Zašto volim Todorića

Todorić je hrvatskom narodu ono što je bebi sisa, starcu pelena, curi dečko, Milanoviću knjiga \”Latinski citati\”, kardinalu Bozaniću rasprava o pederima, seksu i porodici, Josipoviću lova i glazba a umirovljenicima kontejner. On je Bog naš i nema nama drugog Boga vrhu njega. Zašto ga volim? Teško je kratko odgovoriti na to pitanje.

Kad odem na tržnicu izbezumljene prodavačice mi ne smiju očistiti ribu jer im je netko rekao da smo u Evropi. Onda ja lijepo odem u Konzum. Tamo mi ženska sa ribe ostruže krljušt i još mi je lijepo umota u nešto što ribicu glatke kože i bez utrobe drži svježom satima. Na blagajni osim očišćene ribe mogu platiti sve svoje račune i put na Sejšele. Čula sam iz Todoriću bliskih izvora da će uskoro gospođe na kasi muškarcima kontrolirati prostate a ženama u skladištu raditi abortuse. Pa ipak, to što nam nudi Konzum je ništa prema onome kako sebe možemo zadovoljiti na bilo kojem kiosku TISKA.

U toj čarobnoj kućici možemo platiti režije, uplatiti loto, preko kartice dobiti keš, kupiti kartu za kojekakve \”evente\”, uplatiti akontaciju za kupnju kompleta školskih knjiga, izraditi fotke, kupiti kišobran, naplatiti keš za stari papir koga smo predali u nekom od sakupljališta, 50 lipa kilogram…Najnoviji je hit slanje paketa. Za samo deset kuna (akcija, u cijenu je uračunata i kutija) možete bilo kome u Hrvatskoj poslati paket.

Kako to u praksi izgleda? Ja sam pred pola sata Ministarstvu kulture poslala pet svojih knjiga, \”Kosturi Okruga Madison\” jer se nadam da će me oni nagraditi sa 15.000 kuna koliko iznosi njihova potpora hrvatskim genijalnim piscima. Skočila sam do kioska jer pošta popodne ne radi a i puno je skuplje pakete slati poštom. Gospođa u kiosku dugo je listala neku knjižicu ali nije mogla naći adresu Ministarstva kulture. Zato sam morala otići doma, ukucati \”TISAK locator, Ministarstvo kuture\”. Na ekranu mi se ukazalo: 9350, Mažuranićev trg 11, cca. 263,65m.

Princip je zaista vrlo jednostavan. Kad dobiješ taj podatak javiš primatelju, u mom slučaju ministrici Andrei Zlatar-Violić, da skoči za dan, dva ili tri do onog broja 9350 i podigne paket. Onih 263,65m koliko je 9350 udaljen od Ministarstva i ne bi trebao biti neki problem. Velika je prednost što su kiosci TISKA ljeti otvoreni od 6.00 do 22.30, svetkom i petkom. U njima rade uvijek dobro raspoložene gospođe jer dobivaju veliku plaću. Od 2.600 kuna do čak 3.800.

Ima li smisla u kioscima čamiti do 22.30? Naravno. Već iza 20.00 pred kućicama se formira rep u kome nestrpljivo cupkaju dečki sa pendrekom među nogama zato jer je u svim TISKOVIMA akcija. Za samo deset kuna pendrekaši mogu doći do čarobnog paketića \”Trojan\”, deset kuna, oni drugi koštaju 21 kunu, pa onda bez brige opaliti komada iza neke vikendom u mrak zavijene pošte.

Blaženi Todorić. Dobro je da Hrvati i Hrvatice imaju nekoga tko toliko o njima brine. Jedino mi je žao što nas nabija bez da na njega navuče trojana. A na akciji je?