Otvoreno pismo Predsjedniku

Poštovani gospodine Josipoviću,

moje ime je Rudan, Vedrana Rudan. Ja sam organizatorica referunduma “Treba li Hrvatski Telekom poslati u kurac?” U nekoliko sati na moje referendumsko pitanje potvrdno je odgovorilo preko tisuću i pol ljudi. Na žalost, nemam love da bih organizirala nevirtualno potpisivanje a ne vjerujem ni da bi mi u mojoj akciji pomogla Crkva. Doduše, to bi vjerojatno bilo zato jer se u pitanju spominje “kurac” a Katolička crkva u Hrvata turbo je osjetljiva na sve što mi građani nosimo među nogama.
Opširnije…

Nezavisna Država Hrvatska 2014.

Svi mi koji baš nikakve veze nismo imali sa precima koji su za vrijeme NDH pušili Hilteru, ubijali Židove, Srbe, Cigane i sve krivomisleće u koncentracijskim logorima opakijim od onih u Njemačkoj stidimo se naše prošlosti ali je ne možemo izbrisati. Neki naši očevi služili su se specijalnim noževima kojima su ljudima rezali vratove. NDH je bila jedina zemlja u kojoj je postojao koncentracijski logor za djecu. Opširnije…

Hrvatski Telekom 3. dio

Ljudi,

kad sam pisala prethodni tekst mislila sam da Hrvatski Telekom jebe samo mene i samo sve one koje znam. Kad tamo…U pola sata moj je tekst pročitalo 10.000 tisuća, slovima: deset tisuća jebenih.

Ajmo, učinimo nešto. Neka mi se na ovaj tekst javi imenom i prezimenom, meni ne treba OIB, ha, ha, svatko tko je bio silovan od strane Telekoma. Naše ćemo potpise poslati Josipoviću.

Znam da je naš predsjednik fikus ali ovo je predizborno vrijeme pa se fikus ipak miče. Nek’ se, za promjenu, mrdne u pravom smjeru. Neka k sebi pozove Telekom na kavu i neka im u naše ime jebe oca.

Danas se u Hrvatskoj za svaki kurac organizira referendum. Smiju li se pederi ženiti? Referendum. Ćirilica da ili ne? Referendum. Treba li sve čistačice, kuharice i ostale sirotice natjerati u demokratski koncentracijski logor iz koga će smjeti gmizati svaki dan na drugu lokaciju? Referendum.

Pa, kad je tako, evo, ovoga trena, ja, Vedrana Rudan organiziram referendum. Referendumsko pitanje glasi: Treba li Hrvatski Telekom poslati u kurac?

Molim, potpišite se.

Hrvatski Telekom opet jebe

Da ne povjeruješ svojim očima. Najprije su mi razbojnici ponudili neograničeno korištenje interneta i još blabla a kad sam prihvatila onda su mi neograničeno korištenje interneta krenuli naplaćivati dva tjedna kasnije. Tako su mi iz džepa pokušali izbiti tisuću kuna. Pisala sam o tome, to je pročitalo 150 tisuća ljudi, da li zbog toga, ne znam, u svakom slučaju ja sam jedina živa osoba u Hrvatskoj kojoj se Telekom ISPRIČAO i nije mi ukrao one pare. Sama sam sebi krenula govoriti vi, ali, ne lezi vraže…
Opširnije…

Nives Celzijus i Sanader

Sinoć sam bila promotorica nove knjige Nives Celzijus “Gola istina 2″. Već vas čujem? To je književnost? Kakvo je to pisanje? Jeste li ikad pročitali nekoliko knjiga hrvatskih suvremenih “pisaca”? Ako jeste onda znate o kakvom se muškom pismu radi.
Opširnije…

Važno! Šalji dalje!

Danima od prijatelja dobivam mail koji je “važan” i koga moram “slati dalje”. Dogodilo se nešto strašno, misle svi koji mi pišu. Monsanto, zloglasna američka tvrtka koja je ujedno i jedan od najvećih svjetskih proizvođača GMO proizvoda donirala je 445 tisuća eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i BiH da bi im pomogla zasijati njive uništene poplavama.
Opširnije…

Cinestarov zločesti veseljko

Otkako Je imamo osjećam da živim među kretenima. U Domovinski rat odlazili su klinci koji su vjerovali da se bore za demokratsku Hrvatsku. Danas ti klinci u četrdesetoj bez nogu, ruku ili pola glave sjede ispred nekog marketa i pijani mole sebi slične da im plate pivo. Generali ubojice iz istog rata imaju vile i lovu.

Umirovljenici su presretni jer ipak svakoga mjeseca dobivaju 150 eura mirovine. Uz pomoć hrvatskog zdravstva prije će krepati nego ostati bez toga. Poplavljenima se hrvatski moćnici maštovito rugaju. Kad su tisuće ljudi na račun Crvenog kiža uplatile nevjerojatnu lovu ipak su naši vladari našli način kako da zajebu nesretnike. Srećom, oni bez pomoći države sami nalaze izlaz iz tragedije. Vješaju se i samozapaljuju.

U Hrvatskoj nikome tko radi ne pada na pamet i da će dobiti plaću u nekom razumnom roku. Na sudske presude se, što je davno rekao Nušić, “na ovim našim prostorima čeka vekovima”. Ipak, u našim životima nije sve samo patnja. Eto, ja sam jučer sa svojim unukom i njegovim prijateljem otišla u kino.

