Kad smo postale predmet? U moje vrijeme, bilo je to pred pedeset godina, žene su hodale svijetom polugole, grudnjaci nisu bili u modi, imale su pravo na obješene grudi, celulit i starost. Kupale smo se bez kostima, na javnoj plaži, nitko nije nevinoj dječici zbog toga pokrivao oči. Bile smo ljudska bića, nismo bile predmet!
Danas? Danas sam slučajno pročitala kako je glasnogovornica nekog nogometnog kluba postala „Vrela Beba“. Vidjela sam Vrelu Bebu. Ne znam što je govorila okupljenim novinarima. Uz nju polugolu sjedio je potpuno odjeven muškarac i znakovito se smiješio. Vlasnik portala skrenuo je čitateljima pozornost na njezine fotke u bikiniju. I zaista, na Instagramu je Beba još vrelija.
Sigurna sam da se Beba razumije u nogomet. Zanima me je li Beba dobila posao zato što zna posao ili zato jer je i „vrela“? Nećemo saznati odgovor. Od svake žene danas koja na bilo koju temu treba stati pred novinare očekuje se da bude „vrela“. Skoro sam se zabunila i napisala, osim kad je riječ o koroni…Da, zanimljivo, kad je riječ o koroni žena ne mora biti „vrela“, naprotiv, ako je na neki način „vrela“, mislim na lijepu srpsku epidemiologinju Dariju Kisić-Tepavčević, to joj može biti minus. Današnji muškarci i poneka žena misle kako „vrelina“ isključuje pamet. Zato su se Srbi jedva privikli na činjenicu da je gospođa Kisić-Tepavčević pametna.
Jadne mi žene. Ako nisi „vrela“, tko te jebe, ako si „vrela“, a baviš se ozbiljnim poslom, treba te odjebati. U „ozbiljnim“ poslovima ima mjesta za žene, ali onda se moraju pokriti čadorom jer sise, i kad se samo naslućuju ispod bluzice boje breskvice, asociraju na „vrelinu“ što je neprihvatljivo u ozbiljnom, muškom svijetu.
Ambiciozne žene, posebno one u šoubiznisu, brzo su naučile lekciju. Sve koje ne misle fotografima ili svojim mobitelima otkriti ne samo svoje senzualno napućene usne nego i ružičaste usmine, nikad neće postati „zvijezde“.
Zato svaka pjevačica, teve najavljivačica, teve novinarka, glasnogovornica, glumica i glumičica koja drži do sebe nosi umjetne sise, usne, guzicu, trepavice, obrve. Na Instagramu sve to sirotica provuče kroz filtere koji brišu i one bore koje nije pojela hijaluronska kiselina. Sise su im uvijek petica, struk im je tanji od pilećeg vrata, guzica mora biti veličine ogromne lubenice kakva nigdje ne raste.
Žene koje se bave javnim poslom ne smiju biti starije od trideset i pet ni onda kad svi znamo da su navršile sedamdeset. Naša pjevačica, poznata po tome jer je „pjevala Titu“, stalno pokazuje mlade grudi i govori kako je udvarači opsjedaju češće nego „za vrijeme Tita“.
Istovremeno sedamdesetogodišnji Zdravko Čolić, zakopčan do grla, „ubija“ glasom jednako kao i „za vrijeme Tita“. Doduše, teve voditeljice i voditelji ne propuštaju naglasiti kako žene za njim „luduju“, ali on ipak na koncertima ne nastupa u kupaćim gaćicama u kojima počiva ogromna mrkva koja bi trebala glumiti ono što je među nogama nosio „za vrijeme Tita“.
Jesu li žene same krive za to što moraju izgledati poput kurvi da bi se mogle baviti ozbiljnim poslom? Nisu. Mi samo živimo u vremenu u kome žene nikad nisu bile na nižim granama. Od malena im se prodaje priča da su sise, pička, struk, guzica, leće boje neba, brdo umjetnih dlaka, bedra bez celulita. Ili su NIŠTA.
Treba li se boriti protiv toga? Kako? Tko? Takozvane „pametne“ žene, književnice, liječnice, sportašice, političarke, žene koje su život uložile u karijeru učeći i krvavo radeći, znaju da ne vrijede ako na Instagramu ne pokažu sebe na balkonu sa golim, plastičnim sisama u rukama. Svaka od njih mora čeznutljivo gledati u daljinu očima pokrivenim trepavicama koje su dulje nego pasje dlake.
Današnjim ženama mogli bi pomoći moderni, moćni muškarci. Ne pada im na pamet. Za njih su žene lutke s kratkim rokom trajanja. Doduše…I oni sve češće obijaju pragove klinika u potrazi za viškom dlaka na glavi i guzicom bez masti. Vijest da je Bekham oćelavio jače je odjeknula nego što će odjeknuti vijest da je pronađeno cjepivo protiv korone.
Žene žele napuhanom guzicom privući muškarce isisane guzice. Jebote! Nije sve tako crno? Najzad živimo u svijetu u kome su žene i muškarci ravnopravni.
Ako su to što slušamo muškarci? Ako su to što gledamo žene?