Odlučila sam, danas neću analizirati vrijeme u kojem živim, činjenicu da mi se djeca dave u dugovima i stresu, umro mi je znanac, prijatelji imaju problema jer ne znaju kako platiti i kredit i struju. Ne, svoj ću užas danas držati pod kontrolom. Hoće li moja djeca imati manje dugova ako ja budem luda?
Zato sam ispržila kozice na maslinovom ulju. Posebno ću dinstati češnjak, kapulu i peršin a onda jako zapržiti rižu, kad lagano požuti ulit ću malo vode, malo bijelog vina a onda nakon petnaestak minuta spojiti kozice sa rižom i umakom od rajčica iz konzerve pa to servirati kćeri, zetu, mužu i unuci. Ispeći ću štrudlu od jabuka, sama rastegnuti koru. Jabuke ću posuti šećerom i cimetom. Neka se kuhinjom širi miris moga djetinjstva. I juha se kuha.
Da, prestrašno je vruće ali kakve to veze ima? Da li bi bilo manje vruće kad bih mlatila po mobitelu i jadala se znancima kako je ovo danas gore od pakla. Možda pakao uopće ne postoji? U knjzi koju preporučuje naša ugledna liječnica i članica Hrvatske akademije Vida Demarin, \”Dokaz da postoji raj\”, autor dr Eben Alexander tvrdi da postoji raj. U njemu lete šareni leptiri, nema ni frke ni trke ni kompova ni mobova.
Možda ću u raj već danas a možda za deset godina, prelomila sam, ove subote će oko mene letjeti šareni leptiri a ja ću gledati u usne moje unuke tamnoplave od kupina. Koliko nam treba za sreću? Koliko meni treba za sreću? Oduvijek sam govorila da mi za sreću treba samo duševni mir. Da nisam u svađi sa samom sobom. Da se bijesno ne nadrkavam na ono što ne mogu promijeniti.
Oko mene ima malo ljudi koji me zaista vole zato ću za neke od njih danas peći, frigati, postaviti stol, spremiti i salatu i ohladiti sok. Reći ću im kako ne treba uključivati klimu koju nitko od nas ne podnosi jer je normalno da je ljeti vruće i nije ovo što iz nas cijedi vodu opaki hir zlog Gospodina. Mala digresija. Muž je ovoga trena ušao u kuću i donio mi bijeli, holandski ljiljan.
Ove subote, danas, sve je oko mene u savršenom redu jer ni na što ne mogu utjecati ali na sebe mogu. Da, mogu! Da, hoću! Fenomenalan je osjećaj kad sjedneš za stol, pogledaš u zid i odlučiš, danas ću biti sretna. Šta ću sa sobom sutra?
Sutra? Sutra ću biti milostiva prema kronično nemirnoj gospođi koje danas u meni nema.
Comments
28 responses to “Subota”
Bas lijepo.:) Uzivajte i dobar tek!
Divno! Baš lep dan Vam želim!
Sto da kazem kao da gledam sebe citam sebe i radim ono sto i Vi cak smo i parice samo ja imam 3 djece i 6 unucadi a i muza boze moj i istu vrucinu. Uljepsali ste mi dan neka ste zivi i zdravi
e bas tako.super vedrana
Bravo Vedrana , i ja sam danas spekla kolač , ne baš socijalni ali onako roladica s nutellom , i juhica je tu i naravno da je toplo kad je ljeto ….
a di su sada oni šta po zimi viču ” hladno je ” !
Neka …zivjelo ljeto i kolači i juhica !
Vi ste divni i makar su vasa”jela”najcesce dobro posoljena,uzivamo ih “jesti” jer su tako dobro skuhana, sto je u nasoj drustvenoj menzi prava rijetkost. Hvala vam!
I meni je danas bila subota, sve dok nisam ušla u kuhinju i vidjela kako nemam za skuhati ni zrno fažola ili jačmika. Tada sam se opet sjetila i kredita, neplaćenih računa i dugova. Pa sam smišljala od koga ću posuditi lovu koju mi drugi duguju i ajde, nakon naprezanja sam i smislila pa se vratio vikend za samo 200kn. Bez kolača, jer je meni ipak prevruće. Ali bilo je dovoljno love za sladoled.
