Predsjednik u šatoru

Hrvatski branitelji rastegnuli su šator usred grada Zagreba i urlajući, režeći i pjevajući borbene traže smjenu svoga ministra Matića, njegovog zamjenika Glavaševića, ukidanje ćirilice i bolji život. Kakve veze imaju Matić, Glavašević i ćirilica sa boljim životom? Tko je Matić? Sudeći po bijesu kojim su se branitelji obrušili na njega Matić je obrijani četnik koji je jučer sa glave skinuo šubaru a iz usta izvukao krvavi nož. Glavašević? On je mnogo mlađi. Četnik početnik.

Koga zajebavaju dragovoljci? Matić je dragovoljac poput njih. Častan, pošten, hrabar, civiliziran, tolerantan. Jest da će mu hrabri junaci, ako ne ode, umlatiti ženu i djecu ali prema Matiću ni četnici nisu bili milostiviji pa ima utakmica u nogama. Glavašević nije dragovoljac ali jest sin najvećeg heroja Domovinskoga rata. Dok je rat gutao Hrvatsku mnogi su hrvatski “ratnici” bježali sa bojišta, čekali rasplet izvan Hrvatske a onda se vratili u domovinu da bi je opljačkali. Pljačkaju je i danas. Glavašević je ostao u Vukovaru i govorio u mikrofon istinu o izdaji Vukovara, o hrvatskoj izdaji Vukovara, preslušajte trake, dragovoljci, ako ih još ima, dok mu Tuđman i kompanija nisu začepili usta a četnici ga umlatili.

Pred dvadeset i pet godina otac Glavašević bio je neprihvatljiv Tuđmanovoj Hrvatskoj na isti način na koji je to danas njegov sin Karamarkovoj Hrvatskoj. Da je tata živ bio bi ponosan na sina a mi koji pamtimo njegova oca, Glavaševićev glas zvonit će mi u sjećanju dok budem živa, sretni smo što jabuka nije pala daleko od stable.

Imaju li dragovoljci pravo na ovako žestok prosvjed? I da i ne. Da jer loše žive, ne zato jer su se dragovoljno uključili u rat za ovo. Nisu za ovo? Nisu ovo očekivali? Ni ja nisam ovo očekivala pa mi ne pada na pamet sa svojom djecom koja se spremaju napustiti ovu dolinu suza razapeti šator na sred nekog trga i tražiti da mi predsjednik dođe na noge.

Kako mogu usporediti sebe i svoju djecu, nikome od nas ne fale ni ruke ni noge, imamo i oči, sa ljudima koji su sve za ovo dali. Ali oni, to se tako rijetko spominje, jako mnogo od ovoga i dobivaju. Doduše, čitavo vrijeme naglašavaju da se bore za principe ne za status a jedan od principa koji im nagoni pjenu na raspjevana usta je ćirilica u Vukovaru. U kom stoljeću živimo? Postoji li na svijetu normalna vlast koja bi tolerirala divljake koji sa čekićem u ruci razvaljuju table na zidovima? Koji su faktor dragovoljci u Hrvatskoj? Hoće li mi netko odgovoriti nakon dvadeset i pet godina?

Njima je teško jer ne žive dostojanstveno? Umirovljenici, učitelji, policajci, prosjaci, nezaposleni, gladni, stari, poplavljeni, djeca koja u najboljim godinama odlaze u Novi Zeland da se više nikad ne bi vratila u prokletu zemlju… Oni žive dostojanstveno? Kad bi svi obespravljeni i nesretni imali pravo na razapinjanje šatora čitava bi Hrvatska postala šator. Kad bi svi hrvatski nesretnici imali pravo određivati tko će biti ministar, kome ministru treba pobiti porodicu, kojim putem smije koračati predsjednik države onda bi Hrvatska postala zemlja iz koje bi pobjegli čak i dragovoljci.

