Pitaj Boga zašto se naši svećenici često glasaju na temu abortus a znaju da je to jabuka u koju neće, onako kako se zalaže Katolička crkva, zagristi ni jedna partija. Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi. Kako to da svećenicima baš abortus posebno smeta?
Katolička crkva ženomrzačka je institucija. Za nju su kurve sve žene koje od nje ne kupe licencu za torbanje. Katolički brakovi su doživotni osim ako se za poništenje ne plati. Na to uvijek imaju pravo samo velikani poput Thompsona, princeze od Monaca i ostalih njima sličnih svetaca i svetica.
Zanimljivo je da Crkva dvije tisuće godina poručuje kako je bezgrešno začeće ono bez tucanja, istovremeno ne podržava začeće uz pomoć epruveta, zdjelica i padelica. Zašto su i žene koje žele bezgrešno začeti na crnoj listi u crno obučenih mužjaka?
Boga ne možemo pitati za objašnjenje. On sa nama ovcama komunicira samo preko pastira koji su ljuti na čitav ženski rod. To im je u opisu posla. Crkva je svoje svećenike osudila na celibat i tako poslala poruku: imati posla sa ženom je grijeh.
Jedine žene koje katolički svećenici smiju imati pokraj sebe, a da to ne izazove sablazan, su časne sestre kojima ime govori u kakvom odnosu smiju biti sa muškarcima. Osuđene su na doživotno djevičanstvo. Ne znamo koliko im to teško pada. Literatura na tu temu ne postoji, ali smo gledali neke filmove koji prikazuju časne sestre kao opake zlostavljačice. Vjerojatno ni njima nije lako pobijediti životinju u sebi.
I popovi pate. Moraju prijaviti svaku jutarnju erekciju. Srećom, Crkva ima dress kod koji pomaže paćenicima u crnini da tresnu po glavušini vraga među svojim nogama. Časne nose neugledne haljine, cipeletine ravne pete, donje rublje pamučno, vjerojatno Dević, kupljeno na rasprodaji. Dečki su u crnim haljama koje mogu sakriti svako komešanje među nogama.
Djevičanstvo obavezuje. Seks je grijeh osim ako ga Crkva nije blagoslovila i blagoslov naplatila. Seks ima smisla samo ako se poslije njega rodi dijete koje će Crkva blagosloviti a onda njegovo rođenje naplatiti ili obrnuto.
U tom kontekstu njeno je urlanje protiv abortusa razumljivo. Ovce kojima je dužnost šutjeti, plaćati i moliti Crkvu za milost rijetko se pitaju koliko je normalno biti u naponu muške snage ili ženske snage i ne se voljeti sa nekim u naponu ženske ili muške snage. Časne sestre, da bi se opustile, muče siročad koja im je povjerena na čuvanje a svećenici svojim alatom razdiru ritice dječaka.
Zašto je Bog u jednoj priči tako krut a u drugoj pun milosti? Nesretnice koje abortiraju ubojice su, katolički popovi koji siluju dječicu zabludjele su ovčice. One rijetko postaju tema gospodina Ivkošića, najvećeg katolika među novinarima. Izuzetno pismeni gospodin ovih dana opet sipa drvlje i kamenje na ženetine koje se zalažu za abortus.
Kažu da priroda ne poznaje tako silnu dramatičnost kao što je dramatičnost kojom fetus izmiče oštrici noža koja ga hoće uništiti.
Mora se priznati, Ivkošić je uvijek nadahnut kad se dograbi omiljene teme. Nije napisao tko su oni koji \”kažu\” pa se po istom principu može reći, \”kažu da priroda ne poznaje tako silnu dramatičnost kao što je dramatičnost kojom guzica maloljetnog dječačića izmiče alatki katoličkog popa koja ga želi uništiti.\”
Naravno da će gospodin Ivkošić s pravom reći da je ova teza nategnuta jer se u Hrvatskoj proučava samo utjecaj kirete na fetus koji izmiče, hrvatske studije o utjecaju kurete, katoličke kirete op.a., na dječje guzice i živote ne postoji.
U posljednje vrijeme to je svjetska tema. Zbog kuretaša trideset je posto Austrijanaca napustilo Crkvu, čak su i Irci okrenuli leđa crnomantijašima. Do nas trendovi ne dopiru. Velečasni Hrvati još su pri abortusu. Imaju alibi. Hrvatska je zemlja vještica.
Gadurama je samo kireta na umu zato sveci poput mr. Gordana Črpića, ravnatelja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, moraju upozoriti da je Crkva
na načelnoj razini kruta, nepopustljiva i beskompromisna, a kada je u pitanju konkretan čovjek koji je zapao u grijeh, zločin, nemoral i svakojaku opačinu koja se može dogoditi biću kakvo je, prema učenju Crkve, čovjek, onda je Crkva maksimalno tankoćutna, milosrdna…
Veleuvaženi Črpić objašnjava zašto je popovima pedofilima sve oprošteno ali još uvijek ne znamo gdje je \”tankoćutnost\” i \”milosrđe\” prema ženama koje su \”zapale u grijeh, zločin i nemoral.\” U njihovo međunožje Crkva stalno bijesno zaviruje a prema razdiranju dječjih ritica puna je milosti.
