Pred sto godina je u Jugoslaviji bio popularan vic. Dvojica sjede u kupeu, jedan trlja kažiprst o palac, drugi pita: “To vam je od rata?“ „Ne, to mi je iz nosa.“ Kužite? U ta davna vremena Jugoslavenima je bilo sve što se oko njih dešavalo vezano uz rat.
Danas sam popila kavu u kafiću pokraj kuće. „Veliki makjato“ dvadeset i četiri kune. Moja prijateljica je pojela kolač u opatijskom hotelu. Četrdeset kuna. Umjetne suze 15ml u bilo kojoj ljekarni 60 kuna pa na više. U ljekarnama Pablo, nije plaćena reklama, umirovljenici imaju četvrtkom deset posto popusta na lijekove bez recepta.
.
Nikome od nas koji lakovjerno ulijećemo u kafiće i ljekarne ne pada na pamet pitati zašto su cijene tako visoke. To je zbog rata u Ukrajini. Počelo je sa zabranjivanjem Čajkovskog. Zabraniti Čajkovskog? Čovjek je bio homoseksualac. Danas u modernom svijetu zabranjivati izvođenje djela jednog homoseksualca?
Vi ja ja znamo da se demokratičnost svake zemlje na Kugli mjeri njezinim odnosom prema homoseksualcima. Ako si prema njima tolerantan, takvih jedva da nema, onda si demokrata, ako ih proganjaš onda si jebeni Putin.
Za svaki slučaj više ne slušam Rusa koji možda i nije bio homoseksualac. Da jest ne bi ga zabranili. Dostojevskoga i Tolstoja, sabrana djela, kupila sam ih za vrijeme Jugoslavije kad se nisu smjele čitati neke druge knjige, složila sam u kartonsku kutiju. Iduća zima će biti duga i teška, metar drva već danas košta četiristo pedeset kuna, plus prijevoz, plus slaganje, plus…., zbog rata u Ukrajini. Ove će me zime grijati jebeni Rusi.
Danas me raznježio tekst o jednoj ukrajinskoj porodici, tata, mama i troje dječice. Radosni su. Tata će dobiti posao, mama će čuvati plavokose anđeliće, osigurani su im i hrana i smještaj. Dali su krasan intervju. Moja otrovna prijateljica Lidija, odjebat ću je, rekla mi je da to nije fer. Mirovina joj je osamsto kuna, radila je godinama, a nikad nije dala intervju. „To ti je zbog rata u Ukrajini“, rekla sam vještici koja ne zna u kakvom vremenu živi.
Jeste li i vi vidjeli na portalima? Nekakve ruske instagramuše su popizdile jer u svakom pariškom Chanel dućanu moraju potpisati izjavu da kupljenu torbicu neće nositi u Rusiju. Pa sad uzimaju vrtne škare i uništavaju svoje torbice. Glupače, ne kuže da su Francuzi, svi do jednoga, na strani žrtve, a protiv agresora.
Što sam ja trebala reći kad mi u Privrednoj banci nisu htjeli otvoriti račun dok ne potpišem izjavu o vjernosti Americi? Škarama prerezati vrat službenici? Glupost! Svatko tko potpiše lojalnost Americi istovremeno potpisuje izjavu da je borac protiv terorizma. Jesmo li svi borci protiv terorizma? Jesmo. Jesmo li svi protiv Putina? Jesmo. Pa kad jesmo zašto bi netko mahao pariškom torbicom u svima nam mrskoj Moskvi?
Bože, kako volim šanelice. Imam ih šest, u raznim bojama. Kupila sam ih na tržnici, bilo je to prije rata u Ukrajini. Coco je junakinja mojih snova. Kad su Nijemci okupirali Francusku Coco se jebala s esesovcima. Njezin je butik za vrijeme rata normalno radio, i Njemice su bile lude za šanelicama. Poslije rata Francuzi su svim Francuskinjama koje su se kresale s agresorom obrijali glave i uvaljali ih u katran i perje. Jedino je Koko zadržala kosu i razvila biznis. Jesu li se Francuzi promijenili? Ili ovo rade zbog rata u Ukrajini?
Moj Joško, ima šezdeset godina, radi kao vozač kamiona, već godinama ima problema s erektilnom disfunkcijom. Najzad je prelomio i kupio Viagru, u posljednje je vrijeme strašno poskupjela. Njegova žena Ana ima četrdeset i osam godina, ostala je bez posla, zbog rata u Ukrajini, jako pati. Vibrator joj je crknuo, a novi su užasno poskupjeli zbog rata u Ukrajini. Joško je u subotu parkirao kamion ispred kuće, radi na crno za Talijane, ne zbog rata u Ukrajini. Ušao je u kuću, sjeo na kauč i pročitao upute.
U nedjelju u jedanaest nula nula kurac mu je bio tvrd poput brončanog Tuđmana. Uhvatio je Anu za guzicu, privukao je k sebi i pokušao je nabiti…Odbila ga je. Zbog…
