Takvo je vrijeme bilo?

Umro je moj kolega Branko Jakovljević. Radili smo na Radio Rijeci. Bio je očišćen zajedno sa ostalim \”Srbima\” koji su se glasali na valovima Radio Rijeke u nedoba, tamo devedeset i prve.

Ja sam bila jedina Hrvatica koja je dobila kopito jer sam krivo mislila, Srbi i poneka Srpkinja zato jer su bili \”četnici\”. U posljednje se vrijeme često govori kako je svaki zločin zločin, pa čak i kad ga počini Hrvat. Zato su neki Hrvati osuđeni na dugogodišnje robije a nekim se Srbima za duševne boli isplatila otšteta ili obnovila u ratu spaljena kuća.

Kad će na dnevni red doći novinari koje je Antun Vrdoljak pomeo sa Hrvatske televizije i Hrvatskoga radija samo zato jer su bili \”Srbi\” ili krivomisleći Hrvati? Tko će i kada platiti naše duševne boli, izgubljene godine, uništene sudbine…

Antunu se znalo povremeno postaviti pitanje na tu temu, on bi uvijek odgovorio kako on nikoga nije otjerao, svi su oni koji su u njegovo vrijeme otišli otišli dragovoljno. I još im je dao pet tisuća maraka.

To jest istina. Neki koji se nisu uklapali na ovaj ili onaj način mogli su birati, dobiti otkaz ili uzeti pare i pobjeći. Ja sam tužila Hrvatski radio, dobila sam spor, vraćena sam na posao ali mi je bilo zabranjeno govoriti. Imala sam pravo sjedjeti u redakciji osam sati ili otići na neki sastanak koji bi trajao pet sati a onda o tome , na radiju, napisati jednu rečenicu. Uzela sam svojih pet tisuća maraka, potpisala da \”više nemam potraživanja\” i izašla iz zgrade u kojoj su kolege od mene i \”Srba\” bježale kao vrag od tamjana. Htjeli su pokazati da su podobni. I bili su. I danas su. Svi su tamo.

Što me muči nakon dvadeset godina? Nejasno mi je zašto su četnici koji su uništili tisuće života hrvatskih građana ratni zločinci a Antun Vrdoljak koji je uništio stotine života hrvatskih novinara…

Tko je danas Antun Vrdoljak? On je danas ono što je bio i pred pedeset godina. Čovjek Za Sva Vremena.  Za sve oko mene. Za mene Antun Vrdoljak je ratni zločinac.