Ženama koje naprave abortus nisu olakotne okolnosti ni bijeda ni nemanje krova nad glavom. One su ubojice koje imaju pravo na oprost, Bog je velik, ali i dužnost nošenja križa sve dok ne uđu u pakao. S druge strane, dečki obučeni u crno nikome ne polažu račune ni na koju temu.
Odakle im skupi automobili, Bog običnim ovcama preporučuje skromnost, zašto se bave trgovinom, Isus je trgovce potjerao iz hrama, zašto jedini u Hrvatskoj ne izdaju račun kad nekome prodaju gipsanu Djevicu Mariju, zašto u ovoj siromašnoj zemlji ne žive samo od milodara svojih vjernika… Ni pedeve ne plaćaju.
Naravno da je abortus ubojstvo ali Katolička crkva se u svojoj povijesti toliko naubijala da bi morala biti zadnja koja će suditi ubojicama. Neka se moli Bogu da joj oprosti velike i prevelike grijehe. Teško da će to učiniti. U crno obučeni dečki nikad nisu čuli da Boga ima.
Tekst je objavljen u Nacionalu 2.8.2010.
Kao i uvijek pravo u srž problema, samo da ima ušiju i srca koji ovo žel ečuti i razumjeti bilo bi dobro…al nadajmo se !
“Marija je ležala na leđima, budna i pozorna, pogleda prikovana ispred sebe, kao da nešto iščekuje. Ne progovorivši ni riječi, Josip joj se približio i polagano je otkrio. Ona je skrenula pogled i podignula malo tuniku, tek do visine trbuha, a i on, nadvijajući se nad nju, zadiže svoju, u međuvremenu je Marija raširila noge, ili ih je možda raširila još u snu pa su tako i ostale zbog jutarnje lijenosti, ili zbog predosjećaja udane žene koja zna svoju zadaću…” Tako je pisao Jose Saramago u svojem romanu “Evanđelje po Isusu Kristu”
Svaka čast! Odlično napisano!
Protiv boga nemam ništa, ali protiv ovih koji propovijedaju na zemlji – tko im daje pravo da u moje ime, odnosno u ime naroda u sprezi s trenutno vladajućima donose zakone, koji su, s koje god strane pogledamo nebulozni i neprihvatljivi. Čini se da je žena ovca, koja po potrebi širi noge, nema mozga niti ga treba imati. A o popovima i njihovom seksualnom životu – mislim da im pokora od 100 očenaša i zdravomarija ne bi bila dovoljna da budu razriješeni od grijeha. Odvratni su i dvolični, a ni časne nisu bolje.
Lako se za nešto krvavo izboriti ako krv nije tvoja. Ljudi su odnekad voljeli prinositi krvne žrtve, ali nikad nisu prinosili svoju krv. U slučaju s abortusima prinosi se krv i život nerođenih isto kao što se u poganskim ritualima prinosi krv i život onih koji se nisu mogli oduprijeti.
Bog je ljubav. On nemože mrziti nikoga. Katolička crkva temelji se na tome, a ako je nešto negativno došlo iz nje to nije nikad bio stav Crkve nego pojedinca, a nitko nije imun na pogreške.
Crkveni brak je neraskidiv. Više je pitanje iskrenosti pred Bogom kada su mladenci davali obečanje o doživotnom poštivanju, te po meni ne može neki izgovor poništiti valjanost sklopljenog braka. Mladenci su dali obečanje pred Bogom, a ne samo čovjek čovjeku.
Kako Bog tako lCrkva nikad ne osuđuje grešnika nego grijeh. Ona nema poslanje da kažnjava grešnike,nego da ih opominje a kaznu(plaću) za grijehe koje svaki pojedinac počini u životu dobit će od Boga ne od čovjeka na posljednjem sudu ne prije.
Samo u Indiji ima preko 400 religija, vjera, sekti, pitanje je koja je prava ? Ćiji je bog pravi ? Nije li religija uvjetovana mjestom rođenje ? Ima li u Iranu katolika ? Katolička crkva, kao uostalom i većina religija, je glupost. Otrov za mase koji razjedinjuje ljude. Katoličke su dogme u nekim primjerima upravo smiješne, kontradiktorne i vrijeđaju zdrav ljudski razum. Silni kler je nepotreban i bilo bi pametnije, zasigurno bi i bogu bilo draže ako ga ima, nahraniti beskućnike ili pomoći sirotoj dječici novcem koji se troši za crkvu. Treba živjeti čestito i kreposno, to je jedina ispravno. Osim toga, zašto crkva uopće postavlja nekakva pravila ponašanja i moralne norme? Nije li to kao da nam netko napiše naputak za zaljubljivanje?