Ne zvuči vjerojatno ali je istina. Večeras na Brionima igra Nušićev \”Pokojnik\” u režiji Lenke Udovički. To možda i ne bi bila neka vijest da Nušić za hrvatske potrebe nije ijekaviziran.
Što je na tu temu u programskoj knjižici napisao ijekavizator Miljenko Jergović:
Tekst \”Pokojnika\” za brijunske je prilike prilagođen ijekavskom uhu i izgovoru.
Razlog nije političke naravi:trebalo je poništiti svaku ceremonijalnost, pokazati da je pokojnik tu među nama, a ne u Beogradu tridesetih godina dvadesetog stoljeća, i da ga se mi ovdašnji i današnji na sve načine pokušavamo riješiti.
Pokojnik je netipičan njegov komad, jer nije čvrsto ukorijenjen u lokalnu srbijansku i beogradsku sredinu. Kao da je pisan po marginama suvremenih, zagrebačkih crnih kronika, za današnje indolente.
Nije riječ o prijevodu već o jezičnoj adaptaciji. I redateljici Lenki Udovički i meni vrlo je važno da pokažemo da je ovaj komad primjenjiv na današnje hrvatske prilike i to je jedini razlog jezične adaptacije.
Nušićev \”Pokojnik\” koji govori o čovjeku koji je zabunom proglašen mrtvim pa se onda vraća u svoj grad, Jergović drži toliko tipično hrvatskom pričom da je treba slušati na jeziku koga svaki Hrvat može da razume.
Mi Hrvati smo očito osuđeni na zločine širokoga spektra bez mogućnosti ikakve obrane. Gule nas banke, lažu političari a sad nam još i bolesnici pokojnoga Nušića oživljavaju infuzijom ijekavice.
Kao da Nušić nije pisac za sva vremena, za sve ljude. Umjesto da nam vrhunski srpski glumci Jelisaveta Seka Sablić i Miodrag Krivokapić i vrhunski svjetski glumac Zijah Sokolović govore Nušićevim jezikom oni će na Brionima nekolicini šminkera recitirati Jergovićev prijevod.
Otvori se crna zemljo! Projekat nije samo glup nego i uvredljiv. I za Nušića i za građane Hrvatske. Jergović nam poručuje kako se strahote o kojima je autor \”Pokojnika\” pisao događaju samo danas i samo u Hrvatskoj.
Dok je Nušić pisao Srbija mu je pružala azil? Ni slučajno mu nije bila inspiracija? Treba ijekavizirati Nušića da ne bi kojim slučajem Srbi pomislili kako je pokojnik dok je pisao \”Pokojnika\” mislio i na Srbiju danas?
Zgrožena sam ovim zločinom. Kako se netko usuđuje Nušića proglasiti piskaralom opterećenim današnjom zagrebačkom crnom kronikom? Doduše, svatko ima pravo kasapiti pokojnika kako hoće. Autorska su mu prava davno istekla.
Pitam se samo da li ovaj suludi projekt plaćaju autori iz svoga džepa ili tu ima i mojih para?
Bravo! Veoma upecatljiv i ubedljiv prikaz. Zaista je uzivanje i radost prava pohoditi Vedranine izvore trezvenog razmisljanja.
Pokusacu odgovoriti na pitanje koje postavlja u zakljucku, jer Evropa guta basnoslovne svote novca ne samo na svoje aparatcike vec i na sulude projekte poput gore opisanog.
Dakle, sudeci po kolicini suludosti, moglo bi se bez straha od pogreske ocekivati da je projelat finansiran iz evropskih fondova za balkanizaciju odnosno nato-izaciju.
Izvorni Nušićev tekst bi zasmetao malobrojnoj, posebnoj, elitnoj publici na Brijunima, a nama , večinskoj publici , što ljetujemo kod kuće ili na drugim , običnim destinacijama……. ma nema veze! I onako Pokojnika nećemo gledati. Možda ga netko pročita na plaži u izvornom obliku teksta.
