Špageti vesterni odavno nisu u modi ali ih se neki još sjećaju. Sadržaj je jednostavan. Banda terorizira grad, šerif je kukavica, građani su miroljubivi, banda sve agresivnija, premlaćuje, siluje, otima, a onda u grad ujaše prašnjavi Clint Eastwood. Jebe se njemu za šerifa i zakon, on sve metkom rješava.
Na Hvaru upravo gledamo špageti vestern. Priča ide ovako. Domaći, čitam na portalima, miroljubivi ugostitelji imaju na Hvaru restoran od stoljeća sedmog. Njihovi susjedi, prodavači kruha, nisu na Hvaru od stoljeća sedmog. \”Stranci\” nekakvim kašetama zajebavaju storosjedioce. Starosjedioci negoduju. Došljaci naručuju razbijače iz Sinja koji razvaljuju restoran domaćih i šalju jasnu poruku, naše kašete nećemo maknuti sa vašeg puta. Vlasniku restorana lome vilicu.
Građani Hvara navikli da od policije ne treba tražiti pomoć uzimaju stvar u svoje ruke. Organiziraju se, pokušavaju doći do \”stranca\” i otkinuti mu glavu. Kad… Eto policije. Ubiti nasilnika u pravnoj državi zove se linč. Kordoni boraca za očuvanje pravne države spasili su život naručitelju kordona smrti iz Sinja. Starosjediocima Hvara dali su do znanja da linč neće ući u hvarsku butigu.
Starosjedioci, siti pravne države, blokiraju sve lokale koje drže \”stranci\”. Ne nazire se kraj priče u kojoj će kriminalci za lovu razvaliti, polomiti ili ubiti onoga na koga prst uperi naručilac. Korumpirane \”institucije sistema\” držat će im svijeću. U usrane građane utjerat će još veći strah u kosti. Poručit će im, danas smo vam razvalili vilicu, sutra ćemo vam silovati staru mater, ubiti dijete, tko vas jebe, budale.
Onako kako su se osjećali Hvarani kad im je na otok došla horda razbijača i ubojica tako se osjećaju svi pošteni građani Hrvatske svakoga dana u godini. Okruženi smo zločincima. Vlasnici firmi radnicima ne isplaćuju plaću. Bolesni nemaju pravo na liječenje. Djeca ne mogu u vrtić. Stotine tisuća bivših ljudi čeka da se otvore vrata javnih kuhinja. Socijalne sapomoposluge preko medija preklinju \”dobrotvore\” da im udijele milostinju. Banke su švicarcima pet stotina tisuća građana Hrvatske pretvorile u roblje. Učitelje se tretira poput smeća. Žrtve poplave znaju da se nikad neće vratiti u svoje kuće. Najpametniji od njih ubijaju se da bi ublažili agoniju. Mladi bježe iz Hrvatske koja je za sve nas kuća u plamenu. Istovremeno Todorićima i todorićima i u ovako opljačkanoj zemlji bogatstvo raste iz dana u dan, iz sata u sat.
Priznajem, nisam normalna, umorna sam od užasa u kome živim. Zato me hvarska priča razveselila. Možda vrč ipak ide na vodu dok se ne razbije? Kako je moguće, jebote, kako je moguće da netko jednostavno na otok pozove odred razbojnika? Dakle, siguran je da mu nitko ništa ne može, da kriminalcima, nakon odrađene misije, neće biti problem napustiti mjesto zločina jer je država ta koja će im osigurati miran povratak na suho.
Kad… Možda se varam, prvi put otkako imamo Hrvatsku građani su shvatili u kakvoj zemlji žive i da im nitko ništa ne može kad uzmu pravdu u svoje ruke. Linč? Ne. Samoobrana. I poruka državi. Jebete nas dvadeset godina. Više nećete. I poruka nama koji prestravljeni čučimo u svom kutu. Učinite nešto! Clint neće doći.
foto: Robbie Biller
Comments
28 responses to “Za šaku dolara”
Ovo mi zvuči tako, tako poznato.
Ora pro nobis
ali morali bi i sami nešto da učinimo.
