Spremam mužu paprike i gledam na sat. U kuhinji je plus šezdeset, valjda će biti gotove do tri. Dok se vučem po kući teve mi je uvijek uključena.
Ovih dana jedna od naših političarki slavi rođendan, drugu sam vidjela kako izlazi iz ogromnog automobila, vozač joj pridržava vrata, na ekranu su bljesnule njene kratke, debele, gole noge. I njoj je vruće?
![\"kamensko\"](\"http://www.rudan.info/wp-content/uploads/2012/07/kamensko.jpg\" "\\"kamensko\\"")
Da sam ja političarka…Mislim da tim ženama nije lako. U to treba krenuti dok si mlada. I imati muža koji će pristati da vašu zajedničku djecu odgajaju vaši roditelji. Ili imati muža koji te strastveno ne voli.
Najidealnije je biti sama pa tako i slobodna da se potpuno predaš poslu koji od tebe ne traži nikakvu kvalifikaciju osim sposobnosti dražesnog laprdanja i ljupkog smješkanja.
Sigurna sam da ni jednoj ženi nije lako popeti se na vrh. Već na startu moraš prepoznati koji od mužjaka u tvojoj stranci igra glavnu ulogu. Nije to uvijek predsjednik. Predsjednika je i teško savladati jer je oko njega prevelika gužva.
Treba prepoznati budućeg predsjednika pa mu govoriti koliko je velik i kako bi ti za njega i stranku i narod i bolje hrvatsko sutra baš sve učinila pa onda to i učiniš.
Bez obzira da li ima obješenu trbušinu, ego velik poput kitove tjelesine i ludu ženetinu koja te mrzi od prvog dana kad te ugledala na bini kako obuzeta zanosom plješćeš njenom mužu dok on nju drži za ruku.
Godinama buljim u ekran i čini mi se jezivim da sam jednom davno mogla doći u vijesti preko trupine nekog od naših spasitelja.
Naravno da prije nego nanjušiš glavnoga moraš baciti pod sebe neke koji samo mnogo obećavaju. Iza svake uspješne žene, prastara poslovica, leži bar dvadeset muškaraca.
Sve se te muke vjerojatno zaborave kad svoju njušku ugledaš u središnjem dnevniku. Da sam političarka odlazila bih u rodilišta i milovala mlade mame po mokroj kosi. Prvog siječnja u 00.01 sati.
Ili bih sjedila u Vladi i tupo gledala dok mužjaci odlučuju o sudbini zemlje. Smješkala bih se, kad bih osjetila oko kamere na sebi, kao da zaista vjerujem u obećanja visokonekvalificiranih blebetala koja bulje u ekrane.
Na sastanku sa Predsjednikom pijuckala bih šampanjac i planirala što ću strpati u kofer, sutra letim za Brisel. Da sam političarka jako bih teško podnijela gubitak muškarca koji me doveo na mjesto na kojem jesam. Vidi ga danas, trči za curicama dok mu se salo trese.
A još jučer on i ja sjedili smo skupa u automobilu pred mojom kućom i pričali dugo u noć što moramo učiniti da bi glupim Hrvatima najzad postalo jasno da bez motike kruha nema. Ljenčine još uvijek žive u socijalističkoj mračini.
Da san političarka sa smješkom bih slušala uvrede njemačkih, švedskih, talijanskih, francuskih i svih ostalih svjetskih političara koji misle kako smo mi na ovim našim prostorima divlji Balkanci koje će oni civilizirati svojim bankama.
Da sam političarka glasala bih za prodaju svega što imamo. Da sam političarka, baš političarka na vrhu, ne bi me smetale lopine krvavih ruku koje sa mnom pred kamerama pijuckaju Janu.
Uostalom, da sam političarka ni moje ruke ne bi bile čiste. O nogama da se ne govori.
Da sam političarka moja bi djeca studirala u londonima, bavila se glumom, marketingom, ljudskim resursima, međunarodnim odnosima, režijom, poviješću scenskog pokreta i ležala na jahtama dječice čiji roditelji plaćaju političare koji našim novcem plaćaju njih.