Slažem se gospođo Rudan s Vama. Ovo je devastacija pisanog djela.
ovo me podseca na gomilu drugih krikova i vapaja kada su se pravile obrade shekspira, brehta, kada god je teatarska scena ‘iskakala’ iz ‘tradicije’…
hajmo da ne budemo toliko zagrizeni, hajmo da ne uvlacimo dnevnu, (crno hronicarsku) politiku u teatarske eksperimente. ostavimo ih da ili plivaju ili potonu. nemojmo da linchujemo …dakle, nemojmo zaboraviti: teatri nigde na svetu(svijetu) nisu mogli bez finansijskih injekcija. ako to zaboravimo, onda otvaramo prostore stvarnoj ‘balkanizaciji’…balkanizaciji duha…
konacno: sve jeste, (ili nije) politika…
Bolje išta nego ništa.
rescpekt Vedrana
Pod ovakvim nazivom smo poslali pismo nasem gazdi :))) tema vrlo srodna – pre jedno godinu dana…
Eksperimentalno bi Krležine Glembajeve trebalo ekavizirati, a umesto agramerskog nemačkog koristi niški dijalekt iz Zone Zanfirove. Šjora Rudan je uvik aktuelna i atraktivna!
A ja vam kažem, za sto godina, Nušić će biti Hrvat!
Zakaj se mučite s time kad ionako Hrvati i Srbi ovdje nismo bitni!!!!
Svasta! Posebno od Miljenka Jergovica… da li bi tako reagovao da je NJEGOV “naslov” u pitanju?
Volim (i pripada mi) i ekavski i ijekavski, ali sto sto kaze Branka Sekely : “Ovo je devastacija pisanog djela.”
… A jedna druga Branka (koja se ne preziva Sekely) i koja, ocigledno, ZNA o kazalistu (puno) vise od podilazece vecine “recenzenata” (predstave koju TEK TREBA VIDJETI?), vrlo razborito podsjeca na “na gomilu krikova i vapaja, kada su se pravile obrade Sekspira, Brehta, itd. kadgod je teatarska scena iskakala’ iz “tradicije”!
Sreca, pa su i Sekspir i Breht “prezivjeli” milion adaptacija (u stotinama zemalja)… inace nijednu od njihovih predstava NIKADA ne bismo vidjeli!
Besmisleno… (ukljucujuci i Vedranin “atak” na autore projekta, odreda provjerena imena “dasaka koje zivot znace”!).
Kao da je to vazno jeste li ijekavica ili je ekavica. Istina je da je najbolje citati delo u originalu, narocito kad ti se to tako lako moze, ali, to je tako malo vazno…
Ja samo skacem od srece sto je Krleza u Beogradu, a Nusic na Brionima i da se dobro razumemo… sve drugo mi je samo dolivanje ulje na vatru…
Bravo Vedrana!
žalosno je kada se književnik, koji u “javnom prostoru” gradi image intelektualca, prodaje za to nešto malo kunelića – ako želi saznati što o tom ijekavizatorskom radu misli prosječna publika neka ide u kino i pogleda srpski film koji je “preveden” na hrvatski – “općitba” (komunikacija) te vrste gledatelje dovodi do stanja da “odlepe od smeha” , a i zanimljivo je da “kozmopolita” Rade i zakonita mu supruga pristaju na takvu vrstu “umrježbe”, da li je tu riječ o “odzgornjoj naputbi” ili “samonaputnoj naputbi” vrag će ga znati – bitno je da se uzmu pare od dragih gledatelja čiji je jedini izbor gledanje “Larinog izbora” preko dalekovidnice – “priedstava” je ionako namijenja samo onima koji se mogu zezati na Brionima
I Shekspir je preveden na razne jezike, pa sta fali da i Nushich bude preveden na “neki drugi jezik”. Kako bi se dobri pisci proglasili svetom? Lichno mi je sve jedno ja postujem i Hrvate i Srbe i uzivam citati Vedranina mishljenja. Hrabra zeno, samo napred.
”Koliko koshta ulaznica za predstavu?”
”Hiljadu dinara.”
”Koliko je to u tisucama?”
”Tri tisuce.”
I gde je tu Josif iz Babushnice?
