Gdje ste, žohari?

Moj muž je meni drugi muž a ja sam njemu druga žena. Živimo skupa, živjeli smo skupa trideset godina. Kad smo se sreli istoga smo časa shvatili da smo jedno drugome ljubav života i da nas samo smrt može rastaviti, ali privremeno.

On je ženi dao nogu, ostavio joj stan i sve u njemu. Ja sam dala nogu mužu, nisam mu ostavila pola kuće, još se za nju borim. Hrvatski sudovi jesu malo spori ali je pravda dostižna. Moj unuk će dobiti moju polovicu kuće na svoj osamanesti rođendan. Jučer je slavio drugi.

Počeli smo zajednički život u neboderu u podstanarskom stanu. Potpuno praznom. Njegov mu je prijatelj poklonio dva madraca obložena trideset godina starom spermom, tko zna kojih donora. Ništa nas nije smetalo.

Kad smo se jedne večeri vraćali u stan ušla sam prije moga ljubavnika i uključila svjetlo. Tisuće žohara žurno je potražilo svoj topli dom. Žohari su moja noćna mora. Najodvratnija bića na svijetu.

Pa ipak sam ušla u onaj stan i legla na one madrace. Ništa, ništa ništa i ništa me nije uznemiravalo. Nije me bilo briga ni za djecu koja su ostala sa ocem, nisu mi nedostajali ni borovi koji su rasli u mom vrtu i koji su mi značili mnogo više od bivšeg muža. Kasnije su borovi umrli od tuge za mnom.

Djeca su me pitala zašto sam ih ostavila, rekla sam im da će shvatiti kad se razvedu. Danas imam dvoje krasne razvedene djece ali nisam sigurna da svoje nove partnere vole onoliko koliko sam ja pred trideset godina voljela moga.

Već sam vam rekla da me napustio zbog sirotice koja mi nije ni do koljena, onda se vratio opuštena repa, primila sam ga nazad u ime dobrih sjećanja. Ostao je tri mjeseca.

Stalno je bio jako loše volje iako sam glumila da jedva čekam da s njim uskočim u krevet i kuhala sam mu omiljena jela. Njoke od kruha u lovačkom umaku, janjetinu ispod peke, orade na žaru, kupila sam ih u Metrou gdje ih kupuju vrhunski opatijski restorani.

Naravno da sam promijenila boju kose. Najbolja hrvatska modna kreatorica Lela Draganić sašila mi je nekoliko ludih komada. Sako boje crvenoga vina, crnu jaknicu koja mi skida devet kilograma, crvenu haljinu za doček Nove godine…

Nećemo skupa dočekati Novu godinu jer je on jučer ušao u našu kuću, djelovao je izgubljeno, ovaj kapitalizam grize a mi nismo više mladi. Na stol sam mu stavila teleći odrezak u posteljici od rukole i karameliziranog luka, sitne rajčice glumile su srce.

Bijeli stolnjak, božićni cvijet… \”Nisam gladan\”, rekao je i, \”nema smisla. Ovaj put odlazim i više se ne vraćam.\” Smrznula sam se pa odledila. U trenutku. Već sam imala jednu utakmicu u nogama.

\”Odlaziš? Odi! Tko te jebe!\” Pobacala sam hranu u kantu za smeće. Nije otišao nego se zavalio u Ikeinu fotelju koju mi je kupio za pomirenje. Siva, napravljena prema njihovom starom modelu iz pedesetih. U originalu još uvijek sjedi vlasnik Ikee, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu poznat po tome da se ne razbacuje lovom.

Sjećam se kad mi ju je nakon pomirenja unio u kuću. Više me usrećila ona nego njegov povratak. Ipak smo se na njoj kresnuli. Ja u znak zahvalnosti on zbog osjećaja krivice. Čudno kako se muškarcima može dignuti na sve teme.

