Prrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrvi maj

Danas je Prvi maj. Radnici diljem svijeta ustaju jer su prezreni i jer su roblje. Pokazuju gospodarima da neće moći tako dovijeka, iako gospodari znaju, radnici naslućuju, da hoće. Hrvatski radnici, ako se još tako zovu oni koji nešto rade, sa padelicama u rukama čekali su da im gradonačelnik Bandić na livadi osobno udijeli “besplatni grah”.

Novinari ne vole Bandića. Šteta. On je živi primjer čovjeka koji je kao mali u pećini jeo grah, kad ga je bilo, a onda iz opanaka uskočio u skupe cipele djelitelja graha. Gradonačelnik je rođen u nedođiji od majke sirote i oca sirotana. Polugola čeljad zimi se grijala pokraj ognjišta, ljeti ratovala sa zmijama i hranila se nečim što krhko ljudsko biće pretvara u zvijer obuzetu potrebom za moći.  Čestitke Bandiću. On je heroj, ne zločinac.

Treba li žaliti jadni hrvatski, gladni narod koji pognute glave plazi prema Bandićevoj kutlači? Nimalo. Nije hrvatski narod od jučer stoka bezuba. U Domovinskom ratu bilo je pognutih koji su popušili priču o borbi za slobodu, suverenost, demokraciju.

Što smo “mi”, mislim, mi pognuti, dobili Bitkom svih bitaka? Dobili smo tisuće bitangi koje nam sa svih ekrana prijete oružjem koje su sačuvale iz rata. Jedan od njih u Saboru naglašava kako je on za “ovo” nosio “krvave gaće”. Lik se dere kako je logično da svoje “krvave gaće” koje je nosio u Ratu naplati našom krvlju u miru. Teza mu ne drži vodu, narod ipak puši.

Zašto mi bijedna, obespravljena većina bespogovorno prihvaćamo teoriju krvavogaćaša umjesto da ih odjebemo? Borba za slobodu trebala bi biti borba za slobodu naroda, ne nekolicine nositelja krvavih ili svilenih gaća. Borba za slobodu ne bi smjela biti borba za moć, visoke mirovine i pravo na dernjavu u Saboru kad umjesto petnest tisuća kuna mjesečno dobiješ pet kuna manje.

Jasno nam je da nas bijesni dragovoljci onog rata zajebavaju. Prelazimo preko toga. Kad neki od njih odluči da će uništiti park jer ga cvijeće podsjeća na zvijezdu petokraku mi se divljaku rugamo preko neta, umjesto da mu…Tko je rekao da heroji krvave gaće moraju nositi samo u ratu?

Oni su kamionom pregazili cvijeće koje smo platili mi koji imamo dvije tisuće kuna mirovine, mi čija su djeca pobjegla iz ovog kupleraja, mi kojima je petnest tisuća kuna mislena imenica. Pa ipak, eto, nas dragovoljci nasmijavaju, umjesto da im…

Ma, ne, neće Hrvatice i Hrvati popizditi. Nikad. Ne moraš biti povjesničar da bi ti sve bilo jasno. Hrvatice i Hrvati su sa cvijećem u Zagrebu dočekali esesovce. Jedan od najvećih zaljubljenika u njemačke zlotvore, ratni zločinac za sve normalne ljude, onaj Stepinac, on će, ako Hrvatice i Hrvati budu imali Boga na svojoj strani, postati svetac. Nama Hrvatima ništa sveto nije kad se radi o našoj potrebi da budemo crvi.

Novinari žale sirote, jadne, gladne Hrvatice i Hrvate. Zašto? Što hrvatski katolici čine kad im doma dođe dijete krvave guzice iz koje je pola sata prije župnik izvukao svoju kao petokraka crvenu alatku? Šute. A možda su neki od očeva kojima se sa vjeronauka vraća dijete krvave guzice u onom ratu nosili krvave gaće? Ipak, šute. Šute, šute, šute. Ako u tebi tvoje uništeno, krvavo dijete ne može probuditi ubilački bijes, što može?

Rade Hrvatice i Hrvati i ne dobivaju plaću. Šute. Odlaze mlade Hrvatice i Hrvati da se više nikad ne vrate umjesto da se bore i krvavim gaćama udave nositelje krvavih i svilenih gaća. Šute dok u nekoj rupi u Kanadi slažu reklamni materijal u koverte, norma im je šest tisuća koverti na noć. Jedu rižu i banane, tenisice i odjeću kupuju na rasprodajama u garažama. Ako ne vjerujete čitajte “Umiranje u Torontu” Daše Drndić. Doduše, “Umiranje u Torontu” je izdano u Srbiji s kojom ćemo uskoro opet stupiti u rat jer je netko njihov gazio hrvatsku zastavu.

Ovo je, bez ikakve zajebancije, definitivno najluđa zemlja na svijetu.  Nigdje nema toliko milijuna šutljivaca na tako malo kvadratnih kilometara. A svatko od nas ima doma neko oružje i svatko od nas bi onome tko nam nudi grah, zgaženo cvijeće i priču o “krvavim gaćama” umjesto prava na život, svatko od nas bi mogao, mogao…

Kukavice koje prde. To su Hrvati, to su Hrvatice.