Da sam političarka davala bih intervjue za glorije i govorila kako volim muža, slikali bismo se skupa i blago smiješili, sina, i on bi gledao u kameru, psića bih držala na krilu dok ne bljesne.
Da sam političarka, kad bih se vratila s puta nadala bih se da će me On nazvati iako je umoran. Ujutro je razgovarao sa seljacima, u podne sa ribarima, poslijepodne je bila sjednica, sada je slobodan…Ne zove.
Da sam političarka ne bi me smetalo kad bi me On pred stotinu kamera ledeno cmoknuo u obraz i odmah okrenuo glavu dok bih ja prema njemu pružala ruke. Da sam političarka taj bih snimak, kasno uvečer, sama doma hladno odgledala i vidjela da sam možda pred milijun ljudi izgubila ponos ali ne i poziciju.
Da sam političarka umrla bih od sreće kad bi se Obama sa mnom fotografirao, u ruci bih nosila torbu, na njoj vuneni hrvatski grb. Od anoreksičara bih zatražila autogram, neka ostane mojim unucima i praunucima i prapraunucima, neka vide što im je pred sto godina bila praprapraprabaka.
Da sam političarka ponekad bih se pojebala sa nekim od političkih protivnika. Ništa na ovome svijetu ne traje dovijeka.
Da sam političarka, to bi me umlatilo, imala bih ogromnu guzicu i debele noge pune celulita. Gledala bih praznim očima u kameru jer bih znala da sam pročitana knjiga ma koliko kokodakala ili zborila kao doktorica nauka.
Da sam političarka, da sam ja političarka često bih glavu držala u zahodskoj školjci. Zato kuham punjene paprike.
Jao, Vedrana, tačno nam u BiH nedostaje neko poput tebe…
Mene ponekad uhvati mučnina kad se setim da sam zamalo postala političarka, doduše, zbog višeg cilja. Zato ne bih nigde stigla. Tekst, kao da sam ja napisala, odn. kao da ste mi pročitali misli. 🙂
p.s. zato mi je klopa uvek savršena 😉
“Da sam političarka jako bih teško podnijela gubitak muškarca koji me doveo na mjesto na kojem jesam. Vidi ga danas, trči za curicama dok mu se salo trese. ” – a ma ne, on je trčao i trči za dječačićima dok mu se salo trese.
Realno, mnogo je bolje što nisi političarka
Pa dobro, između paprika i visoke politike postoji mali milion načina na koje žena može pomoći društvu a da ne bude kompromitovana ni prljanjem ruku ni prljanjem nogu. Ako praznu tabelu ispunimo problemima društva, od nasilja u porodici, preko raznih oblika diskriminacije do izazova s kojim se suočavaju recimo paraplegičari, a onda zatvorenih očiju prstom izaberemo bilo koji od tih nekoliko stotina, nekoliko hiljada problema, šanse su da tu možemo dati svoj doprinos. A on će, ako valja, to cijeniti više od punjenih paprika.
Spremam mužu paprike i gledam na sat.
————————————
Pa jel te muz ostavio ili nije ? 🙂
Neverovatni ste… Volim Vaš način na koji opisujete našu realnosti , upravo je onakav kakva je i ona sama, surovo iskren, pomalo naivan, previse drzak, i naravno zapakovan u jednu veliku sarenu lazu…
Ocigledno udate zene pune paprike, ja jos uvek sanjam i pisem utopijske radove koji pokusavaju da ukazu na sve njihove politicke gluposti i modele koje su nam prestavljali kao ekonomska cuda i ruku spasa.
Izvanredno…
.Hvala Vam zato sto svet prikazate bas onakvim kao sto jeste tragično smešan………
Pa naravno da je ostavio, ali se vratio samo pod uslovom da postane dobra domacica. Zato mu i sprema paprike… A ne tu da pise neke knjige kojekude kakve gluposti… I da se tu pravi pametna… Nego kucu da pocisti i rucak da spremi! 🙂
Vedrana je uvik u punoj formi. Mogla bi odmah Olimpijadu. Nije važno da li prži zvivdan ili cipadu nevere…Puno lipših pozdrava šjori Vedrani iz Beograda!