Vedrana, Vedrana, vidjena si za Ivanjicu! 🙂
miljenko jergovic je sarajlija, cini mi se da je isao u skolu miljenko cvitkovic. nusic je bio direktor narodnog pozorista, takodje u sarajevu. natpis na cirilici “narodno pozoriste” je promenjen u latinicu. valjda zbog nusica…jer nusic nije bio srbin, vec vlah. onda mirjana karanovic, ispred tog istog pozorista, glumi predsednicu nekakvog zirija. multietnickog. na tom festivalu, kao multi iz zagreba, dodje i miljenko. ne cvitkovic, vec jergovic. tu, kao multi, dodje i angelina dzoli, u cijem filmu glumi rade… a radetova zena je lenka. ona rezira nusica, a jergovic ga prevodi. lenka, u stvari, rezira svaku predsavu na brionima…koje je neko prekrstio u brijune. bas kao i natpis “narodno pozoriste”. na brionima se angelina slobodno kupa sa svojom decom…ali i severina sa sinom aleksandrom. da li ce jergovic i severinu da prevede u sjeverina…videcemo.
NIJE TO NIŠTA! IMA MNOGO VAŽNIJIH STVARI! Na primjer:
“Kada je u pitanju Hrvatska u izveštaju je navedeno da se “prava Srba u u njoj ne popravljaju, čak im se osporava pravo na povratak, imovinu, srpski, jezik i ćirilično posmo”.
“Nije se rešilo dugovanje po pitanju penzija od oko 900.000.000 evra, a od 130.000 registrovanih povratnika, gotovo polovina se ponovo vratila u Srbiju. Hrvatska i dalje ne poštuje Erdutski sporazum”, nalazi su Naprednog kluba.”
Prije nego što sam vidio predstavu “Pokojnika” sinoć na Brijunima bio sam sklon složiti se s Vedranom o neprimjerenosti postupka kroatizacije Nušića. No, poslije odgledane predstave moram reći da se taj postupak pokazao opravdanim. Svevremenu temu o pohlepi za imanjem i amoralnosti koja vlada svijetom redateljica Lenka Udovički sa svojom autorskom ekipom smjestila je uvjerljivo i dosljedno u hrvatsku aktualnost, pa je stoga i jezična adaptacija bila logično rješenje. A tetka iz Srbije u briljantnoj izvedbi Seke Sablić kojoj je uz cijeli izvrstan glumački ansambl bravurozno parirao Zijah Sokolović govori, jasno, srbijanskom ekavštinom. Pouka: ne govori o onome što nisi vidio ili pročitao u cjelovitom kontekstu, jer ćeš promašiti, pa makar bio i Vedrana Rudan.
Hmmm, Vedrana, Vedrana… “Muchi” vas (“dvolicni”) Ante Tomic, pa sada (“ijekavizirani”) Nusic, pardon – Miljenko Jergovic… Neka se “pripremi” Julijana Matanovic, a narocito… Viktor Ivancic!?
Svi oni koji su zavrsili srednju skolu jos dok je ‘Bog po Zemlji hodao’ znaju da Nusica ne treba ‘prevoditi’ na ‘ijekavicu’. Nusic je dobro razumljiv i Hrvatima i Srbima. Vedrana je, nekako, ovaj put stala na stranu istinskog intelektualca koga nije briga iz koje zemlje i kom narodu pripada doticni pisac, bitnije je valjda to sto je napisao. I zato jos jednom: ‘BRAVO VEDRANA!’
Mada, ne treba da zanemarimo umetnicku viziju Jergovic-Udovicki. Mora da postoji dobar razlog zasto su prevodili nesto sto je vec razumljivo i jasno. To nas, medjutim, automatski dovodi do mucnih i tuznih tema iz daleke, i ne tako daleke, proslosti. Pitanje je da li bi prosecan gledalac uopste i otisao da vidi predstavu da nije ‘ijekavizirana’ i smestena u neki njemu prijatniji ‘milje’. Hrvati su, nazalost, svetu pokazali i dokazali da znaju kako da ociste pesak (citaj:Srbe) iz cipele (citaj:domovine), pa sta sad da gube vreme i slusaju neku tamo ekavicu i neka imena koja su uspesno izbacili iz skolskih udzbenika. Treba li, daleko bilo, da im deca pomisle kako i sa druge strane Drine zive ljudi, kad svi dobro znamo da tamo zive Srbi. Elem, znam da ce sad da me popljuju svi oni koji ne idu u red, gore pomenutih, pravih intelektualaca. E, red intelektualaca, to mu dodje nesto kao ‘red vitezova’ toliko je retko. Za sve njih moj sledeci komentar cu licno da ‘ijekaviziram’. (Rodjena i odrasla u Lici, u mesovitom braku, otac musko-majka zensko (citaj:otac Srbin-majka Hrvatica), caca me kako to moji Licani kazu ‘skolaa..’ u Zagrebu, naucila da se sluzim ‘ekavicom’ zbog posla, volim moj Velebit, i Karlobag, i Zagreb, i Beograd….).
