Nevjerojatno. Moji vršnjaci su ili na samrti ili u zemlji ili u urni. Oni koji još bauljaju na internetu traže koliko će još potegnuti. Jučer su me rasturali bolovi u trbuhu. Jedan od mojih vršnjaka ubačen je u jamu u trinaest sati. Groblje mi je u blizini kuće ali nisam otišla na pogreb jer sam bila na samrti. Rak crijeva? Pod hitno mi treba kolonoskopija!
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=uEBBGSgO16M&w=400&h=300]
Nisam se usudila sjesti u auto i odvesti u bolnicu, nazvala sam prijatelja, starog liječnika, rekao mi je: \”Lezite na kauč.\” Legla sam. \”Svom snagom prstima pritisnite bolno mjesto.\” Pritisnula sam. \”A sada naglo popustite pritisak.\” Popustila sam. \”Što se dogodilo?\” \”Ništa.\” \”Onda vam nije ništa.\”
Trenutno mi je želudac u grlu. Skočila sam na internet i potražila simptome raka želuca. Slabost, povraćanje, pad na težini, gubljenje apetita. Pred sat sam vremena pojela torteline sa sirom i špinatom, jednu čokoladu, popila dvije čaše kokakole, na težini sam dobila pet kilograma u dva tjedna, koji me jebeni rak ždere?
Imam šezdeset plus i užasnuta sam. Svi oko mene umiru, krug se steže a ja to baš nikako ne mogu prihvatiti kao normalno. Prosječan životni vijek žene je osamdeset i pet, daleko sam ja od toga, daleko su od toga bili i oni oko mene, pa ipak…Ništa me ne raduje.
Osluškujem svoje tijelo, svaka me bol dovodi do ludila, ruke mi se i znoje i tresu, osjećam trnce u nogama, srce mi skače izvan svakog ritma. Što ću učiniti sa sobom? Da li sjediti na kauču i čekati smrt, ili…Ili što? Uživati u životu. Uživati? Što mene raduje?
Zdrava hrana bez soli, papra, masti, šećera, skuhana na pari? To će mi produžiti čekanje na smrt? Seks me ne zanima. Ni vječna ljubav. Ni lova. Ni putovanja. Ni kuhanje. Ni pranje prozora. Ni dolazak proljeća. Ni susret sa nepoznatim, visokim, crnim muškarcem.
Jebeš ovakav život! Ne, nikakva mi utjeha nije što umiru i oni koji imaju i jahtu i ogromnu kuću i nekoliko automobila, zajedno smo rasli, sve sam ih mrzila zbog toga što su u životu pokrali. A danas kad su prah ili na putu prema urni, danas ih žalim jer mi svojim žutim licima poručuju što me čeka.
Starost je, još nisam službeno stara, nemam pravo ne bespalatan pokaz, starost je odvratna. Lice ti visi, ruke osute pjegama i pakleni strah svake večeri da nećeš moći oka stisnuti. Od straha od bolova ili od bolova. Ma, stvarno, jebeš takav život. A bojim se skočiti sa Krčkog mosta, što ako za vrijeme leta požalim, tablete nisu baš sigurne, pod vlak mi se ne da skakati jer kod nas nikad ne znaš kad će naići, da li će naići ili će se putem raspasti. Užeta se bojim, ne volim kad me nešto steže oko vrata.
Muž me htio utješiti, on nema tih problema, ne zna da mu je smrt bliže jer muškarci kraće žive, stavio mi je u plejer disk Eve Cassidy. Nikad nisam čula za Evu, ženska fenomenalno pjeva. Baš me digla. Doduše, pomislila sam, lako njoj pjevati kad ima dvadeset i pred njom je život. Zanima me kako bi pjevala da joj smrt kuca na vrata.
\”Super pjeva\”, rekla sam mužu, \”tko je ta klinka?\” \”Ta klinka je na koncertu pjevala \”Kako je krasan svijet\”, u dvorani su bili njeni roditelji, pjevala je dva mjeseca prije smrti, umrla je u trideset i trećoj.\” Jebote! Ljubomorna sam na mrtvu curu? Koja sam ja glupača. Umjesto da brojim koliko sam godina na dobitku brojim ono sitno do kraja?