<3
E, da to je u pitanju šiptarska porodica Lekaj sa Kosova. To što oni rade zove se “šiptarenje”, to je tzv. sistem osvajanja teritorije ili nekog prostora mic po mic, lagano i neprimetno,bitno je samo da se teritorija uvećava na račun drugih, oni su inače (Šiptari) i najveći zavodnici u celoj staroj Jugoslaviji. Preko božanstvenog hleba i bureka za čas ti osvoje i uzmu srce. I dok bi udario dlanom o dlan uzimaju i bubrege, a posle i državu…
Odlichan opis 🙂
E, tako je:) Ima Shiptara i katolika. Taman,kol’ko treba:)))
Upravo tako, to rade svuda.
ima ima, poznata hrvatska glazbena umjetnica
Malo po malo, pobuna do pobune i eto Seljačke bune.
Za početak im dajte A(utonomnu) P(okrajinu) a za ostalo će se sami postarati…
Tacna dijagnoza tog maligniteta!
Moram da priznam da mi ništa nije jasnio.Ko su ovde dobri momci???Jel problem sa burekom ili sa sedmostoljećnim mještanima?
Fakat’…ni meni nije nista jasno…
Stvarno,mafijaska posla…
Ali,da…
Poznato je-KAKO SE STAROSJEDIOCI NOSE SA FURESTIMA…
BOME…
FURESTI SU-NEPOZELJNI ‘OKUPATORI’…
To vise NIJE VAZNO,ni sa NACIONALNOM RAZINOM…
MOZES BITI HRVATINA,ALI AKO NISI IZ ISTOG SELA…
ONDA SI FUREST-ISTI S.T.R.A.N.A.C.
to su ta STRAROSJEDILACKA POSLA…
MAFIJA…?
Pozdravili ste nezavisnost Kosova, ali ste zaboravili da se oni i dalje mnoze, i da im trebaju nove i nove teritorije. Ko dozivi pricace kako je nekad Jugoslavija postala velika Siptarija.
Upravo tako, počelo je tamo još 80-tih puno prije Miloševića. Zapravo, kad se malo proanalizira samo nedavna povijest nedvojbeno ćemo spoznati da su aspiracije na tzv. samostalnost u okviru federacije samo maska za otcjepljenje i pripojenje Albaniji i time povećaTI njen teritorij. Nisu pitali za cijenu koju će svi platiti više od njih. Sustavno su grubo i nasilnički rušili same temelje federacije. Imali su od samog početka svesrdnu podršku SAD najprije prikrivenu zatim sasvim otvorenu jer SAD uvijek imaju interes na prostorima gdje ne vlada njihov licemjerni demokratski sustav i Jugoslavija im je bila trn u oku. Hrvatska, nažalost, nije prepoznala da njen interes nije u tome da se rastrga bilo koji dio bivše Jugoslavije jer se pošast zvana albanizacija širi dalje. Pohrlili smo brže bolje priznati državnost nečega što je sigurno stvoreno na zločinu, s namjerom da uništi sve ono što mu je na putu pa time i dio gdje navodno radišna i tiha albanska manjina živi. Tko ne vjeruje ili misli da pretjerujem neka ode na bilo koji, a osobito na Utrnski plac, i vidjet će tko je tu “gazda”. Možda bi bivši Predsjednik Mesić mogao puno više reći kao njihov veeeeliki prijatelj. Ja nisam ničiji prijatelj ni neprijatelj jer o tome ne razmišljam u tim relacijama, ali ono što netko radi doživljavam kao prijateljstvo ili neprijateljstvo. Zato mislim da mještani nisu sasvim u krivu makar su možda pretjerali ALI NEKAD VAM JE POSUDA U KOJU NETKO SE.. PREPUNA.