Odlicna ideja. I ja cu danas biti odlicno. Ustvari bicu odlicno ali cu prijaviti samo vrlo dobro. Da me poreznici ne provale. Inaceeee ;-).
kakvi divni mirisi u vasoj kuhinji.a tek usnice vase unuke?pa gde cete vece srece?uzivajte
Nadam se da, cesce nego sto pisete o tome, vi znate da bas sad i bas tu vi zivite neciji san. San mnogih. Ako ne znate onda niste bas mudri kol’ko mnogi koji vas citaju misle. Kao ja na primjer. Samo par dana prije, vozila sam se iznad vaseg lijepog (meni vrlo lijepog) grada, postajalo je vruce, ja sam napustala svoju ‘nema vise’ domovinu, od Sarajeva, Bihaca, Otocca, Senja, Rijeke i onda sve ka Canadi…sama, u klimatizovanom autu, i mislila na vas, vozeci iznad Rijeke, novim autoputem, dok se vas grad kupao u jutarnjem modrilu…mislila, boze znate li kako ste srecn, kad tu zivite zivot o kome cesto pisete, okruzeni sa muzem, djecom, unukom, prijateljima, knjigama, da i dugovima i korumpiranim politicarima i i nepravdom…Ali sve je to vase i vi ste njihovi. To se i te kako pika za srecu draga V. Da li to znate? Cak sam tako jako pozelila da ste mi kao stara prijateljica, pa da svratim nenajavljena i da vas pitam svasta i da pricamo, pricamo…Ukus samoce i nepripadanja, kad vise nemate domovinu, ni muza, ni grada, ni djeteta (a o subotama sa mirisom cimeta gotovo samo bolna sjecanja) – to je ono sto je na suprotnoj strani raja. Cista, kondenzovana tuga. Nazdravlje.
Ja sam danas sretna zbog lubenice. Nadrkano jutros na pijaci upitah prodavca lubenica dal prima reklamacije ako lubenice nevaljaju-kaže prima! Kupismo jednu od sedam kila, okupasmo je i ostavismo da se ‘ladi u vangli ladne vode. Pre pola sata uzeh nož i… Lubenica se raspukla kako ga je ugledala! I šta da vam kažem… Takva je bila da sam posle zapalila cigaretu 😀
Na kraju si sve pokvarila!
Kada je čovek na kraju snaga, onda tu snagu ponovo crpi iz onoga što je najvažnije u životu – a to je familija, bliski ljudi, sitna zadovoljstva, male a važne stvari. Nažalost, skromnost u prohtevima nije uvek garancija za mir u duši, previše je spoljnih remetilačkih faktora. Mislim da je taj spokoj i unutrašnji mir ono čemu streme svi normalni ljudi, ali je to tako daleko i čini se nedostižno. Treba biti zahvalan na lepim stvarima u životu, malo ih je, ali vrede svaku paru.
ovo je danas neki virus u zraku….i ja sam sretna…
Gospđo,vaš muž premalo radi na vama,ja svoju tucam kad se sjetim,sretna i vesela je a ne nevesela.Još jednom,kupite epimen i vaš problem je riješen.
Meni je pomogao,čovječe tri dana se nisam smio pojaviti u javnosti jer mi je bio veći od trbuha.
Živjela nam,zadovoljena ili ne.
Sve najbolje u vrućoj suboti. Neka se taj lijepi osjećaj kućnog familijarnog spokojstva raširi i na ovu isto tako vruću nedjelju. I na ostale dane koji slijede. Pozdrav od vjernog čitaoca.
draga moja Vedrana…..nisu ti za dzabe dali to ime……uvek mi podignes moral ma o cemu da si pisala….evo juce sam resio da budem sretan…ustvari ja sam sam sa sobom skoro uverk u slozi…samo spoljni faktori…..??? Uvek se nadje “DEZURNI”…taj dobro pazi da ti ulovi sve tvoje leptire…da ti urinira ili napravi veliku nuzdu u sred tvog malog raja. No kako god…tu je zato Vedrana ili tako neko ko te vrati…Idem da pokusam da izgrdim onoga MENE od juce sto sam dozvolio da mi se DEZURNI pokaki ispod moga rajskog drveta ….i da pocistim nered koji mi je ostavio..Pozdrav iz Francuske od jednoga Zemunca…inace velikog YU-nostalgicara
Ah, ja ne spadam u malobrojne koji vole moju svekrvu… Ali do ovog sam casa bila ubedjena kako po ovom “paklu” ne bih ni do svoje, kamoli njegove mame. Eto “mirna gospodja” u vama mi je otvorila druge vidike – ako se ta starica pohuje, krcka i cedi uz sporet, ta mogu ja sesti tamo i dva sata istrpeti poglede, komentare i sve ostalo od cega mi se dize kosa na glavi i srce prolupa kao i mozak – koji jedva drzi jezik za zubima… Nedeljni rucak.