Da sam na mjestu ministra Matića, jedinog časnog hrvatskog političara, dala bih ostavku i maknula se i od “pjevača” i od “kolega”. Da sam mladi Glavašević otišla bih iz Hrvatske, zemlje koja mi je izdala oca. Neka se sa “pjevačima” i “ćiriličarima” natežu oni koji su oglodali Hrvatsku do kosti.

Nisam ni Matić ni Glavašević a nisam ni dragovoljka. Obična sam građanka sita borbenih pjesama, ratnih pokliča, juriša na ćirilicu i predsjednika koji dragovoljcima tihim glasom objašnjava kako “voli domovinu”. Majko moja?! Predsjedniče, zašto meni ne šapneš? Dokle će cirkus biti u našem gradu?

Bandić i banditi

O mili Isuse?! Opet! Političar unezvijereno gleda u kamere, neki u fluorescentnim prslucima izlaze iz njegova stana sa hrpetinama papira u rukama, On ulazi u auto, ekskluzivna izjava uglednog odvjetnika, nije kriv! Njegov pas prvi put u životu na jutarnje pišanje odlazi bez svoga gospodara. Šmrc. Sirota životinja.
Opširnije…

Hrvatski abortus

U svim turbokatoličkim zemljama abortus je vruća tema. Zato hrvatskim ženama i gori među nogama. Hrvatskim ženama? Smije li se nešto koje želi oguliti plod utrobe svoje nazvati ženom? Kurve su to. Kurvetine. Zato je većina hrvatskih ginekologa k sebi prizvala savjest i ne pada im na kraj pameti strugati ženska međunožja za vrijeme radnog vremena kad to mogu u privatnim klinikama i u državnim bolnicama izvan radnog vremena.

Što je hrvatski abortus? To je ono što ginekolog napumpan savješću za veliku lovu učini trudnoj ženi. Kad krvave novčanice strpa u džep bijele kute slika se za neku od hrvatskih televizija i tronuto govori kako on ne može uzeti kiretu u ruku jer bi ga jebala ona savjest. U hrvatskim medijima o abortusu govore samo m u š k a r c i. Kako u Hrvatskoj abortirati?

Možda to, ruku na srce, i nije neki problem. Samo treba umjesto u Vinkovce, Split, Knin ili Sveti duh, to je u Zagrebu, otputovati u Rijeku ili Pulu. Tamošnji ginekolozi ne prizivaju ništa. Doduše, u riječkom bolničkom krugu protivnici abortusa smiju opušteno tuliti nabožne pjesme i hrapavim glasovima preklinjati kurvetine da se vrate Bogu. Dobro je da je šef riječkog KBC-a dozvolio borcima za prava muškaraca da zavijaju ispod bolničkih prozora. Da nije njegove bi ga zagrebačke i ostale kolege natankane savješću razapele na križ. Ovako je lukavac i stisnuo i prdnuo.

Trebamo li se čuditi što u Hrvatskoj svaki divljak koji se bavi ginekologijom u udarnom terminu naših televizija smije n o v i n a r k i govoriti o svojoj savjesti? Gdje su mladi n o v i n a r i? Vode Otvoreno? Uvijek isti prilog. Mlada žena pita, stari mužjak mladoj ženi objašnjava što to žena jest. S naglaskom na š t o. Još ni jedna hrvatska novinarka nije priupitala vremešnog bijelokutaša gdje mu je bila savjest pred trideset godina. U mračnom socijalizmu svi su ovi olinjali starci nadrokosani savješću kiretirali žene bez problema.

Čekajte malo, dečki. Ili imate savjest ili je nemate. Ako je imate danas imali ste je i osamdeset i pete. Čujem vas, drkadžije, da smo u mraku savjestvovali izgubili bismo posao. Zato smo kiretom mahali. Licemjeri ljigavi. Ogromna većina vas za lovu bi i rođenoj materi napravila abortus na njezin osamdeset i šesti rođendan.

