Sretan mi rođendan

U moje vrijeme žene mojih godina bile su starice koje su u Mošćeničkoj Dragi sjedile ispod murve i užasnute gledale kako prelazim preko trga odjevena u tri krpice.

Žalila sam zlobne none i istovremeno na njih bila ljuta. Danju su me ogovarale, noću kroz prozor na moju ekipu praznile svoje noćne posude.

Jedne je večeri na nas palo sivkasto, plastično zubalo. Puni zlobe gledali smo raščupanu, sjedokosu vješticu kako puže po prljavom trgu i traži zube koje je moja prijateljica strpala u torbu. Kad se žalosna babuskara odvukla doma ja sam zube bacila u more.

Zašto nas je mrzila? Bili smo mladi? Urlali, svirali, pili i cerekali se, bilo je dva ili tri ujutro, tko je babi kriv što ne može spavati? Neka se ubije!

Nikome od nas nije padalo na pamet da je starica nekad bila mlada, još manje bismo povjerovali da nam je netko rekao da ćemo jednom imati šezdeset godina. \”Ne vjeruj nikome preko tridesete\” pjevao je Mick Jagger u moje vrijeme.

Danas više ne pjeva tu pjesmu što nikako ne znači da ima preko trideset i da ovo vrijeme nije njegovo. Prošli je tjedan bio na vjenčanju kćeri koja je starija od njega bar deset godina. Klinac Jagger na svoje je tijelo dječarca navukao ljubičasto, prugasto odijelo.

Kako su se vremena promijenila. Nekad su ljudi mojih godina smjeli biti stari, danas vršnjakinje i ja moramo biti cure za kojima će zviždati klinci sa flašom piva u ruci.

Estetski kirurzi mogu moje grudi učiniti čvršćima nego su to bile šezdeset i devete, staviti mi jagodice, izbrisati podbradak, izgladiti trbuh, obrisati staračke pjege, isisati salo, napumpati usne.

I dečki moje genracije imaju iste mogućnosti ali ne i potrebe. Muškarci su najpoželjniji između šezdeset i sedme i osamdesete. Dlake oštre i tvrde poput čeličnih žica vire im iz nosa i ušiju i do orgazma dovode klinke između šesnaeste i dvadeset i šeste.

Pogled njihovih mutnih očiju poziv je u krevet gdje njegov visuljak nikad ne zakazuje. Postoje čarobne pilule koje siroče među njegovim nogama za desetak minuta pretvaraju u rostfraj nosač za papirnate salvete.

Da, i moje vršnjakinje i ja možemo sebe na tisuću načina pretvoriti u komade iz našeg vremena. Ja se u takvom izdanju ne bih osjećala dobro jer me ne zanimaju dečki iz ovog vremena.

Užas me hvata pri samoj pomisli da bi mi, pomlađenoj, mogao na ulici prići klinac sa gelom u kosi. O čemu bismo pričali? Mobitelima? Muzici? Kojoj muzici? Što se danas sluša?

Ja ne znam što meni može učiniti moj mobitel ni što ja mogu učiniti njemu. Ne znam ni uključiti teve jer treba izabrati pravi daljinski između njih šest. Treba li mi zato klinac koji šalje poruke bez da gleda u tastaturu koju ja ne vidim ni uz pomoć naočala? Zove li se ono na mobitelu tastatura?

Ponekad, kad vidim moju vršnjakinju koja izgleda kao da ide polagati maturu, zamišljam njen okršaj u krevetu sa dečkom deset godina mlađim od moga sina.

Što bi mu radila? Kako bi se okrenula šest puta u pola sata sa boka na bok? Da li bi umjetni kuk izdržao tu egzibiciju? A on njoj u gustom mraku? Kakav je osjećaj uzeti u ruke plastičnu sisu, pomilovati lice zategnuto poput maske, gladiti trbuh nakon liposkcije?