Volim kupovati namještaj, stalno skidati slike sa zidova pa vješati nove, trenutno su svi zidovi naše kuće prekriveni ženama Nikoline Ivezić. Najviše mi se sviđa ona na kojoj žena-konobarica nosi na pladnju odrubljenu glavu bivšeg muža. Da li sam vam to već rekla?

Iz džepa je izvukao neke papire. \”Pogledaj.\” Nisam imala naočale. On ih je našao. \”Vidi.\” Fotografija krasne kuće, tlocrt dvosobnog stana, balkon, pogled na more, kupatilo, blistavi ormarići, na balkonu cvijeće.

\”Odlično\”, rekla sam, \”kad seliš?\” \”Ja sam mislio da bi se ovaj stan mnogao tebi svidjeti?\”\”Meni?\”\”Ja imam kuću.\” \”Mi imamo kuću.\” \”Slušaj, ti odlaziš, svojoj si bivšoj ako se sjećaš, tisuću si se puta time hvalio, \’sve ostavio\’, \’otišao sam samo sa koferom u ruci\’, zašto ne nađeš kofer i ne odeš?\”

\”Druga su vremena. Ali, ako zaista želiš ostati u kući možeš me isplatiti…\” \”Čime?\” \”O tome ti govorim. Ja ću tebe isplatiti ovim stanom…\” \”Ti si sve ove godine štedio, preciznije, krao od naše zajedničke love da bi danas imao svoj stan kojim ćeš me \’isplatiti\’? Koje si ti jebeno smeće. Odlazi!\”

\”Čuj, budi razumna. Zašto da odvjetnici na nama zarađuju? Pogledaj stan, ako ti se svidi brzo ćemo se dogovoriti.\” Otišla sam, potpuno šokirana. Stan je zaista lijep. I ima pogled na more, ono što sam oduvijek željela. I dvije krasne sobe. I hrastov parket i klimu i tendu…\”

To je njezin stan?\” \”Da\”, izgovorila je životinja koja me žalosno gledala. Njemu je sve ovo teško padalo. Njemu? Gadu kome će ostati naša kuća i nova pička, ona prije ove nije bila useljiva.

\”A gdje je namještaj?\” \”Sutra možemo skočiti do Ikee, izaberi što god hoćeš, evo metar.\” U ruci je držao žuti metar i pružao mi tužnu šaku. Ti izaberi, ja ću te voziti, onda ću naručiti kamion, tvoje stvari ćemo prebaciti ovamo…\”

\”Tko mi?\” \”Šta mi?\” \”Rekao si da ćemo m i moje stvari prebaciti. Tko mi ?\” \”Ti sigurno nećeš.\” \”Ona i ti?\” \”Ni ona i ja, postoje ljudi koji organiziraju selidbe. Sjećaš se kad smo mi useljavali u ono potkrovlje pa je naš kum dobio kilu noseći termopeć na sedmi kat?\” Svinja se nasmijala na sav glas.

\”Neću\”, rekla sam. \”Nećeš?\” \”Neću.\” \”Sjeti se. Od bivšeg muža otišla si gole guzice a danas odlaziš i ulaziš u krasan stan. Što nedostaje ovom jebenom stanu?\” \”Žohari\”, rekla sam, \” i tridesetogodišnja sperma.\”


41 Comments

  1. MIlorad Ivanic
  2. ana
  3. Verica
  4. Buba
  5. šokica
  6. Nataša Gajić
  7. Boris
  8. Milena
  9. Splico
  10. ANO -
  11. Ela
  12. Miki Maus
  13. Fragile
  14. Dunja Sporer
  15. martina
  16. dolce_agony
  17. sonja lewis
  18. Mariyana Alorvor
  19. Mariyana Alorvor
  20. Thalaria
  21. Весна
  22. Ljuboizsiska
  23. ana
  24. Cecanasmeuna
  25. eleonora
  26. vojislav
  27. Sale
  28. scorpiorex
  29. adriana
  30. Snezana
  31. Katarina S
  32. Običan čitalac
  33. Miki Maus
  34. delminij
  35. sandra
  36. Običan čitalac
  37. Plavi radion