Pred nama je “najluđa noć”. Smije li to roditeljima trinaestogodišnje djeci biti alibi da se ponašaju poput luđaka? Znam roditelje koji će čekati Novu pod vedrim nebom, a onda požuriti doma da budu uz svog kućnog ljubimca koji umire od straha jer ne podnosi petarde.
Istovremeno ti isti roditelji na ulicu puštaju svoju trinaestogodišnju djecu i ne pada im na kraj pameti da ta djeca ne podnose alkohol, šlatanje odraslih pijandura, da ne spominjem sve grozote koje se mogu dogoditi djetetu bez roditelja u društvu odraslih pijanih ili trijeznih luđaka.
Kad sam rekla što mislim, bila sam ismijana. Ovo su druga vremena, ja sam stara baba koja ne razumije mladost ni potrebu za zabavom, zaboravom i srećom. Kakvu sreću u novogodišnjoj noći mogu na riječkim i opatijskim ulicama naći od roditelja napuštena djeca?
Kad se dogodi zlo, zlo se događa, onda se suze liju na sirotom žrtvom i roditeljima. Mislim da bi sve roditelje koji se u novogodišnjoj noći prema svojom djeci ponašaju poput ludih podvodača trebalo umlatiti.
Djeca su djeca, postoje zakoni koji ih štite i koji su na snazi čak i noćas. Pa ipak… “Modernim” roditeljima je važnije umiriti psa nego objasniti djetetu da u “najluđoj noći” smiju “uživati” samo odrasli koji mogu odgovarati za svoje postupke.
Sve je jasno, a ništa nije jasno. Zašto? Da li se “moderni” roditelji boje svoje djece i ne mogu im zabraniti baš ništa ni kad imaju, ne već nego tek trinaest, ili su moderni roditelji sebični glupani kojima su kućni ljubimci draži od djece?
Ovo pišem kao molbu, kao vapaj upućen dvjema djevojčicama. One bi trebale noćas same biti na Opatijskoj pozornici i “zabavljati” se.
Cure, trinaest vam je godina TEK. Roditelji vam nisu normalni. Budite pametnije od njih. OSTANITE DOMA!