Kao sto je Hitler htio potamaniti sve sto mu nije pasalo tako I siptari zajedno sa ciganima ostaju na nasjm prostorima umjesto da im se oformi jedna drzava pa nek jebh samj sebe… ali nisu oni krivi kao u slucaju Hitlera tako I Hvarana… Hvarani su trebali potamanit dosljake a ne iskoristavati ih da rade za sicu prije mnogo godjna I ocekivati kad vide da se na Hvaru vrte pare da ce otic nazad u Zg, slavoniju, albaniju, srbiju… pa naravno da nece ostat ce I sve napravit da oni budh gazde sto je u krvi svakom borcu… Zuvele I Jakici misle da je cjjeli otok njihov jer kontrolkraju skoro pa sve a sad nalon sto su ispali zrtve sada I jmaju veliku sansu da sve zauzmu I nakon toga ce se pojaviti opet ista prica kao ne tako davno kad su se da nebi rasipali bogatstvo zenili za svoje sestre I sestricne I tako kad se krv mijesa kao kod Hvarana postane se indijanac sto oni ovime I dokazuju… sjetite se price prije 2 godine iz splitske stampe kada je navodni starac”don fanucci reketario vlasnika restorana od 2megra I 120kilogram” pa je nakraju taj mafijas skinuo pred policijom sumnju za svoja djela od ranine I postao zrtva jednog dedice kkji je htio povecat svoju penziju 🙂 🙂 🙂
ja se vama divim sto imate snage pa pokusavate nesto da promenite ja nemam imam volje snage ne kada vi pametni dobri ljudi nemozete nista ovom zlu sta moze tomislav petrovic kvazi teh u visokogradnji kvazi geolog koji radi usvedskoj kao kvazi sofer velike sile imaju stalno svetsko prvenstvo u fudbalu cas sutiraju srbiju cas irak bosnu cas libiju hrvatsku sada ukrajinu kazu vesti stigli tenkovi bravo dajte sto vise oruzja da sto vise ljudi izgine a lovica kaplje u dzep vojnoj industriji sta se desilo u bosni nista krokodili politicari pustili narod da se izigra a oni i dalje u blindiranim meckama avioni kamioni ljubavnice a narod u kontejner nezovemo se vise srbija vec kontejner nema bosne ona je kontejner hrvatska=kontejner sef policije u srbiji dao pevacici zaplenjeni bentli darka sarica da se vozika pa oni otvoreno kazu nemozete nam nista osilili se do neba a narod u kontejner andjus kaze znam iz sps koji imaju preko 100000000e pa kazi imena i odakle im ukradu milion malo jr daj 5 mali 55 ma daj 105 nemaju mere ruke i oci su im gladne a narodu zavij zeludac eto sta li ja serem sto bi rekao radovan treci najveci (zoki radmilovic) nebrinit -dobro nam biti nece
Svaka čast Vedrana!
Tomislave P., kakav sažetak… Vi ste meni kralj! 🙂
Nije ovdje stvar uopće u tome tko je odakle i k tome nasilnik, već je ovo zoran pokazatelj tko smo mi uopće kao narod i kakav smo mentalitet.Sutra da dođu Eskimi, isto bi nam bilo.
1990-ta. Uselili smo u novi stan u Sisku. Te godine u februaru sahranili smo nasu stariju kcer u devetoj godini zivota. Te godine se u lokal ispod naseg stana useljava pekara. Nastaje pakao. Pod 30 stepeni, dimnjak, 76 stepeni, celzijusa, u sred ljeta, prozore ne mogu otvoriti jer pekara ispusta kvasceve pare kroz prozore, nemaju svoj dimnjak i ventilaciju. Industrijski pogon u stambenoj zgradi. Nocu se ne moze spavati od lupe tepsija. Takodje nocu, dolaze tipovi u paravojnim uniformama, jedu i piju za dzabe, urlicu pod prozorom. Sve to nekako prezivljavamo u magnovenju jer smo obuzeti svojom tugom i tragedijom. Nakon nekog vremena prijavljujemo slucaj Opcinskom Odboru za privredu. Dolaze iz