:))))))))))))))))
Svaka čast gđo Rudan!!! Jedina ste mi svijetla točka i gušt vas je čitati!!!
moš bit političarka,ali paprike ili znaš ili neznaš.
Pazi ženo na te paprike? Uzgred, da li dodaješ zapršku na ktaju? Ja samo dodam ražene ili ovsene pahuljice na početku, da se raskuvaju… I svakako mirođiju!
Mario ne znaš se piše odvojeno.. bar kad se javljas knjizevnici potrudi se malo!
Bojane sve je moguce :))
Vedrana postali ste deo mog rituala.
Nadam se da nije sotonski.
…Perfidno a suptilno, oštro i BRILIJANTNO,,,samo seci…
Sreca je nas malih obicnih ljudi zeljnih slobodne misli da ste Vi to sto jeste, te da smo Vasi savremenici. Divim Vam se iznova svaki put. Veliki pozdrav!
Svi desničari i ljevičari, sve demokrate, liberali i socijaldemokrate, svi anarhisti, fašisti, nacisti, uključujući i sve savremene neljude sa dodatkom “neo” ispred, nisu ništa drugo do lažni proroci čovječanstvu za budućnost; nisu ništa drugo do iste maske njihovih ideoloških predaka samo u ruhu dodatka “neo”. Svi su oni tvorci modernih robo-feud odnosa od XV vijeka kada je počeo Novi vijek. Svi njihovi “ideali”, dokazanih promašaja i patnji ljudskog roda, treba da odu u “muzej” prošlosti (zvanim istorija) sramote ljudskog roda, i sjećanja naivnosti naroda na Zemlji u vječitim trijumfima vladara nad masom.
Sve ovo što vam pisah, nije sa naivnošću niti vjerom u promjeni svijeta od strane mene (jer bi mi mjesto bilo u ludari:)), već samo kao ostavština čitaocu da nakon svega sumiranog i sam istraži makar malo, razmisli dublje, i nema sumnje da će doći do istog odgovora – samo neka uključi Majku Prirodu u svojem trećem oku koji spava vijekovima u običnom ljudskom rodu, zbog predane zaokupljenošću spoljašnjim, odvajajući sebe od dubina unutrašnjeg bića.
Sve ovo,
čime sam vas potakao na razmišljanje,
tekstom i komentarima,
metodom monologa i dijaloga,
je znajte,
ono što sami vidite i znate,
jer je pred vama i oko vas,
konstantno,
stotinkama,
sekundama,
minutima,
satima,
danima,
godinama,
decenijama,
vijekovima,
milenijumima,
u ovom ili onom obliku,
uvijek kreirano od svjetske elite, vladara,
umrežene na sve 4 strane svijeta,
kao nizom Pitagore 1+2+3+4,
da se ljudski rod drži beskonačno u pokorstvu,
stereotipima i lažima,
dugim radom i bankovskim kreditima,
huškanjima i ratovima,
poslije svake reakcionarne propagande,
“naduvavanjem psihe” kroz medije,
i samo vam je bilo “trenutno” uspavano
zbog zaokupljenosti u Faradejevom kavezu
zvanom unutrašnji sistem, globalizacija, udica spoljašnjeg.
Moji sugrađani,
svih vjera i nacionalnosti,
moji Balkanci,
građani svijeta,
djeco planete Zemlje,
koja na žalost uvijek kupuje zaborav
i odlaganje problema krucijalne važnosti za civilizaciju,
i najvno potpada,
vjerom u serviranu iluziju i obećanja,
zloupotrebom prirode,
i frekvencija čovjeka ponaosob,
od frekvencija misli i osjećanja
pa do frekvencija uzbuđenja i mozga,
da bi budili elektricitet masa,
držeći ih van frekvencije mirnoće
i opet ljude doveli na isto,
kroz koju deceniju i vijek,
kako bi se elite i njihovi šahovski pioni,
igrali između sebe preko grbače običnog svijeta
gurajući vječno svoj interes,
lični i za svoje potomke,
krvne i druge nasljednike serviranih ideologija – udica,
čineći vječno ljude nesrećnim i nezadovoljnim,
kroz razaranja,
od fizikusa pa do duha i uma,
Probudi te se!