Zbog straha od raka crijeva nisam pojela umjetnu pitu od jabuka kupljenu u \”Mlinaru\”. Ovoga je trena ipak žvačem. Bolje smrt, kad je već tako blizu, dočekati uživajući u životu i slušajući fenomenalnu Cassidy. Pokoj joj duši.
Da, i baš me briga što je Hrvatska u ovakvom kurcu. Ja bih bila stara i da živim u Švicarskoj.
Bravo ,kao i uvijek ,sve preneseš na ”papir” što nam se vrzma po glavama! Nešto sam mlađa ,ali ne znam jel’ da jedem ili ne jedem ovaj umjetni burek !!!
Bravo, odlično kao i uvijek 🙂
Bravo! Znate ono : “boj se ovna, boj se govna…”?! A Život-odeeeee!!! Od srca pozdrav, još smo živi, još smo Živi-dakle, dobro je. 😀
Baš zgodno. I ja sam tih godina, ali veselim se što ću ove godine dobiti jeftinu kartu gradskog i prigradskog busa, pa ću “šetati” busom. Nemam tako crne misli, jer sam vječiti optimist. I baš je utješno znati da ću možda živjeti još 20 godina.
Pročitavši ovaj članak, otvorila sam frižider i napravila si šato, to nisam jela godinama, znate već gastritis, kolesterol, tlak, ma baš mi se živo fućka.
Ti se bojiš smrti dok je mene i još nekoliko deset tisuča stanovnika Dežele, Veliki vođa obavestio da smo več mrtvi i da smo se digli iz groba.
Znači ne boj se ništa. ima života i posle smrti. Možeš biti zombi.
prepoznala sam se u gotovo svakoj rijeci, gotovo svakoj recenici…i sve sto mogu reci je hvala Vedrana, sto nas, barem mene, na tebi svojstven duhovit i produhovljen nacin dizes iz “mrtvih”…iskreno sam se nasmijala , usula casu wiskya i zapalila bijelu , dugu Eve…
I samnom je sve ovako, ali ja se o tome nea znam izraziti na ovakav način, a polako, ali sigurno umirem od zamišljene bolosti koja hara među meni poznatim ljudima. Zašto ne bi i mene potrefila. Ali kad bih mogla da živim normalno dok me ne potrefi. Meni je to nemoguće kad gledam kako obolijevaju meni poznate i drage osobe.
…BRAVO…!…poludim, kad me pitaju,kako se ja to stalno porežem, kad se – brijem !…pa, kako da se ne porežem, kada NE MOGU GLEDATI o n o g a u ogledalu !…a…njega-brijem !!…Zaebane su i ove – pedesete…!…Joj..što li me još …čeka…!!!!
Više me brine odumiranje . Nekako se pomiriš sa smrtnošću ali…samoća , nedostatak novca ….jad….odumiremo !
BravoVedrana bojiš se smrti,ja se bojim boli i života u bolesti!!!
Uvek ste odlicni kao i uvek.Pozdrav iz N.Sada.
Alo Vedre, nemaj straja, jer: “ŽUTI ŽUTUJU A CRVENI PUTUJU !” Vozdra !
Vedrana,neko reče:Niti je rođenje početak,niti je smrt kraj”!Vi ste pametna žena,zato znam da znate:Kada su Sokrata osudili na smrt on je upitao sudsko veće:Odkuda znate dali ste me osudili ili NAGRADILI???S*POZDRAVOM IZ VOJVODINE…
Vedrana se nesto naoblacila.Nece to dugo garant. Ne daj se srce…………….
Vedra bumo napravili neakav incident kad umres!
Vedrana stariji sam od tebe ali sam se ipak dobro nasmijao a onda sam se nesto zamislio.
nego, kakva je pita od jabuka? 🙂
U životu i u smrti
ne daj nikom da te trti!
Jel bi piškila – jel bi kakila
I da. Pravo je pitanje ima li života prije smrti?