zeljezarinog Instituta i vrse mjerenja. Stan je proglasen nepodobnim za stanovanje i pekara na osnovu toga sluzbeno zapecacena. Drugi dan dolaze vlasnici, trgaju pecat i nastavljaju nesmetano raditi, i tako nekoliko puta. Dolazi 1991., sve vise uniformiranih dolazi nocu u pekaru, ali sad ne samo da se najedu i napiju, nego da nam bacaju kamenje u prozore, govore da je vrijeme da se maknemo, cerekaju, pjevaju Srbe na vrbe. Susjedi zovu policiju, policija ih rastjeruje nekoliko noci za redom, onda odustaje. Dolazi mi prijateljica i snebivajuci se govori mi kako joj je pekar taj dan u pekari rekao kako se mi ne zalimo na njih zbog problema sa industrijskim pogonom u zgradi, vec zato sto su oni Albanci. Kakve veze to ima s nama, mislim ja. Pa ja u zivotu nisam imala nikakav pojam pripadanja nekoj naciji, odgojena sam kao Jugoslavenka. Zovem se Slavenka. Tad sam vec trudna, na veliko nagovaranje mog supruga, da ne ostavimo mladju kcer samu na svijetu. Nocna uznemiravanja se nastavljaju. Moja trudnoca je rizicna, salju me na bolovanje, terapija me ubija. Suprug kaze da idemo u Zagreb dok se situacija ne smiri. Odlazimo sa jednim koferom. Situacija se ne smiruje, granate padaju u Sisku, na radio Beogradu slusamo imena ranjenih u Bos. Kostajnici gdje zive suprugovi roditelji. Citaju ime suprugovog oca, covjeka u sedmoj deceniji.Moji roditelji su vec napustili svoju kucu u Hrv. Kostajnici, pod granatama. Na robnoj kuci u Sisku ogromni pano sa slikama ljudi sa naslovom RATNI ZLIKOVCI. Slika mog tate? Pa jesu li oni normalni? Moj tata ima preko 60 i jedino sto je napadao u zivotu su bile zene, u pozitivnom smislu. Veci krscanin od svih onih sto svaki dan klece u crkvi. Nema povratka. Zovem ujaka u Ljubljani, njegov stan je pun izbjeglica. Moj muz zove prijatelja iz djetinjstva, ginekologa u Sloveniji, kao toboze da ga pita da li je za mene sigutno da putujem u mom stanju, a u stvari se nada da ce prijatelj reci da ne budemo ludi, nego da dodjemo kod njega. Sta mislite, sta je odgovorio? Putujemo preko Slovenije, Madjarske, Srbije i dolazimo u Banjaluku gdje su moji roditelji kupili stancic. 1992-ga, moj suprug radi u Vodovodu, direktorova majka umrla, idu kolektivno na sahranu autobusom. Stopira ih vojnik koji se vraca sa fronta. Vozac ga previdi. Rafal. Moj muz gine na mjestu. Ubica osudjen na 4 godine. Ja sama sa dvoje djece u stranom gradu….. A sve je pocelo sa pekarom …
Nekad se pitam kome pises Vedrana. Na kukavice koje na citavom Balkanu vec 20 godina podvijaju rep pred siledjiajma i drzavnim kriminalcima treba nahuskati jos krvolicnije pse, da se kukavicluk iskorijeni do kraja. Tvoje tekstove korisiti nazalost i masa sovinista i nacionalista da pokazu mrznju prema drugim ljudima. Tu se vidi da su procitli tekst ali zainat nece da shvate poruku. Ali sve jedno, meni si uljepsala dan, lezim u bolnici u N. Sadu, borim se sa teskom bolescu, i sugurno cu joj razbiti njusku i osloboditi je se kao sto su i hrabri Hvarani oslobodili sebe. I ubuduce ako bude srece prvo moje ljetovanje, pravac Hvar.
Dobro, reci ti nama Vedrana šta ti misliš o Kolindici?
Zapravo šta znaš o Kolindici?
a do stoljeca 7og? djeca Pireja. i Odiseja. s pjesmama lete dani putnice ovdje stani – pogledaj gdje moj je bio dom.
Zanimljivo, koliko nacionalizma je izmiljelo jer je pekar “šiptar”.
