Jutros se dogodilo ono za što bih se bila kladila da neću nikad doživjeti. Moj unuk Krešo je sa šalom NK Rijeke oko vrata, škola je organizirala feštu, otišao na Rujevicu. Ne volim nogomet, prezirem ga iz dna duše. Urlikanje na tribinama, lokanje pive, paljenje gradova, trčanje po terenu da bi se šutnulo loptu, urlikanje kad \”naš\” \”zabije\” njihovom. Još kad milijuneri nakon \”zabijanja\” pokušavaju jašući jedan na drugome zabiti ga jedan drugome… Želudac mi se popne u grlo. Onda se sjetim svih hrvatskih kriminalaca koji su zaradom od nogometa kupili sve hrvatske sudove i sve političare pa popizdim. Po stoti put izjavljujem, MRZIM NOGOMET!
A jutros sam unuka sa onim šalom otpratila na autobus. Krešo je lud za Rijekom. \”MI SMO PRVACI\”, zaurla čim me ugleda. I tako od nedjelje. I dalje ne volim nogomet ali nešto se u meni ipak slomilo. Krenula sam razmišljati, ne o NK Rijeci, o klubu ne znam ništa, nego o Rijeci. Mome gradu.
Zašto volim Rijeku? Zato jer nije Zagreb. Zato jer Obersnel nije Bandić. Zato jer Obersnela ne mogu zamisliti ni u pritvoru ni u zatvoru. Zato jer, da je Obersnel kriminalac, ja bih to znala. Čovjek nije mafijaš, ne gradi fontane na svakom uglu, ne troši gradski novac da bi sebe prikazivao kao dobrotvora. Odlazi u kazalište, na izložbe i na koncerte i zna kad na koncertu treba pljeskati. Čovjek je obrazovan, nije izašao iz pećine i kuži kako se treba ponašati pristojan čovjek.
Obersnel nije divljak, što je u svijetu preduvjet za čovjeka koji želi postati gradonačelnik, u Hrvatskoj je to iznimka. Nezamislivo mi je da bi na čelo Rijeke moga doći nekakav Kerum ili, ne daj bože, Bandić.
Doduše, to više ima veze sa građanima nego sa osobom. Mi građani Rijeke smo ti koji, otkako oni imaju Hrvatsku, glasamo za civilizirane ljude, a ne za kriminalce i ustaše. Našim Korzom, nadam se, nikad neće stupati \”U ime obitelji\” i mračni ljudi u tamnim haljama koji, kad ne kradu narod, jebu dječicu i pse.
Onaj Košić, onaj opskurni biskup koji se fotografirao sa jebačem pasa, u Rijeci ne bi imao nikakve šanse. Ni Hasanbegović. Ne, ustaše nikad nisu bile dobrodošle u moj grad iako znam da čuče negdje u nekoj od riječkih rupa. Nadaju se da će jednoga dana dobauljati do Korza, razviti svoje crne zastave, pokazati krvave očnjake i urlati kako treba Srbe smjestiti na vrbe, a krivomisleće Hrvate i Hrvatice na neko drugo stablo.
Kad se samo sjetim, kad se samo sjetim kakav crni šljam sjedi u Saboru, kad pogledam onog ubojicu koji vježba doma sa kalašnjikovim u ruci pitam se, gdje mi to živimo? Što radi policija? DORH? MORH? Ne znam kako se zovu institucije koje se bave zločincima. Ako u Hrvatskoj uopće postoje institucije koje se bave zločincima?
Da postoje ove spodobe ne bi bile na slobodi. Sabornik na fejsu reklamira sebe kao teroristu, Bandić je suspektni kriminalac koji grabi prema fotelji gradonačelnika glavnog grada, Hasanbegović, ušminkani muškarac visok koliko i klinac u šestom razredu, samoprozvani je ustaša koji za to ne ispunjava ni elementarni preduvjet. Nije čistokrvni Hrvat i nema metar osamdeset i osam.
Jebeš ustašu koji u crnoj uniformi izgleda kao mali pomoćnik dimnjačara. Jebeš i onog Keruma koji ne zna ni u koju kutiju na izborima treba ubaciti listić, jebeš i građane Splita i Zagreba koji glasaju za te kretene. Jebeš i \”U ime obitelji\” koji su u stanju u ime obitelji pobiti sve koji ne misle kao oni, jebeš i hrvatske katoličke popove koji stalno zabadaju nos u pičke Hrvatica, one su im problem, a u ime pojebane djece i pasa nikad neće organizirati marš. Jebeš sav taj ustaški, lopovski i katolički šljam.
Ja, srećom, živim u Rijeci, gradu stotinama svjetlosnih milja udaljenom od ustaša, ubojica, kriminalaca, jebača djece i pasa i preglupih glasača. Ne, za to kako danas diše Rijeka nije zaslužan Obersnel.
Mi građani, mi Riječani, nismo ni Splićani ni Zagrepčani. Još kad bi Obersnel bio samo malo, malo aktivniji pa da najzad sagradi oko Rijeke zid visok sto metara. Da sve ustaše, svi djecojepci i pasojepci, svi oni koji u ime obitelji ponižavaju žene, svi kriminalci koji lovom građana sebi kupuju glasače, ni ne pomisle ući u jedinu hrvatsku oazu razuma.