I na kraju, imam jedan predlog. Neka se javi onaj ko je pogledao predstavu i napise jedan ‘ijekaviziran’ komentar.
KO O ČEMU, A BABA O UŠTIPCIMA !
Tuđman; “Srpsko smo pitanje, dakle rešili, neće više biti 12 posto Srba ili 9 posto Jugoslavena, kao što ih je bilo. A hoće li ih biti tri ili pet posto, to ne znači ugrožavanje hrvatske države”, rekao je tada Tuđman.
http://vesti.krstarica.com/vesti-dana/godisnjica-oluje-1/
Da imaju svog Bena Akibu, Hrvati ne bi “prevodili” srbijanskog.
Bilo sta bilo, zna se ko je bio Branisav Nusic.
Evo me opet.
Samo da objasnim.
Napisala sam svoj tekst, spremila ga u ‘My documents’ i pustila da malo ‘ostari’, misleci da cu jos nesto da dopisem. Medjutim nisam, samo sam ga ‘zalepila’ ovde, pa mi je promakao post Darka Gasparevica koji je sve lepo objasnio u svom postu.
Darko, hvala na veoma konstruktivnom objasnjenju. Tako nesto sam i pretpostavljala. Volela bih sad da izbrisem komentar koji sam ‘postirala’.
Samo da se nadovezem na prevod Nusicev. Licno mi ne smeta sto se prevodi sa Srpskog na Hrvatski jer se svejedno zna ko kome pripada. Odrasla sam u Bosni i naginjalo se vise Hrvatskoj strani. Ucili smo o . Mir
oslavu Krlezi i citali njegova djela, a realno receno nikad ga niko nije mogao razumjeti. Malo je i onda bilo guranje djeci jedne strane i uceci ih da je ona bolja i vise zapadnjscka. Zalosno je sto kompleksi rade utolikoj mjeri da vlastitu djecu pravimo duhovnim invalidima i da im uskracujemo da sami upoznaju svijet i stvari stave tamo gdje pripadaju. Zbog,icne mrznje sami sebecete upropastiti. A da se ide tim putem pokazuje cinjenicko stanje. Bolje bi bilo zabaviti se i poboljsati standar u svojim zemljama, zar ne? Oni koji planiraju gledati Pokojnika neka uzivaju u prevodu.
Vedrana, svaka čast!
Pravo, u centar!
E, Skarlet, Skarlet… Da si procitala (samo!) post Darka Gasparovica, mogla si izbjeci – glupost? Ali, mozda si lijepa kao Skarlet O’Hara, pa (svakom) mozes reci da nije lako imati… i ljepotu i pamet? 🙂
Vidiš, Skarlet… Rada se pokajala. I Vedrana će, prije ili kasnije! “Pokajnici-ma” NEMA tko da dopiše? 🙂
Gospodjo Rudan, Miodrag Krivokapic je Crnogorac, a ne Srbin. Zapamtite to, jer je mijesanje nacija isto grijeh kao i ovaj koji ste opisali u tekstu!
Prdacina od naroda i prdacina od jezika (mnozina). Moj dragi Nusic se prevrce u grobu.
Eto, Ježurka Ježić ima supaćenika.Nije Nušić za Hrvate.Osim prevedeni…
Hm, rekla bih da se posle komentara Darka Gašparovića ne može očekivati bolje objašnjenje. Najbolja svedočanstva daju samo svedoci, zato mu ja verujem bez zadrške.
A još i da sam mogla da odgledam brionsku predstavu sa hrvatsko – srpskom rodbinom nad senima “pokojnika” verovatno bi mi se do kraja razjasnila poenta koju za sada samo slutim…..