Opametite se!
U suprotnom će elite i dalje crne vijence plesti,
ne samo fizikusu već i onom najtežem – unutrašnjem biću
Vijek je a ne godina rekonekcije!
Ne otuđuj se više,
čovječe od čovjeka.
Ne otuđuj se od prirode više!
Sve što sam vam rekao nije nadobudni i slijepi anarhizam – ne, pogrešno je shvatio onaj koji je mislio da je “shvatio”.
Sve je bilo ka najvišoj ali vrlo teškoj razini mogućnosti.
Znajte da nikad neće, ne ovoj zemlji i regionu samo, nego ni čitavom svijetu biti bolje, dokle god postoji Politika kakvu poznajemo, kao kroz svu istoriju ljudskog roda.
Da su od starta svijet, kao i ovu zemlju i region, vodili ljudi duhovnih i umnih idela, svijetle ideje bi se razmjenjivale kao i rad – ne bi postojala besmislena ministarstva kakva poznajemo, diplomatija kakvu poznajemo, vladari i svakakve službe kakve poznajemo kroz istoriju – ljudi bi SAMO razmjenjivali duhovnjake, umne ljude, umjetnike, sportiste pa čak i zanatlije jer su neki od njih ništa drugo do umjetnici, radili i zajedno i multidsiciplinarno na sve strane svijeta kroz vijeme, ostavljajući pečat pozitive svoje energije – i ljudi bi išli turistički jedni kod drugih, hrišćanski slikar bi uređivao džamiju i obratno, svako bi znao svačiju knjigu, razgovarao o njoj, o međusobnim religijama i stvarao dalje….. to su npr. neke od vrsta recepata, bili i ostali, za gašenje primitivnih poriva huškanja i agresija, pljački i ubijanja, a trijumf duhovno-umnih poriva – mira, morala, etike i blagostanja, ali i hrane, sjedinjujući visokofrekventnim strujama azot i kiseonik u atmosferi za svakog čovjeka ponaosob, a ne samog gladnih po svijetu… Da je od starta – u dubini ljudskog roda tako bilo, ali i od početka XX vijeka kada su se mnoge stvari otkrile kao bitne za civilizaciju, danas bi ljudima rat bio nepojmljiv a ne samo kriminal i korupcija, kao što je nadobudnicima i dalje mir “nemoguć i nerealan”, jer su svojim sljepilom godinama učaurene misli i osjećaja. Čista zamjena mjesta sabiraka i sa njom kritična masa.
Dovla, vi ste dobar čovek.
Hvala vam što podeliste s nama vaše misli, to može samo čovek lud od ljubavi.
Jer,
“Da su ljudi dobri, ljubav ne bi bila potrebna”.
(Lajt motiv romana “Emilija Leta” autorke Mirjane Mitrović)
Vama, moje duboko poštovanje…
@matija …slažem se … genijalno …
Hvala ljudi moji!
Ako čovjek nije “lud” ništa nije uradio kao građanin svijeta! 😉
Sve najbolje tamo, i okolo i ovdje.
Pozdrav iz Podgorice!
Znajte da ovih dana u Srbiji aktivno dejstvuje HAARP u Beogradu, i na taj način nam kalcificira pinealna žlijezdu i sprečava lučenje melatonina, hormona duše. Poslije će vjerovatno malo harpovati ostatak regiona.
Dragi Dovla,
ovi ljudi su u stvari……žene….(matijavid i advokat)
A kad treba postajemo “žestoki momci”, neki su to već iskusili.
…..Svako od ljubavi poludi na svoj način….verujem da tu takođe ima udela hormon duše……
Poštovanje
HAARP kalcificira pinealnu žlijezdu i sprečava lučenje melatonina, hormona duše.
U duhu s vama,
poštovanje