Tri ulaznice, jedne kokice, one velike, 101 kuna. Dok sam kupovala karte rekla sam sebi, kad je pir nek je pir i kupila sebi Janu od pola litre, zašto se sve hrvatske vode zovu Jana, 14 kuna. Onda je moj unuk vrisnuo da želi Coca Colu, točenu, 0,30, 12 kuna, pa je njegov prijatelj bacio oko na sok od jabuke, gusti, pun vitamina, 0,20, 11 kuna.

Noni sa dvoje dječice danas u Hrvatskoj ne treba puno da bi se na sat i pol isključila iz života. Za 137 kuna, deset posto od mirovine većine mojih znanaca, čovjek se provede poput cara. Naravno da ću dugo pamtiti moj jučerašnji izlet u sreću. Cinestar me neće vidjeti sve dok u njihova kina, a to će biti uskoro, ne dođe fenomenalan film “Njegov zločesti veseljko.”

Pročitala sam sadržaj sa Cinestarovih stranica. “Karizmatični žigolo i ženskaroš upada u neprilike kada njegov penis napušta njegovo tijelo i…” Dvije ulaznice, jedne kokice, dvije vode, za samo nekih 110 kuna penis karizmatičnog žigola i ženskaroša ući će u dupe moga muža i u moje.

Zašto šutimo, zašto trpimo? Zato jer očito volimo kad nam se nešto “karizmatično” meškolji u guzici.

La vita e bella

Nema mnogo ljudi starijih od mene ali Umberto Eco jest. Sjećam se kad sam pred sto godina pročitala jednu od njegovih kolumni u kojoj je opisivao muke čovjeka koji sjedi u avionu i sprema se popiti novi lijek. Dugo je proučavao nuspojave i strašno je bio ljut što je na papiriću velikim slovima bilo napisano kako lijek može imati jezive posljedice ako je bolesnik alergičan na sastojke lijeka. Kako čovjek može znati da li je alergičan na nešto što će prvi put progutati?

Nisam tada kužila Umberta. Zašto čovjek pije lijekove? Zašto stari ljudi lete? Zašto stari ljudi pišu o temi koja nikoga ne zanima osim stare ljude koji nikoga ne zanimaju? Zašto se Eco ne ubije?

Danas sam ja Umberto Eco. Pijem lijekove. Svi imaju nuspojave. Letim. Ne želim se ubiti. Što pijem od lijekova? Atenolol, prexanil, praxiten, po potrebi, apaurin, po potrebi, gastal, po potrebi, lupocet, po potrebi, andol 100, voltaren, po potrebi…Ja imam tetive. Jedna mi je kraća. Mjesto gdje mi je tetiva kraća mažem tigrovom mašću, lavljom mašću, konjskom mašću i mašću mladoga kunića. Kuniće u mast pretvara jedan gospodin iz Gorskog kotara.

S v i lijekovi imaju nuspojave pa pacijent mora pažljivo pročitati što mu se može dogoditi ako kombinira nešto što zatvara, lijek za sniženje tlaka, sa nečim što otvara, lanene sjemenke, primjerice. Otvarača ima još ali ovaj je trenutno u modi. Starci ne bi imali problema da liječnici imaju vremena. Nemaju. Specijalist za želudac pojma nema što ti je dao otorinac, ortopeda nije briga što ti je uvalio psihijatar a psihijatar te ne pita kakve kapi uvaljuješ u poluslijepe oči.

Zato mi starci moramo biti eksperti širokoga spektra. Kako opušteno do kraja odgledati omiljenu dansku seriju dok te kraća tetiva šarafi? Žvaknuti apaurin? Tko može omamljen skužiti da li je ona Dankinja Džuli ili Juli legla agentu za nekretnine, bivšem mužu ili šefu psihijatrijske klinike kod koga se liječi jer ne može preboljeti rastavu? Kako uskladiti bol i užitak? Namazati se mašću neke živine pa u usta uvaliti antidepresiv? Ali, ako popiješ antidepresiv jebe ti se za probleme one Džuli ili Juli, želiš žderati život. Van iz kuće! Van!

Da bi mogao prijeći prag u smjeru života treba ti voltaren, mast pokojnoga konja djeluje na kratke staze. Voltaren kod nekih izaziva povraćanje. Da ne bi povratio moraš skuhati blagu kamilicu. Ona izaziva proljev. Dupla doza lijeka protiv viskoga tlaka najbolji je čep. Prexanil rješava probleme sa otvorom ali hodanje postaje muka. Tlak 90/45 onemogućuje odlazak u život, zato treba…

Kako biti star i uživati u životu iako su na tvojoj strani i tvoj liječnik i kemijska industrija i djeca koja polude kad u dva ujutro na ekranu mobitela vide tvoj broj. Što je sad? Infarkt? Želučana kila? Ne djeluju oblozi od kitova repa?

Danas sam nazvala liječnika i ukratko mu opisala svoje probleme. “Gospođo, uzmite nešto za čišćenje.” “Da, doktore, ali sve što me otvara me uznemiruje pa ne mogu spavati.” “Onda prije spavanja uzmite apaurin.” “Da, doktore, ali ako uzmem apaurin, bojim se da ću u snu…”

Spustio mi je slušalicu. Nema veze. Umberto Eco zna odgovor. Živ je a ima preko osamdeset. Odvući ću se u knjižaru i kupiti njegove kolumne. U njima ću naći odgovor na pitanje svih pitanja za nas 60 plus koji želimo čvrsto zagrliti život. Što je bitnije, srat ili spat?

1 2 3 54  Scroll to top