Otvoreno pismo ministarki Slavici Djukić Dejanović – Sve se vraća, sve se plaća http://igorvlahovicigor1.blogspot.com/2013/07/otvoreno-pismo-ministarki-slavici.html
I tako lijepo poce ovaj radni ponedeljak uz vas tekst, koji mi je izmamio osmjeh na licu, bez obzira na sve! To su te male velike stvari koje nas drze u zivotu, ali nazalost cesto ni to nije dovoljno da nas otrgne od svakodnevnog haosa u kome se trudimo plivati. Tako sam i ja juce obojila nedelju domacim ruckom, kolacicima, sokom od mente i limuna, a danas ponovo grmim u sebi jer mi duguju lovu i ne javljaju se na telefon, jer osjecam da ce opet kasniti plata, jer mi racuni prevazilaze prihode, a povecani PDV sa 17% na 19% je kao hitac startnog pistolja pokrenuo lavinu poskupljenja mnogo vecu od ta dva procenta. Osmjesi moje djece najcesce odagnaju sve nevolje, samo se plasim dana kada ni njihove nevine okice nece moci da pomognu mom izmucenom umu….
Ove riječi kao da ste izvadili iz moje duše. Liječe… 🙂
A da počnete objavljivati recepte i pisati kuharice? Imate dva preduvjeta: pismeni ste i žena ste?
Gospođo Rudan!
Gde nestade stari lepi običaj nedeljnog ručka cele porodice?
Gde nestade običaj da se za neki praznik svi okupe, doteraju i naprave zajedničku porodičnu fotografiju koju uvećanu stave na zid kao nemog svedoka prohujalog trena porodične harmonije?
Gde nestade lep običaj šetnje po korzou u ranim večernjim časovima ili pored obale reke?
Gde nestade lepi običaj sedenja na klupama u kućnim baštama?
Danas smo toliko otuđeni da svako sedi u svojoj sobici (ako je ima) i zuri u ekran TV ili PC-a!
Da li je to civilizacijska tekovina trećeg milenijuma?
Nedjeljni ručak za cijenu porodicu je drama, a najvjerojatnije u ponedjeljak nemam skuhano. Porodične harmonije nema već odavno, jer sam ga pokupila od mile mame i odvela, dakle hvala na tom pitanju. Za klupe i bašte nisam odgovorna, jer sam se odlučila za stan, dakle moja sobica moja slobodica, volim knjige, ne volim TV, PC mi je sudbina, donekle i konačna odluka. Treći milenij? Može, dapače. Život treba živjeti punim plučima plavog ronhilla.
Pitanj: kad će tekst o Papi Franji i homićima u Hrvata? U surbotu?
citat: Oko mene ima malo ljudi koji me zaista vole….
Greška! Ima nas puno, koji te volimo, a ti neznaš za to…
Poštovana i uvažena gospođo Rudan,
Vi ste veoma obrazovana dama – prava dubrovačka gospođa ! Veoma Vas cenim kao “pisačicu “, tj. spisateljicu , pisca .Imate poseban stil, jer kažete i pišete što mislite . ” Što na umu , to na drumu “! – kaže nardna izreka . Mnogi pisci tako misle, ali ne smeju da pišu ! Boje se za svoju kožu ! Međutim, stil je čovek , rekao je Bifon !
Veoma Vas cenim i zbog Vaše iskrenosti i međusobne ljubavi i slozi u porodici ! Da nije “jubavi ni svita ne bi bilo”! Ima neka tajna veza imeđu nas i Vas ! Vi ste svrstali među 100 najuglednijih Hrvata : Ruđera Boškovića, Nikolu Teslu i Iva Andrića ! I mi smo , takođe , među 100 najuglednijih Srba svrstali među Srbe te naše najuglednije genije ! Po meni, oni su proroci, jer ih je dotakla Bžija ruka .Njihova dela su Božije prosvetljenje ! Znam da se sa ovim nećete složiti, jer ste Vi “ateista “.Isto tako, poznati filolog Đura Daničić, rođen u Novom Sadu ,desna ruka Vuka Stefanovića Karadžića, preveo Stari zavet , u njegovoj redakciji napisan je Rječnik hrvatskoga jezika , na kome je radio punih 33 godine ! Dakle , mi obični smrtnici treba da cenimo te istorjske činjenice ! Hteo sam da kažem da mir, ljubav i sloga pobeđuju svako zlo !
Ja Vam želim , gospđo Vedrana , puno zdravlja , još većeg usha u Vašem kjiževnom radu, a naročito da međuusobno živite u ljubavi i slozi u Vašoj porodici, kao i do sada , sa Všim mužem, sinom Slavenom , ćerkom i Vašom ljubimicom unukom koja Vas od milja zove “Nona” .Neka među Vama cveta i ljubav raste do neba do laste
Vamaa i Vašoj pordici ljep (lep, lijep ) pzdrav od Obrike iz Novog Sada.
Hvala za lijepe želje i pozdrav iz Rijeke!