A nitko se ne osvrće da je naš fini Forski ugostitelj svoj restoran napravio na malom trgiću i proširio se toliko da se uopće ne može proći preko njega, da se obitelj hvarana morala iseliti iz pokrajnje kuće jer više nisu mogli živjeti od buke restorana.. da ugostitelj Žuvela ne gnjavi svoje susjede hvarske vlasnike kafića čiji mu stolovi i gosti stvarno ometaju prilaz restoranu ali mu smetaju kašete u ulici kojom inače nitko ne prolazi… Lekaji nisu sunašcad, kod njih je flaša vode 22 kune(!!!!) ali ni vlasnici restorana Marinero nisu sveci, još gore.
Inače, u Hvaru su obrtnici (uglavnom vlasnici restorana i kafića) poslali ultimatum gradu da zabrani rad svih drugih (osim njima) koji poslije 20h prodaju piće i hranu – dakle da maknu konkurenciju.
Traže i da Carpe Diem prestane s bukom koju radi (što je OK) ali ne žele da se njima zabrani buka koju rade glasnom glazbom do 02h ujutro, jednako tako glasnu i još usred grada – povijesne i stambene zone Hvara.
Malo licemjerno od Hvarana, zar ne?
Moja iskrena sućut gđa Slavenka Grahovac. Žao mi je što ste prošli tragediju, ali ipak mislim da se u vašoj odličnoj priči albanska pekara pojavljuje samo kao slučajni okidač za vašu agoniju. U to bolesno doba, ’91. bilo kakav povod bi bio uzrok za sukob između vas i hrvatskih nacionalista, tako da je, po meni, tadašnja pekara igrom slučaja bila povod za vaš egzodus. Hoću reći, da vam se nije dogodila pekara, sigurno bi nešto drugo izbilo kao razlog za vaše protjerivanje iz Siska i HR. Mislim da vam je nažalost to bila neminovnost.
Žao mi je što smo tada svi skupa podlegli nacionalizmima, da bi sada svatko živio u svojoj malenoj, neo-fašističkoj državi ex-Jugoslavije. Danas nitko u ex-yu republikama ne živi životom dostojnim čovjeka; “normalno”, već svatko životari u svojim sitnim, neo-fašističkim državicama od Vardara, pa do Triglava. Srdačan pozdrav iz Splita.
Poštovana Slavenka, saučestvujem u Vašem bolu koji je nemerljiv. Ta zla kob i agonija, po mom skromnom mišljenju, koja se nadvila na Vašom porodicom nije slučajna, i nije nikakav okidač, kako kaže poštovani EU gradjanin, već jedna namerna sistematska tortura koja je sprovodjenja planski prema pripadnicima dugih konfesija u vašoj domicilnoj okolini. Da odmah raščistimo jednu stvar, ja nemam ništa lično ni protiv katolika, ni protiv muslimana. Samo i isključivo imam protiv srpske politike koja je na snazi posledjih sto godina, zbog koje gubim razum. Mi Srbi smo jedini narod koji nakon dva velika svetska rata pravimo državu sa gubitničkim narodima pod jednakim uslovima kao da su bili u pitanju narodi koji nisu ratovali protiv nas i naše vere. Kroz samo taj segment istorije se lako prepoznaju potomci i ideologija kojom su trovali Srbiju da budu bratoubice, ratni zločinci i kriminalci. Prost primer je Ratko Mladić. Njega bi Stepa Stepanović) i Putnik Radomir streljali, ali oni su bili monarhisti, a on je komunistički učenik. Iza Stepe i Putnika ostao je spomenik ponosa, i prijateljstvo sa najvećim i najjačim silama sveta, a iza Ratka sramota. To isto važi i za sveštenstvo. Veliki Njegoš, je svoje ordenje prodavao da nahrani svoj narod,a danas komunističko sveštenstvo uživa u neviđenoj raskoši i bogatstvu. U Prvom svetskom ratu su Srbiju vodili junaci sa Kajmakčalana, a Drugom komunistička banda koja je došla da upropasti Srbiju. To se desilo isključivo što su po pravom srpskom običaju baš ti heroji i junaci Kajmakčalana odmah zaboravljeni. Čim se završio rat