Tko nekako ide i meni. Vise sam kod doktora nego kod prijatelja. Ali, s puno humora sve se prezivi, pa i smrt. Zato hrabro na burek i pecenu kokicu,ili strudlu, a za bolji apetit jedan mali proseko. Super ste , Vedrana.
Eva is a state of mind!
(a ni crno vino nije za bacit:)
Kad imaš zdravo srce i bolesno tijelo,duh luta između života i smrti.Kod nas kažu”Bog ti dao lijepu hairli smrt”.Kažu da je najljepše kad te strefi u snu.Zaspeš a ne probudiš se. Ne daj se Bože napatiti.Od nečeg se umrijeti mora.Bolest svi teško podnosimo….
Draga Vedrana,
Život je prepun iskušenja od kojih je starost verovatno jedno od najvećih. Ona nas sve čeka (makar one srećnije koje Tvorac ne pozove sebi “pre vremena”), ili smo je već susreli. Kad god na to pomislim, setim se Andrićeve “Žena na steni” (valjda se tako ta priča zove, pročitao sam je odavno… kao da je bilo u nekom drugom životu), i… bude mi lakše. Pre neki dan sam u nekoj knjizi pročitao kako jedan stari intelektualac usled nemaštine u kojoj se nalazi prodaje svoje dragocene knjige, a kako mu je čudno što neke od njih niko nije kupio iako je nekada on za njima tragao godinama. Najlepše je to što neke od tih neprodatih knjiga njihov vlasnik uzima u ruke i počne ponovo da ih čita, kao da mu je to prvi put, ponovo otkrivajući sve lepo što u njima postoji…
Vedrana Vedrana!Da ne postojis, trebalo bi te izmisliti!Odusvljavas i staro i mlado sa svojim tekstovima.Ti si nam dusa, koja za sve nas govori.Ostani ti nama ziva i zdrava, pa cemo i mi uz tebe biti zdraviji.
Uobličili ste misli mnogih od nas…
Zaista sam sretna sto vas imamo. Pisete predivno, zivotno i iskreno. Kao da vadite iz nasih dusa i misli sve sto nas muci i opterecuje. A vi dajete rjesenje na duhovit nacin i olaksavate nam ovaj j. zivot. Zato vam zelim svu srecu ovog svijeta i da dugo zivite u zdravlju i veselju.
Ako se probudis ujutro a nista te ne boli, vjerovatno si mrtav.
Svijet je stvarno lijep. Jutros me probudio glas dvogodisnje unuke!
To je mnogo tužno, ovo je mnogo vedrije i interesantnije!
http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&v=oRU0dc_Eoqw&NR=1
Kad sam napunila 60 godina, ja sam prestala slaviti rodjendane . Ta visoka brojka me tada uzasno pogodila, ubila. Moj muz, naprotiv, tek sa 60 poceo je veselo slaviti svoje. Kaze da mora dobro proslaviti svaki jer je uspjeh biti ziv. I sad, nakon par godina i nakon sto sam se malo privikla na one bezobrazne naslove iz crne kronike u Novom listu koji svaku zenu od 60 godina nazivaju- staricom, pocinjem misliti da muz ima pravo.
Nekad smo znali na pitanje Kako si reći Odumirem ko država ( jer prama uMarksovom učenju država odumuier i jednom će odumrt i nece je viša bit.Međitim ova država nikako ne odumire sve je ima više i stalno se deblja. Jebem te živote
And I think to myself……what a wonderful song
Hahaha, tako ti je to, kad sam sebi u lice jasni i glasno / naravno ako imaš muda/ kažeš kao što mi Slovenci kažemo….bobu bob
Da mi je ovakvu ženu, kao što si ti u životu sresti, sjednuti s njome u kafič, popiti piče i samo razgovarati i razgovarati … imam prijateljice, da bog zna, da ih imam, dobre smo si i po duši smo si sestre i po srcu i upravo zbog toga smo se i u nekom trenu našeg života negje susrele … i još bih htjela susreti ovakve osobe … imati to, što imaš ti i dijeliti to, što ti tako bezuslono djeliš … to znači ne samo imati jaja, nego imati i nešto više od toga .. jer jaja ima barem pola svijeta, to, što imaš ti, nema ih toliko … budi dobro… in nek ti sunce sja, nek zora nad tobom bdi … idem sada na čitanje ostaloga tvoga … sad, kad sam te našla, nisam te našla zapravo ja, nego moja sekice, moja najbolja prijateljica, ali sad, kad si tu, neću te ostavit … slijedit ču te … :):):)
Svi ljudi se plaše smrti. I najveći vjernici i ateisti.
