Sinoć sam na beogradskoj televiziji B92 gledala emisiju \”Utisak nedelje\” autorice Olje Bećković. Neki meni nepoznati ljudi razgovarali su o pušenju. Pred desetak sam godina ugasila svoju posljednju cigaretu ali i danas nosnicama lovim dim kad na njega naletim.
Na moju žalost u Hrvatskoj je pušenje popušena priča. Vlasnici kafića, ako žele pušače pod svojim krovom, moraju prodati kafić da bi mogli kupiti strojeve za pročišćavanje zraka. Sve se glasnije govori kako u Hrvatskoj puše samo Srbi i lučki radnici.
Elem… Sinoć sam čula nevjerojatnu priču. Na svijetu postoji duhanski lobi koji je strahovito moćan. Postoji i antiduhanski lobi koji je još moćniji. To je za mene bio prvi glas. Ja sam do sinoć mislila da nam pušenje zabranjuje Nepoznat Netko tko brine o onašem zdravlju.
Taj nam Dobri Duh svakoga dana preko svih medija, unatoč mrskom duhanskom lobiju koji mu stalno radi o glavi, uporno ponavlja: duhan je rak pluća, duhan su žuti zubi, duhan je stara koža, duhan je smrad, duhan je mutan pogled, duhan je pad potencije, duhan je uništavanje spolne želje, duhan ubija plod u utrobi našoj, duhan usmrćuje bebe, smrt duhanu, smrt duhanu, smrt pušačima koji, iako mrtvi i žuti, dalje puše i ubijaju nepušače na milju daleko.
Deset sam godina sebe držala civiliziranim ljudskim bićem, svjetskom ženom kojoj iz smrdljivih usta ne viri smrdljivi štapić ubojit po floru i faunu. Do sinoć. Ljudi moji. Nema Dobrih Duhova na ovome svijetu, postoje samo lobiji.
Priču o rakovima i mlohavim kurčićima prodaje nam antiduhanski lobi. Tko je to? To je skupina ljudi koja se svim silama i svim sredstvima zalaže protiv pušenja jer se pušači, tako su rekli oni ljudi na B92, ne drogiraju. ?! Čujte dalje. Antipušački lobi je ekipa koja se bori za legalizaciju lakih droga. U Americi su korak do uspjeha pa će svi oni koji su se spasili od raka pluća, kratkog daha i zadaha smjeti opušteno pušiti marihuanu ili nešto slično.
Poznata izreka poznatog glumca čije sam ime zaboravila: \”Ako je kokain droga onda sam ja ovisnik\”, visjet će na zidu svih državnih institucija diljem svijeta, tamo gdje danas vise fotografije predsjednika. Dječica će u jaslicama učiti da marihuana ublažava menstrualne bolove i ostale bolove, izaziva dobro raspoloženje, smiješ se i kad dobiješ otkaz i kad radiš na određeno vrijeme i kad te banka izbaci iz stana…
Antipušački lobi je zapravo zločinačka organizacija koja će silnu lovu oteti industriji cigareta i uložiti je u dilanje ljekovitih droga. O, jebote, jebote! Ima li svjetla na kraju tunela? Da li mi smrtnici uopće imamo Dobroga Duha koji o nama brine ili se samo moćni lobiji svih mogućih profila trude odrati nam kožu?
Ova me emisija potresla, preciznije rečeno, ubila boga u meni. Htjela sam prebaciti na neki hrvatski kanal, naš narod nije ovoliko zloban, iako svi hrvatski novinari puše ne znači da su Srbi, naše televizije imaju ljepše teme. Koji broj silikonskih sisa nosi Meri koja u udarnom terminu, dok pere kravlje vime na farmi, plače jer je njen dečko njenoj mami napravio bebu…Nema kod nas ni raka ni lobija. Think pink, narode!
Nisam stigla prebaciti jer je riječ uzela gospođa koja puši ali je bila u Japanu. Japanci ništa ne govore napamet, sve ispituju do detalja pa su analizirali i štetnost pušenja. Otkrili su, za ljudsko su zdravlje tisuću puta pogubniji deterdženti za čišćenje u kućanstvu, restoranima, školama, vlakovima, saborima, javnim zahodima i bolnicama nego najgora cigareta.
Skratit ću. Ako danas prođete pokraj kafića \”Prezident\” ja sam ona sa cigaretom u ustima, na terasi, tamo pokraj vrata. Baš me briga što ćete pomisliti da sam lučka radnica ili Srpkinja. Mene će užitak ubiti možda a vas čistoća sigurno.
Kapitalisti, ljudima koji rade, daju točno onoliko koliko je ovima potrebno da nekako prežive, a nerijetko taj iznos još umanje za očekivanu pomoć od roditelja, braće, sestara i sl. Dakle, nema i pušenja i mobitela i interneta i kodiranih TV-programa, – nema “i”, već samo “ili” – ili ćeš pušit, pa nećeš trošit impulse i kilobajte; ili ćeš pit, pa nećeš trošit benzin i dizel; ili ćeš kupovat odjeću pa nećeš jesti – tu moćni vode bitku; trenutačno su u prednosti prodavači magle, dok prodavači dima lagano puše.
Prestrašno je sve ovo! Kali yuga! Da se isključit i naći mir negdje u sebi.. i otkantat sve magle i dimove..
Znas, sve je to u redu dok ti se ne dogodi u neposrednoj blizini. Ja bih ipak vise volio da je moj stari mogao prati bocicu i dude svojoj unucici. Na zalost, covjek koji je u lijecnika bio dvaput u zivotu sad gnoji zemlju na groblju samo zato jer nije znao da ce imati vece uzitke u zivotu od tog smrdljivog dima. Pusaci su sebicna djubrad.
a mozda ste mogli malo starog napajati dobrom energijom ,te mu umanjiti brige za zivota,koje su svakako oslabile njegov imuni sistem,a ne nazivati ga djubretom i to sebicnim.mora da su sebicna djubrad i gojazni i alkosi i dijabeticari i cak i one trudnice sto jedu kisele krastavcice,dete,sebicno djubre koje po vazdan pizdi i dudla dude..koje nema ko da pere,jer je sebicno djubre crklo od pusenja…..i…idem bre da zapalim jednu..
Blijed članak. Kao da je prepisan komentar neke rasprave o farmaceutskom i onom kontra lobiju. Ili kao da slušam argumente u raspravi dinamovaca i hajdukovaca (partizanovaca i zvezdaša) o tome tko igra bolji nogomet (fudbal).
A o pušačima samo ovoliko – probajte naći mjesto u Hrvatskoj (ne znam za Sbiju) sa kojeg se ne vidi makar jedan opušak! Nagrada za poštenog nalazača je kamion Marlboroa.
Moj deda je jednoga dana izrezao svoj žuti, Hercegovski duvan, koliko za jednu cigaretu (uvek je tako radio). Popušio je tu cigaretu, popio čašu joguta, pomilovao unuke (mene i moju sestru) po glavi, legao u krevet i umro. Majka mi je kasnije pričala da je imao osmeh na licu. Ja se ne sećam. Imao je 95 godina.