Djevica Nina

Ovo je MOJ blog zato sam ja ovdje sebi najbitnija. Toliko o alibiju za ovo autokovanje u zvijezde ako mi uopće treba alibi za pisanje teksta o sebi na MOM blogu. Što me muči? Moja knjiga “Muškarac u grlu” nije otkupljena od strane Ministarstva kulture Hrvatske za hrvatske biblioteke. Nisam jedina ali druge ću zanemariti. Neću vas zamarati imenima članova Komisije jer za većinu nitko nikad nije čuo pa ni ja. Jedino poznato ime i prezime je Slobodan Prosperov-Novak.

Taj mi se lik davno zamjerio. Stalno je nadrkan, na Hrvatskoj televiziji ejakulira jednom tjedno u udarnom terminu iako njegov veseljko baš nikoga ne dovodi do orgazma. Zašto mi se zamjerio? Zato jer je davno u jedan od svojih brakova, čini mi se treći, ušao na Hvaru jašući na magarcu koji je bio tri puta lakši od njega. Zlostavljana, sirota životinja odnijela je toga Novaka do ulaska u špilju i tamo ispustila svoju nevinu, magareću dušu. Pitam ja vas, kako je moguće da zlostavljač magaradi u našoj demokratskoj i kulturnoj zemlji smije velike hrvatske pisce i pisačice tretirati poput magaraca na vlastitoj svadbi? Tko je za to odgovoran?

Prije nego odgovorim na to pitanje nešto ću reći o sebi, preciznije, hvalit ću se jer je ovo MOJ blog. Napisala sam desetak knjiga, ovih mi je dana knjiga objavljena u Italiji, nedavno u Poljskoj, u veljači mi izlazi knjiga u Americi, iduće godine izlazi mi još jedna knjiga u Americi, Makedoniji, Italiji…Monodrama “Uho, grlo,nož” igra u Londonu. Nisam prevođena ko Miro Gavran ali sam za hratsku kulturu sigurno bitnija nego Ivan Miklenić, nešto što piše za Glas koncila. Njegova nedjela, oprostite, “kolumne”, ona Komisija sa onim jahačem pokojnog magarca otkupila je za naše biblioteke iako to neće pročitati ni njegova mama.

Još o MENI. Da bih uopće na miru blaženome mogla napisati odličnu knjigu “Muškarac u grlu” dobila sam potporu Ministarstva kulture. Ovih dana Ministarstvo kulture odbija otkupiti knjigu za hrvatske knjižnice iako mi uredno šalje lovu za moje posuđene knjige jer sam jedna od najčitanijih osoba koja se u Hrvatskoj bavi pisanjem.?! Kako protumačiti postupak kulturnih komesara koji sjede u Komisiji? Jasno mi je, za sve je kriv Prosperov koji mi nije oprostio što sam se sažalila nad mrtvim magarcem koji bi i dan danas njakao da ga on nije jahao. Sad mi pade na pamet. Možda se onaj Slobodan u međuvremenu razveo, možda je magareća glava uzalud položena na oltar besmislenog čina?

Što me u čitavoj priči najviše uznemirava? Znam da vas ova priča ne zanima ali MENE zanima. Ova frka zakuhana je dok je ministar kulture bio onaj mali ustaša ili “ustaša” Hasanbegović. Ne znam da li sam već o tome pisala, ako jesam nema veze, ponovit ću. Na ovome svijetu najveće su zlo mali muškarci. Svako veče liježu u krevet s nadom da će se probuditi visoki metar i sedamdeset, svako jutro proklinju Boga što ih je zajebao. Postavljam filozofsko pitanje. Da li su mali muškarci govno jer su mali ili su govno pa su zato mali?

Dakle, pokojni Hasanbegović koji i dalje jebe mater svemiru jer nikako da naraste, ni ustaška kapa tu ne pomaže, blagoslovio je sastav Komisije. Kad je na njegovo mjesto stupila Nina, ne da mi se guglati njezino prezime, ona je na sranje koje je zatekla samo odmahnula glavom. Kao, nema to veze sa mnom. Ja sam u čitavoj priči žestoko virgointakta. Nisi, Nina, nisi. Uzalud ti nesuvisle isprike. Na ovom si mjestu da bi bila bolja, ne da bi blagoslovila ustaška sranja svog prethodnika.

Da skratim. Moji dragi čitatelji uzalud će u hrvatskim bibliotekama tražiti “Muškarca u grlu” zato ću vam ja, drage moje i dragi moji, za sretnu novu godinu pokloniti deset komada onima koji se prvi jave. Uvjet, morate biti Hrvatice ili Hrvati. Srbi se isključuju jer moju knjigu mogu u Srbiji nabaviti po trostruko nižoj cijeni. Prodana je u dvadeset tisuća komada na moju veliku sreću.

I još jedan uvjet. Smiju se javiti samo oni koji su spremni čitati srpsko izdanje moje knjige jer ja love za kupovanje hrvatskog izdanja nemam. Mislim da je to okej. Kad mi Hrvati možemo jesti srpske čokoladice valjda vi Hrvati možete čitati moju “srpsku” knjigu.

Eto, to bi bilo to. Svima vama koji me volite i ne volite u 2017. želim zdravlje i mrtve magarce u politici. Oni na četiri noge neka veselo njaču u Lijepoj Našoj i neka pobjegnu glavom bez obzira ako onaj Novak u Novoj poželi ujahati u trinaesti brak.