Po mome nitko na svijetu nije uvjeren 100% da bog postoji. Mislim da ni Papa. Ali nitko ni da ne postoji 100%
Shakespeare je to shvati prije stotine godina.
Ovo dolje treba jako pažljivo čitat i puno je toga jasnije u životu i povijesti.
HAMLETOVA ŽIVOTNA DILEMA
˝ Biti ili ne biti- to je pitanje.
Je l` dičnije za ljudski um sve praćke
I strjelice silovite sudbine
Podnositi il zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Učinit? Umrijet- usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
I prirodnih još tisuć` potresa.
Što baština su tijelu- to je kraj,
Da živo ga poželiš! Umrijeti
– I usnut- usnut- pa i snivat možda!
Da- to je smetnja sva. Jer snovi, što
U smrtnom tome snu nas mogu snaći
Zemaljske ako muke stresemo,
Da- to je što nam ruku ustavlja
I to je razlog što je nevolja
Dugovječna.Jer tko bi inače
Podnosit htio svijeta bičeve
I poruge i silu tlačitelja
I rug i podsmijeh ljudi oholih
I bol što kini ljubav prezrenu
I tromost pravde, naprasitost vlasti
I krivdu što je tiha zasluga
Od nevrijednika trpi- kada može
I samim šilom račun svoj da smiri?
I tko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom života
Kad ne bi volju mutio nam strah
Od nečeg poslije smrti, neka zemlja
Neotkrivena, kojoj ni jedan
Sa granica se putnik ne vraća,
Te volimo podnosit sva ta zla
No pobjeći u nepoznata.Tako
Razmišljanje nas čini kukavcima,
Te srčanosti boja prirodna
Izblijedi sva od pustog mozganja,
A važne i goleme zamisli
Iz tijeka svoga zato izlaze
I gube ime djela.˝
William Shakespeare
Divno:-)))) Bas sam se slatko nasmijala. Hvala.
strah od smrti-lose sjecanje…………
Primjećujem da u zadnje vrijeme puno ljudi odlazi/umire… uhvatila sam samu sebe kako razmišljam o tome i pitam se kako li je prolaziti kroz to što nas čeka na kraju svih naših koraka.. nikad
ne znaš kad će i kako doći taj trenutak. Nastojim ne bojati se..no sigurno nije lako otići.. Nedavno dok sam meditirala bilo mi je jasno, “čula” sam, SMRT JE ŽIVOT. Razmišljam o tome. I nastojim ne bojati se. Pa što…goodbay next life!
Ne znam kako drugi – ali ja sam prije rođenja bio jako dugo mrtav – milijarde i milijarde trilijuna zemaljskih godina i sve to na milijuntu potenciju pa opet pomnoženo sa trilijunima i oktilijunima itd….sve su to sitne brojke prema Vječnosti. Vjerojatno sam bio mrtav i čitavu vječnost. Nikad mi nije bilo dosadilo biti toliko dugo mrtav.
Kad umrem – opet ću (najvjerojatnije) biti mrtav milijarde i milijarde godina i još puno, puno više.
A u ovome kratkom, smiješno kratkom životu – ponekad mi je bilo dosadilo živjeti?! Nije li to nevjerojatno glupo i nelogično?
Ne se plasi, prifatigo ucenjeto na gospodarot Buda i ke vidis deka dali si ziv ili mrtov ti e isto.
Tragikomično napisano….ma,bravo,curo!