizirati, razvalite im sjekirom glavu dok na kauču pijani ili trijezni hrču. Ako nemate sjekire valjda imate onaj široki nož kojim se sjecka … Ja sam zaboravila čemu koji nož služi jer već dvadeset i pet godina živim bez inspiracije. Što nikako ne znači i da sam došla do imovine koju sam u pokojnom braku stekla. Dvadeset i pet godina vučem se po sudovima! Ej?! DVADESET I PET GODINA!

Nisu svi muškarci isti? Ovo nije tekst o muškarcima. Ovo je tekst o krupnom otpadu.

Hrvatska jest Hrvatikan

Volim mlade, hrabre ljude. Dirljiva je njihova vjera u, Ustav, primjerice. Ivana Milas-Klarić pravobraniteljica za djecu tražila je od Ministarstva znanosti da joj objasni zašto je nastava u hrvatskim školama započela misom. Misli da su se dječica koja nisu katolici osjećala neugodno. Ministarstvo znanosti je totalno neupućenoj gospođi objasnilo da su školarci molili poštujući ugovor koji je Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom. Ako Milas-Klarić bude u idućem obraćanju Ministarstvu citirala Članak 41. Ustava koji kaže “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države” dobit će otkaz. Na tako odgovornom mjestu ne može sjediti osoba koja ne kuži gdje živi.

Da li nadobudna Milas-Klarić zna da je Katolička crkva ozbiljna institucija? Njoj ni Papa ništa ne može. Kad je krenuo prečesto spominjati prava siromašnih, prozivati silovatelje među katoličkim popovima, tražiti da se do kraja istraže prljavi poslovi Vatikanske banke na njegovu je rodbinu dragi Bog poslao kamion. Ostao je bez svojih najmilijih. Bog sve vidi i ne da se zajebavati. Zbog toga se Papa u posljednje vrijeme osjeća loše i priprema za penziju. Milas-Klarić misli da nju Bog ne gleda?

Želim ženi, dok još ima posao, skrenuti pažnju da je Hrvatska sa Svetom Stolicom potpisala čak četiri ugovora: 18.12.1996. Ugovor o pravnim pitanjima, Ugovor o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi RH, Ugovor o suradnji na PODRUČJU ODGOJA I KULTURE. Ja sam slova uvećala da bi Milas-Klarić bolje vidjela. A 09.10.1998. potpisan je Ugovor o gospodarskim pitanjima.

Neupućeni Hrvati i Hrvatice misle da je HDZ kriv zbog njihovih problema sa Stolicom. Baš i nije. Surfala sam i naletjela na fenomenalan tekst fenomenalnog novinara Gojka Marinkovića. Tekst je iz 1997. Autor u njemu citira nekoliko političara. Ivan Milas, ostrašćeni hadezeovac, čuvar državnog pečata tada je rekao: “Naša država je laička i mora biti neutralna prema svim vjerama, a to načelo narušavaju ugovori koje smo sklopili sa Svetom Stolicom. Odredbe po kojima bi svećenici postali matičari, to jest državni činovnici, mogu dovesti do nametanja jednog svjetonazora ostalim građanima. Što će biti kad i druge vjerske zajednice zatraže sklapanje sličnih ugovora?”

A kako je govorio Ivica Račan? “Pošto se na loš način i kanonskom pravu daje zakonska osnova, s obzirom na primjenu ustavnog načela o ravnopravnosti vjerskih zajednica, naći ćemo se pred nepremostivim problemima. Kako ćete, naprimjer, sutra jednoj vjerskoj zajednici osporiti pravo da se pozove na šerijatsko pravo?”

A kako je zborio tadašnji sudac Ustavnog suda pokojni Vladimir Primorac? “Ovaj ugovor nije u skladu sa našim Ustavom, odnosno, dira u suverenitet. A pored toga, ako se sličan ugovor ne potpiše i sa drugim vjerskim zajednicama onda se narušava pravo na jednakost građana.”

Uživala sam dok sam čitala Marinkoviće tekst. Gdje su danas takvi novinari? Opisao je i polemiku vođenu na Saborskom odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav. “Tada je Milas bijesno izjavio, Ugovor nije sveta krava da se o njemu ne bi smjelo razgovarati. Na to mu je potpredsjednica Vlade Ljerka Mintas-Hodak odgovorila da se “tu ne radi o svetim kravama nego o Svetoj Stolici.” Dobra stara Mintas-Hodak.

Danas neki siročići na Cvjetnom trgu prosvjeduju protiv Vatikanskih ugovora i urlaju kako “Hrvatska nije Hrvatikan.” Dečki i cure! Zapamtite, Sveta Stolica u Hrvatskoj je sveta krava. Bog i vas gleda. Što ako se razljuti pa i na vašu djecu pošalje kamion?

Život je lijep kad nisi slijep

Godinama sam bila osigurana preko Croatia zdravstvenog osiguranja. Kad mi je isteklo krenula sam u obnovu. Malo morgen. U međuvremenu sam postala prestara. Kaznili su me zato jer sam koristila ono na što sam imala pravo: preglede, konzultacije, masaže, terapije… Umjesto police koja mi je pokrivala “sve” ponudili su mi policu za penziće. Godišnje imam pravo vidjeti čak pet specijalista ali moram platiti sve pretrage koje mi preporuče. Ipak mjesečno plaćam tristo kuna jer mi polica uključuje besplatan prijevoz leša iz inozemstva u koje ponekad otputujem.
Opširnije…

Malale

Teroristi, džihadisti, razbojnici, ubojice, skraćeno ISIS, na području dijela Sirije i Iraka osnovali su Islamsku Državu. Obama je poludio, to se od dobitnika Nobelove nagrade za mir i očekuje, pa najavio žestoka bombardiranja i klanja. Nobelovac je u obraćanju naciji naglasio da u beskompromisnoj borbi protiv nasilja ni Sirija neće proći lišo.
Opširnije…

Zašto rađamo?

Zašto rađamo? A tko će nas voditi u bolnicu kad u sedamdesetoj slomimo kuk? Kome ćemo godinama govoriti da je On svinja, kad nas ostavi otac našeg djeteta? Da nismo rodile neke od nas nikad ne bismo upoznale sreću koja te zgrabi kad ti dijete stupi na pozornicu i tamo dvadeset minuta bude gerber u vazi.
Opširnije…

Dvije američke glave

Teroristi, zločinci, Zlo, to su ljudi koji nevinima režu glave. Slažem se. Tko su oni koji su spaljivali Vijetnamce, trovali im sve što je raslo, ubijali djecu, silovali žene? Tko su oni koji bespilotnim letjelicama masakriraju petogodišnje “teroriste” u Pakistanu? Tko su oni koji su razorili Irak, Libiju, Tunis, Siriju, Jugoslaviju… Tko su oni kojima nikad nije bio problem ući u bilo koju zemlju i pretvoriti je u pakao a zatim u prah i pepeo? Tko su “zapadnjaci” koji Putina proglašavaju “Hitlerom”?
Opširnije…

Alimentaciju oću!

Da mi je netko osamdeset i neke rekao u kakvoj ću “državi” živjeti upucala bih se. Vlada me sinoć po tko zna koji put tresnula u glavu. Donijeli su zakon po kome, ako dijete napusti tata ili mama, u praksi je to ipak mnogo češće tata, siročetu alimentaciju moraju platiti nonići. Dragi Bože, ako te ima i ako te nema, pomozi nam! Nemoj im oprostiti zato što ne znaju što čine. Sprži ih!
Opširnije…

1 2 3 56  Scroll to top