A ako klinac, ničim izazvan, upali svjetlo? I ugleda bedra premrežena milijunima ljubičastih kapilara? Hoće li urlajući izletjeti gol iz kuće ili će samo umrijeti od užasa?

Znam da bih nešto morala učiniti za sebe i na sebi. Nije pristojno u svijetu u kome su muškarci u šezdesetoj dečkići a žene u četrdesetoj potrošene babe izgledati kao da imaš pedeset.

Ipak, neću učiniti ništa. I nisam ogorčena što žene ne smiju ostarjeti. Umorila me borba za ženska prava jer žene u njoj ne žele sudjelovati.

Umjesto da okolo opušteno nose stare obješene guzice onako kako muškarci nose svoje obješene sise, one žele u šezdesetoj biti anoreksične djevojčice.

Žao mi je nesretnica koje ne znaju uživati u šetnji bez šminke na licu. U zdravlju koga još uvijek imaju. U unucima koji danas sa tri godine znaju uključiti crtić u kome rokće prasica Pepa. U činjenici da ih još uvijek netko želi čuti. Muž, djeca, prijateljice, znanci, susjedi…

Star si kad nikoga nije briga za tvoje mišljenje. Nedavno sam to pročitala u jednoj knjizi. Da sam mlađa znala bih u kojoj.

Naravno da izbjegavam sva ogledala, u izlozima nikad otprve ne prepoznam ženu koja se zagledala u crvene balerinke.

Da, žena u mojim godinama ne bi trebala gledati ženu koja gleda u nju iz ogledala kad pere zube. Sigurno će pasti u napast i glasno poslati vješticu tamo kamo vještice ne šalje pristojna žena u godinama vještice.

Želim reći, stara sam! Da, stara sam! Ne u najboljim godinama! Stara sam! Pa ipak iz dana u dan sve više volim to gospođu za koju svi osim mene misle da sam ja.

I uživam kad je vruće. I kad pada kiša. I ne mrzim južinu. Ni buru. Sve te vrućine i bure i juga mogu mi biti posljednja, zašto bih život trošila na bijes?

Ne mogu imati čvrste sise ni bedra ni blistavo lice ni gustu kosu ali mogu ujutro u kafiću popiti makjato bez kofeina i pomisliti, život je lijep i dan je krasan.

Htjela sam vam samo reći da sam ovih dana najzad sebi oprostila što ću uskoro, ako budem živa, proslaviti šezdeset i treći rođendan.


41 Comments

  1. Budimir Novaković
  2. Marko
  3. radioniagara
  4. Martina
  5. bojana
  6. Alenka Lenči
  7. Jelena Dinic
  8. Budimir Novaković
  9. milena
  10. Pacceka
  11. Axel70
  12. Marinela
  13. sanja
  14. Ben Akiba
  15. petra
  16. Aleksandra
  17. zlacana
  18. zlacana
  19. Jasenka
  20. Roman
  21. ssokolica
  22. verica
  23. verica
  24. alex
  25. Budimir Novakovic
  26. Mimi
  27. danko
  28. Dovla
  29. Urszula
  30. prolaznik
  31. Zmaj
  32. Jaca VA
  33. VESNA
  34. Domagoj Bogoljub
  35. martin
  36. Astronaut
  37. Miki Maus
  38. Mila

Sretan mi rođendan

U moje vrijeme žene mojih godina bile su starice koje su u Mošćeničkoj Dragi sjedile ispod murve i užasnute gledale kako prelazim preko trga odjevena u tri krpice.

Žalila sam zlobne none i istovremeno na njih bila ljuta. Danju su me ogovarale, noću kroz prozor na moju ekipu praznile svoje noćne posude.


Sretan mi rođendan

U moje vrijeme žene mojih godina bile su starice koje su u Mošćeničkoj Dragi sjedile ispod murve i užasnute gledale kako prelazim preko trga odjevena u tri krpice.

Žalila sam zlobne none i istovremeno na njih bila ljuta. Danju su me ogovarale, noću kroz prozor na moju ekipu praznile svoje noćne posude.