No. razumem i Vedranu. Ako izuzmemo eventualne umetničke razloge za jezičko prilagođavanje teksta, meni lično bi uvek zasmetalo da se izvorni govor izmešta iz okvira svog nastanka i svrhe. Načelno, da je slučaj obrnut, uživala bih u koloritu hrvatskog jezika i ne bih osećala nikavu potrebu da ga neko “doteruje” ekavicom. Uopšte uzev i koliko znam, kod nas za sada nema foliranja sa prevođenjem razumljivog na nacionalni jezik. Naprotiv, čak i ovdašnji šminkeri nemaju alergiju na zvuk ijekavske jezičke kozmetike. Pa, mogli bismo i da se ponosimo time.
Premda sam sve bitno što imam reći o Nušiću na Brijunima već kazao, posljednji komentar me navodi na još jedno razjašnjenje. Kad se izvorni govor ne bi izmještao iz okvira svog nastanka i svrhe, sva kazališna djela u povijesti ostala bi zatvorena u granicama svoga jezika i svoje kulture. Na sreću tomu nikad nije bilo tako. Lijep primjer za uspješnost ne samo jezične nego i kulturološke adaptacije su brojne dubrovačke “franćezarije” po Mioliereu iz 18. stoljeća.
Darko, zahvaljujem na komentaru.
Mislila sam naravno na zajednički jezički okvir različitih kultura našeg regiona. U tome svakako možemo tražiti samo prednosti pa ih treba umeti i prepoznati. Umetnička nužnost i transformacija sigurno nije predmet polemike pogotovu ako je proizvela zadovoljstvo za koje je i bila namenjena. Kao što već rekoh, potpuno verujem vašoj proceni dramaturške opravdanosti pomenute predstave, i kao što Vi rekoste, zahvaljujući uspešnim umetničkim adaptacijama bogatiji smo za mnoga slavna dela klasičnih autora.
Pa u tome i jest najdublji smisao teatra – da povezuje ljude raznih kultura, navika i jezika. Pogotovo ako su im zajednički davni korijeni kao što je slučaj kod slavenskih naroda. Unatoč svim lošim iskustvima iz novije povijesti, morali bismo si prizvati u svijest da smo svi nasljednici ćirilo-metodske baštine bez koje se ne bismo u osnovi mogli jezično razumjeti od Slovenije do Makedonije. Kad sam posljednjih nekoliko godina boravio na Prespi i Ohridu, duboko neposredno osjetih da je tamo naš zajednički praizvor. Možda će vam se činiti da ovo nema nikakve veze s predmetom o kojemu raspravljamo, ali neizravno itekako ima.
Nas su u skoli ucili da je Gete ucio srpski da bi citao epsku poeziju! Najbolje je ako mozes pisca da procitas u originalu. Ali, ako je neki komad ‘prenesen’ u neko potpuno drugo okruzenje i promena jezika je sastavni deo “atmosfere”, onda je to sasvim u redu. Verujem da je Nusica trebalo smestiti u pirotski kraj, i mi bismo mu malko izmenili padeze i naglasak… Zato mi je potpuno bezveze da kritikujemo prevodjenje, umesto da uzivamo u cinjenici da se Nusic uspesno igra u Hrvatskoj, a na Krlezu “otkidaju” u Beogradu.
Darko,
kao kamen bačen u vodu koji mirno širi njene talase tako i predmet rasprave može podstaći duh da zatalasa svoja skrivena znanja i poveže ih u lanac toplih asocijacija…
Čini mi se da ste duboko u pravu u svom doživljaju i shvatanju praizvorne zajedničke baštine. I mene uprkos svemu što se desilo raduje istorijska osovina oko koje se vrtimo i kojoj pripadamo bez obzira da li nas ljudske sile njoj približavaju ili udaljuju. Svakako smo deo njenog uskovitlanog pogona čiju energiju, na žalost, još uvek ne umemo crpeti za svoju dobrobit. Ali kako smo ipak neraskidivo vezani za nju, verujem da će kinetika vremena u kome sve teče u promenu, neminovno opravdati zakonitosti po kojima se vlada. Čini mi se da u mnogim sferama, onim nežnijim i suptilnijim, već sada to možemo osetiti.