oni su odmah onom blesavom kralju Aleksandru još 1917 godine govorili da se mane odvratne ideje o bratstvu i jedinstvu, ali ovaj nije bio voljan da prepusti par hrvatskih sela u hrvatskoj banovini i onoliku gigantsku Sloveniju da idu svojim putem. Taj glupi i gramzivi Aleksandar, pripadnik najvećeg reda masonerije da bi se dodvorio Francuzima i Englezima koji su to zahtevali, da ne bi Slovenci i Hrvati otišli u germansku orbitu. Kao da su Švabama bili samo Slovenci i Hrvati saveznici. Komunisti su posle Drugog svetskog rata samo sledili taj kretenski program. Da li su hteli da unište Srbiju i srpski narod? Naravno da jesu. Najgori medju komunistima su bili baš – Srbi. Niko tako brutalno i odvratno nije uništavao svoju nacionalnu svest i kulturno blago kao Srbi.Zato i nemamo nikakvo pravo da krivimo sem nas samih i svoje pogubne politike. Mi smo pristali na romantične ideje, mi smo pristali da pravimo državu sa svojim krvnim neprijateljima, zato smo i platitli najvišu cenu za svoju maloumnost. Volela bih da čujem da line zna za sličan primer u Evropi? Zato i gubimo svoje najmilije u svakom pogromu koji zadesi ove prostore. I ne brojimo svoje mrtve, još nismo izbrojali ni u Prvom, a pogotovo u Drugom svetskom ratu i onda se čudimo i bunimo kad nam ih drugi prezentuju u stostruko manjem broju. Primer kao se to radi je očigledan u BIH, mudzahedini koji su poginuli u borbi, a proglasili ih za civilne žrtve. Doduše, ako su vernici, znaju da se tako u Dženet ne ide. Nego treba poginuti kao junak, a ne da pustiš žene i decu da te oplakuju kao nevinog civila.
Zašto pišem ovo, stvarno me dirnuo Slavenkin gubitak, a on je paradigma svih gubitaka koje su Srbi imali kada su se skupljali i bežali iz četiri države u kojima su živeli, u ovu jednu matičnu.Tako da nije isto EU gradjanine, nije. Terali su nas gde smo god živeli. Samo da mi niko ne spomene Miloševića. Sarajevo je rušio 3 godine, Vukovar isto tako, toliko nije ni Staljingradska bitka trajala. E da je Stepa vodio napad ili Putnik,Vukovar bi bio Sahara za 3 a Sarajevo za 6 dana.On je bio obična ribizla i kilavac.Jer u Vukovaru i prigradskim naseljima je živelo 60% Srba i drugih nehrvata. Oni bi zaštitili i sačuvali nekatolički narod, kao što su ga zaštitili protiv Broza na Ceru, kad je došao sa svojom regimentom da otima, pali, i porobljava u Prvom svetskom ratu.
Draga Slavenka, zastrašujući je taj niz nesretnih okolnosti u Vašem slučaju. Nije neka utjeha ako napomenem da biste u svakom scenariju vjerovatno loše prošli, bez obzira na razinu Vaše nacionalne osviještenosti…
Vaša priča me podsjetila na rezonovanje moje prijateljice i njene majke koje su godinama relativno mirno spavale za vrijeme policijskog sata, iako su pretpostavljale, a vrlo brzo se i lično uvjerile da je kvart u kojem žive posebno atraktivna meta za svakonoćne ophodnje i racije do zuba naoružanih likova. Tugo moja, one su mislile da ih, poput nekakve amajlije, štiti “čudno/strano” ime i prezime ispisano na njihovim ulaznim vratima, te da se na osnovu istog lako može zaključiti da ne pripadaju ni jednoj tzv. strani u sukobu. Tek nakon rata su pouzdano saznale da im je amajlija sve vrijeme bila bez ikakvog dejstva: Likovi koji su “trebali” znati – tačno su znali (do posljednjeg krvnog zrnca!) s kim imaju posla. S njihovog aspekta gledano, nije baš da nisu pripadale nijednoj strani u sukobu, dijelom.
Svaki put se naježim kad pomislim koliko normalan čovjek može biti tragikomično naivan.