Ovo što sam napisala nije brejking njuz. O moralu hrvatskih ginekologa sve se zna samo se ništa ne smije reć. Čude me jebene hrvatske političarke kojima ovih dana abortus nije tema. Holy štiti okoliš, manjine i autoceste. Taritaš ruši potleušice i legalizira na divlje izgrađene dvorce, Pusić se bori protiv Islamske države, Opačić brine kako smršati za četiri konfekcijska broja, Kosor se 24 sata dnevno smiješi ko lud na Dan Republike.

Sva spomenuta bića su žene pa ipak ni jedna jedina ne osjeća potrebu da jasno i glasno kaže što misli o mužjačinama koji jedini u Hrvatskoj imaju pravo govoriti o abortusu. Lijepa Abortirana korača prema kamenom dobu koracima od sedam milja. Mi cure šutimo. Čija su naša tijela? Čije su naše pice? Hoće li nam nositelji đokadi dovijeka krojiti sudbinu?

Jedine emancipirane žene u Lijepoj Kiretiranoj su časne sestre. Kad one dođu na abortus ni jedan od liječnika ne priziva svoju savjest jer bi mu tata pop jebao mater i još bi u njemu ubio Boga. Možda je to rješenje? Katolička smo zemlja. Zaredimo se. Sve! Kad postanemo časne ostrugat će nas s Božjim imenom na usnama.

Pisma meni

Svaki dan dobivam pisma. Moji dragi čitatelji spominju mi mamu, pokojnu, manje oca. Neki od vas sigurni su da sam ustašica, drugi mi ne mogu oprostiti moje napaljeno četništvo i još misle da mrzim pedere. Za treće sam “carica”, “kraljica”, “Tito”, “babuskara”, “stara babuskara”, mrziteljica svega što je hrvatsko, židovsko, ljubiteljica Srba, trebalo bi me jebati…
Opširnije…

I mene jebu

Bila sam na putu, preciznije, u Beogradu. Da vidim prijatelje. Da na plus trideset šetam beogradskim ulicama. Da u Klubu književnika po tisućiti put pojedem pohovane tikvice, da…Volim Beograd. Jebite se, nacići! Kad sam na putu ne čitam mailove, uglavnom mi stiže smeće, ne uključujem komp, ne listam naše novine. Putujem da bih zaboravila. A danas sam doma. Upravo sam očistila svoj virtualni poštanski sandučić. Baš me briga kako produžiti kurac, zašto je mlijeko otrovnije od cijanida, gdje su silikonske sise najjeftinije… Opširnije…

O miševima

Jučer je to bilo. Uskočila sam u auto, stala na semaforu i ugledala grupu klinaca sa torbama na leđima. Gubitnici. Završit će osnovnu školu, krenuti u srednju, diplomirati, zaposliti se a onda će im netko jebati mater. Izrodit će djecu koja će sa torbom na leđima krenuti u školu, iz automobila će ih gledati žena mojih godina kojoj je pun kurac svega. Opširnije…

Adijo, Delbianco

Čitam ovih dana kako je Dean Jović, savjetnik predsjednika Josipovića, od šefa dobio otkaz jer se usudio reći da Hrvatska devedeset i prve baš i nije bila leglo demokracije. Josipović zna da je bila. Ne želim trošiti riječi na Josipovića, nacerenog lutka koji jednakim osmijehom pozdravlja trudnu kravu i bezubu bebu. Napisat ću nešto o demokraciji koja je devedeset i prve Hrvatskom harala poput kuge.
Opširnije…

Dani ružičastih sisa

Sve veći broj žena oboljeva od karcinoma dojke zato pozdravljam akciju “Dani ružičaste vrpce.” Dirne me kad na reveru teve voditelja ugledam ružičastu trakicu. Dečko brine o mom zdravlju. U takvim nježnim trenucima zaboravljam da je kirurg mojoj prijateljici htio odrezati zdravu sisu. Znanici su malo prepržili pluća… Sve su to sitnice o kojima se ne govori ni za ružičastih ni za sivih dana.
Opširnije…

1 2 3 58  Scroll to top