U autobusu

On: “Ej, ne kužim, u Rijeci je pala jedna fasada, jebote, jedna fasada i mi se već sat i pol vozimo.” Ona: “Da.” Sjedim pokraj nje i gledam kroz prozor. On: “Kako ti je muž?” “U hospiciju je.” “Super, jebote. Trebaš mislit pozitivno i sve će biti super.” Ona: “Da.” On: “Ne mogu vjerovati, jebote, jedna fasada je pala i ovakav cirkus, a opet, kad malo bolje razmislim, Amerika može onim svojim bombama uništiti svijet nekoliko puta, jebote, a nisu mogli ugasiti požar u Kaliforniji. Nisu mogli ugasiti jedan jebeni požar, jebote.” Ona: “Da.”

On:  “Kako ti je muž?” Ona: “U hospiciju.” On: “Misli pozitivno, jebi ga, misliš pozitivno?” Ona: “Da.” On: “Jesi gledala tenis jučer?” Ona: “Ne.” On: “Izjebali smo Francusku iako mene smeta što onaj Čilić kao brani boje Hrvatske, a nije iz Hrvatske i ne živi u Hrvatskoj i plaća porez u Monaku, kužiš, i sad je on ‘svi smo mi Čilić’, jebote, a običan Hrvat iz Hrvatske koji ovdje plaća porez ne može do običnog, jebenog doktora, jebote.” Ona: “Da.”

On: “Na to nitko ne svršava, na to da ne možeš do jebenog doktora, a kad onaj stranac napuca as onda svi Hrvati izbacuju spermu u slapovima, mogli bi s njom ugasiti onaj požar u Kaliforniji, ha, ha, a on niti plaća porez, niti ovdje živi, niti je iz Hrvatske, jebote. Kako ti muž?” Ona: “U hospiciju.” On: “Imala si vrašku sreću da ste dobili mjesto, svagdje su liste čekanja za popizdit, moraš mislit pozitivno.” Ona: “Da.”

On: “Ja sam išao privatno, imao sam nekih problema sa crijevima, ništa posebno, ali na internetu stalno čitam, ako imate ovih devet znakova, najebali ste, ja sam imao tri znaka, pa sam išao.” Ona: “Da.” On: “Nazvao sam doktoricu, pitao sam kakav mi je nalaz, ona je rekla, zovite za pola sata. A onda je ona mene zvala i rekla, brzo u bolnicu, već sam vas naručila. Ja u bolnicu, pred vratima ordinacije red, sestra me prozvala, ušao sam odmah, misli pozitivno, misli pozitivno, tako sam ponavljao, čitao sam na netu da najebu oni koji oko sebe vide samo crno, zato mene ne jebe previše što se vozimo već sat i pol, bolje to nego da imaš rak.” Ona:”Da.”

On: “Ušao sam u ordinaciju, doktor me pitao da kakva mi je stolica, ja sam rekao, dosta dugo nikakva, pa je gledao nalaze i slike i pitao, tko vas je dopratio, ja sam se nasmijao, da tko, sam sam se dopratio, jebiga. A onda je on rekao da imam nešto kao upala slijepog crijeva, ali nije to to nego mi je komad stolice se zaustavio između debelog crijeva i tankog crijeva. Kužiš što govorim?” Ona: “Da.”

On: “I da ako ne reguliram stolicu da me čeka operacija i da neka se ne zajebavam nego čim više tekućine i čim više vlakna, blitve i ostala vlakna i da neka hrana bude vlaknasta. Kako ti muž?” Ona: “U hospiciju je.” On: “Super. Tamo su samo časne, nema jebanja sa doktorima ko u bolnicama. Red, rad, disciplina. Da više vjerujemo u boga i da idemo u crkvu, a manje gledamo milijunaše iz Monaka kako mlate reketom, svima bi nam bolje bilo, jebiga.” Ona: “Da.”

On: “Sin mi je kupio novi auto. Bolje mislit pozitivno. Auto možeš kupit na kredit samo preko Splitske banke, jesi to znala, jebo im pas mater, ili dignut gotovinski, kamate za gotovinski do neba. I još te preko oglasa mame, nema učešća, a kad središ sve papire onda ti kažu deset posto učešća, jebo im pas i oca i mater.” Ona: “Da.”

On: “Sin mi je kupio novi  Renol, jesi znala da su vlasnici Splitske banke Mađari? Sad će nas još i Mađari jebati, nema tko nas ne jebe. Kako ti muž?” Ona: “Da.”

“Super, super. I onda sam sinu rekao, osiguraj ga kasko, pizda ti materina, slušaj oca. Nije. Nazvao me. Stari, totalka, totalna totalka. Čuj, ne bi vjerovala, kako sam ga čuo prosrao sam se. Baš ono, očistio sam se totalka, ne moram na kolonoskopiju. Sin mi je strpao četiri hiljade kuna u džep. Doktor mi je rekao, svaka čast, samo dalje tako, vlakna, vlakna, vlaknasto i vlakna. Kako ti je muž?” Ona: “Da.”

Ja: “Silazim.”