LP iz SA
@Mimi-Mini 23.06.2014. Reply
Poštovana zemljakinjo, u svom komentaru dala si širok vremenski, nacionalno-psihološki i istorijski opseg u ocenjivanju srpskih/balkanskih zabluda i lutanja.
Da, stvari su na Balkanu veoma komplikovane i nemoguće ih je rasčlaniti i klasifikovati na crno i belo.
Da, fon Makenzen je podigao spomenik neprijatelju – srpskim vojnicima.
Dr. Arčibald Rajs je bio zadivljen postupkom srpskih seljaka vojnika koji su delili zarobljenicima poslednje parče hleba.
U poslednjem ratu pripadnici srpskih i drugih paravojnih jedinica, “specijalci”, “dragovoljci”, oslobođeni zatvorenici obučeni u maskirne unifurme činili su zločine.
Budući da sam kao urednik-novinar posetio neke delove ratišta, mislim da oko Mladića ima mnogo spletki i laži.
Zločin u Srebrenici su organizovale i platile strane obaveštajne službe u saradnji sa g. Izetbegovićem sa ciljem da se isprovocira intervencija NATO-a i poraze srpske snage da bi se osnovala verska država džamahirija.
Deseti div. odred koji je počinio taj nedopustivi zločin u ime srpske vojske u BiH, a time i svih Srba dobio je pare za to.
O tome pišu i govore i slobodoumni ljudi Mislimani (Bošnjaci).
Mladić, kao obrazovan vojnik, znao je za odredbe i konvencije o pravilima ratovanja, a osim toga, nije imao nikakav motiv (osim, možda osvete za zločine koje su pre toga počinile snage Nasera Orića u istočnoj Bosni: Kravice, Skelani i dr. na pravoslavni Božić (slične zločine počinila je i handžar divizija u 2. sv. ratu).
Drugo, ni jedan sud, pa čak ni onaj u Hagu nije proglasio Mladića krivim, pa poštujući presumpciju nevinosti – ne može niko da ga proglasi pre presude!
Što se tiče kralja Aleksandra – tipičan primer srpskog paternalizma, dušebrižništva i megalomanstva.
On je bio veliki unionista i lobista ujedinjenja svih južnih Slovena.
Poznat je njegov razgovor sa vojvodom Mišećem 1918. god. u kome je rekao da mi ne možemo ostaviti našu braću na milost i nemilost tuđinu. Ta “braća” mu dođoše glave 1934 god. u Marselju.
Srpska naivnost i kratko pamćenje su legendarni.
Dakle, ja sam jugonostalgičar, ali nove Jugoslavije – nikad više i ni sa kim više u državnu zajednicu.
Sve ostalo – može! I rođena braća se bolje slažu kada je razdvoje.
Što se tiče “komunizma”, komunista i komunjara, tu se može pričati mnogo toga pozitivnog i negativnog.
Svaka medalja ima dve strane. Lično, ne volim ni “komunizam”, ali ni kapitalizam.
To su dva ekstremna društvena sistema i kao takvi osuđeni su na propast.
Rešenje je u trećem sistemu koji će biti neka sredina.
Na kraju, gospođa Vedrana piše o društvenoj stvarnosti u RH. Šta bi ona rekla za moj slučaj: ni dan danas ja ne mogu da uđem na moj plac u blizini Vojnića koji je uzurpirao Hrvati izbeglica iz BiH.
To se dešava u EVROPSKOJ DRŽAVI Hrvatskoj.
Sramota i za Evropu i za Hrvatsku.
Svaka čast većini Hrvata i mnogo čemu u RH, ali u nekim stvarima (lična sigurnost, prava) RH se nije mnogo odmakla od Tuđmanove, pa ni Pavelićeve države.
Hrvatska treba EU, a prvenstveno NATO-u zbog svog geostrtateškog položaja (Jadransko more – Otrant – istočno Sredozemlje). Da nije prvo postala članica NATO, jo uvek ne bi bila u EU.
Ipak, iza svega šta se događa na Balkanu stoje interesi i prsti pre svega velikih sila, susednih zemalja i religije (Vatikan).