U Zemlji Nušićevoj

Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…

Do suza sam bila dirnuta pažnjom mojih novosadskih domaćina. A nisam smjela plakati da ne bih pokvarila imidž. Ja sam vještica, ja sam žena čiji je jezik dulji od bilo kojeg kravljeg repa, meni nikad sunce ne sviće, smijem se samo na sprovodima i kad crkne neki političar…

Ja ta i takva u Novom Sadu sam se smijala i još bila sretna i još sam u hotelskom kupatilu plakala, da me muž ne vidi, i on misli da se oženio vješticom. Ah! Da li me Novi Sad promijenio, baš promijenio? Jest. Tamo sam se zaklela da nikad, nikad, nikad i nikad neću otići u svoj rodni grad Opatiju, ako me ikad pozovu, i tamo održati promociju. Nikad! Opatijci će mi poručiti da me ionako neće zvati ali tko ih jebe. Ako me pozovu, kad dobijem Nobelovu nagradu, NEĆU DOĆI! Ovo što sam napisala je baš sladunjavo i nekako djetinjasto. To me Novi Sad podjetinjio.

Skočila sam do Beograda da vidim predstavu Gospođa ministarka. Autor Branislav Nušić suvremeni je srpski pisac koji u svojim djelima opisuje život u Srbiji i Hrvatskoj danas. Gospođa ministarka je remek-djelo, naravno da Nušić za njega kao ni za ostala djela u Srbiji nije dobio ni riječ pohvale, o nagradi da se ne govori. Nešto su ga sitno pohvalili Hrvati. Sitno. To je zato jer se ljudi na njegovim predstavama smiju.

Koliko se smiju znaju svi koji mogu dobiti kartu za ulazak u Kazalište Boško Buha. Dobiti kartu? Naučna fantastika. Ja sam je dobila preko debele i predebele veze. Koji doživljaj! Prvi put nakon sto godina u Beogradu su osvanuli tapkaroši. Tapkaroši? To su dileri koji žive od kulture, ne od heroina. Unose se stolice, publika sjedi i na podu…

Što je napisao Nušić a odglumila fenomenalna ekipa? Spomenut ću samo ime glavnog glumca. Goran Jeftić. Gooooooondžaaaaaaaaaaa… Car! Najbolji glumac u Srbiji danas, a i šire, šire. Ljutit će se na mene zato jer mu spominjem ime. Kad sam mu skočila oko vrata, luda sam za tim čovjekom, i šaputala mu u uho, care, care, rekao mi je da bez ekipe on car bio ne bi. Gondža! On je spomenik nulte kategorije! On je ono što je u socijalizmu bio dom kulture sa vodoskokom!

Nekoliko dječaka i jedna djevojčica, Tatjana Mandić-Rigonat je režirala, napravili su predstavu bez honorara, \”pomoću štapa i kanapa\” i oživjeli Nušićevu dokumentarnu horor priču. Ona, što bi rekli kritičari, žestoko progovara o životu u Srbiji i Hrvatskoj danas. Korupcija, glupost, zlo, pohlepa, zemljom vladaju lopovi a fažizam gmiže li ga gmiže. Publika urla od smijeha onako kako urlaju od smijeha ljudi dok gledaju svoju kuću u plamenu. Život ti pred očima nestaje a sve si suze već isplakao.

Uživala sam u Srbiji i nekoliko dana bila sretna. Oni žive u lopovskoj zemlji, i kod njih fažizam kuca na vrata, ali imaju Gospođu ministarku. Mi ovdje… Mi imamo samo fašizam.

foto: Ivan Aleksić

66 Comments

  1. danko 10.12.2013
  2. graM 10.12.2013
  3. dusan 10.12.2013
  4. mojca 10.12.2013
    • Miki Maus 13.12.2013
  5. Ivana Markovic 10.12.2013
  6. Aspalathos 10.12.2013
  7. Snezana Topalovic 10.12.2013
  8. choopo 10.12.2013
  9. jovana 10.12.2013
  10. Beogradjanin 10.12.2013
  11. nm 10.12.2013
  12. Duki 10.12.2013
  13. faxy 10.12.2013
  14. bosanka 10.12.2013
  15. Lenoir 10.12.2013
  16. Olga 10.12.2013
  17. Ljubica 10.12.2013
  18. unkas 10.12.2013
  19. Дејан 10.12.2013
  20. Liliana 10.12.2013
  21. S.L. 10.12.2013
  22. Franky NS 10.12.2013
  23. tanja 10.12.2013
  24. astra 10.12.2013
  25. Vanja 10.12.2013
  26. sara 10.12.2013
  27. Zoran 10.12.2013
    • Slaven Hrvatin 10.12.2013
  28. neko iz mase 10.12.2013
  29. del boj 11.12.2013
  30. Mimi 11.12.2013
  31. Dragana 11.12.2013
  32. slavica iz SA 11.12.2013
    • Milorad 15.12.2013
  33. Nenad 11.12.2013
  34. Looping 11.12.2013
  35. LJuba N.S. 11.12.2013
  36. Branislava Kostić, predsednica Vojvođanskog kluba 11.12.2013
  37. Inchen 12.12.2013
  38. NESAVRŠEN 12.12.2013
  39. Chana 12.12.2013
  40. sara 12.12.2013
  41. sara 12.12.2013
  42. Dubravka 12.12.2013
  43. Zoran 12.12.2013
  44. Ljubo R. Weiss 14.12.2013
    • Slaven Hrvatin 14.12.2013
    • Miki Maus 19.12.2013
    • savarakatikataka 04.01.2014
  45. Ljubo R. Weiss 14.12.2013
    • savarakatikataka 04.01.2014
  46. Ljubo R. Weiss 14.12.2013
  47. rina 15.12.2013
  48. rina 15.12.2013
  49. igipop 15.12.2013
  50. boco 15.12.2013
  51. slavica iz SA 16.12.2013
  52. slavica iz SA 16.12.2013
    • Slaven Hrvatin 16.12.2013
  53. slavica iz SA 16.12.2013
  54. slavica iz SA 16.12.2013
  55. Dragan Petrusic 18.12.2013
  56. sanja 19.12.2013

U Zemlji Nušićevoj

Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…