Ritice milosti pune

Pitaj Boga zašto se naši svećenici često glasaju na temu abortus a znaju da je to jabuka u koju neće, onako kako se zalaže Katolička crkva, zagristi ni jedna partija. Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi. Kako to da svećenicima baš abortus posebno smeta?

Katolička crkva ženomrzačka je institucija. Za nju su kurve sve žene koje od nje ne kupe licencu za torbanje. Katolički brakovi su doživotni osim ako se za poništenje ne plati. Na to uvijek imaju pravo samo velikani poput Thompsona, princeze od Monaca i ostalih njima sličnih svetaca i svetica.

Zanimljivo je da Crkva dvije tisuće godina poručuje kako je bezgrešno začeće ono bez tucanja, istovremeno ne podržava začeće uz pomoć epruveta, zdjelica i padelica. Zašto su i žene koje žele bezgrešno začeti na crnoj listi u crno obučenih mužjaka?

Boga ne možemo pitati za objašnjenje. On sa nama ovcama komunicira samo preko pastira koji su ljuti na čitav ženski rod. To im je u opisu posla. Crkva je svoje svećenike osudila na celibat i tako poslala poruku: imati posla sa ženom je grijeh.

Jedine žene koje katolički svećenici smiju imati pokraj sebe, a da to ne izazove sablazan, su časne sestre kojima ime govori u kakvom odnosu smiju biti sa muškarcima. Osuđene su na doživotno djevičanstvo. Ne znamo koliko im to teško pada. Literatura na tu temu ne postoji, ali smo gledali neke filmove koji prikazuju časne sestre kao opake zlostavljačice. Vjerojatno ni njima nije lako pobijediti životinju u sebi.

I popovi pate. Moraju prijaviti svaku jutarnju erekciju. Srećom, Crkva ima dress kod koji pomaže paćenicima u crnini da tresnu po glavušini vraga među svojim nogama. Časne nose neugledne haljine, cipeletine ravne pete, donje rublje pamučno, vjerojatno Dević, kupljeno na rasprodaji. Dečki su u crnim haljama koje mogu sakriti svako komešanje među nogama.

Djevičanstvo obavezuje. Seks je grijeh osim ako ga Crkva nije blagoslovila i blagoslov naplatila. Seks ima smisla samo ako se poslije njega rodi dijete koje će Crkva blagosloviti a onda njegovo rođenje naplatiti ili obrnuto.

U tom kontekstu njeno je urlanje protiv abortusa razumljivo. Ovce kojima je dužnost šutjeti, plaćati i moliti Crkvu za milost rijetko se pitaju koliko je normalno biti u naponu muške snage ili ženske snage i ne se voljeti sa nekim u naponu ženske ili muške snage. Časne sestre, da bi se opustile, muče siročad koja im je povjerena na čuvanje a svećenici svojim alatom razdiru ritice dječaka.

Zašto je Bog u jednoj priči tako krut a u drugoj pun milosti? Nesretnice koje abortiraju ubojice su, katolički popovi koji siluju dječicu zabludjele su ovčice. One rijetko postaju tema gospodina Ivkošića, najvećeg katolika među novinarima. Izuzetno pismeni gospodin ovih dana opet sipa drvlje i kamenje na ženetine koje se zalažu za abortus.

Kažu da priroda ne poznaje tako silnu dramatičnost kao što je dramatičnost kojom fetus izmiče oštrici noža koja ga hoće uništiti.

Mora se priznati, Ivkošić je uvijek nadahnut kad se dograbi omiljene teme. Nije napisao tko su oni koji \”kažu\” pa se po istom principu može reći, \”kažu da priroda ne poznaje tako silnu dramatičnost kao što je dramatičnost kojom guzica maloljetnog dječačića izmiče alatki katoličkog popa koja ga želi uništiti.\”

Naravno da će gospodin Ivkošić s pravom reći da je ova teza nategnuta jer se u Hrvatskoj proučava samo utjecaj kirete na fetus koji izmiče, hrvatske studije o utjecaju kurete, katoličke kirete op.a., na dječje guzice i živote ne postoji.

U posljednje vrijeme to je svjetska tema. Zbog kuretaša trideset je posto Austrijanaca napustilo Crkvu, čak su i Irci okrenuli leđa crnomantijašima. Do nas trendovi ne dopiru. Velečasni Hrvati još su pri abortusu. Imaju alibi. Hrvatska je zemlja vještica.

Gadurama je samo kireta na umu zato sveci poput mr. Gordana Črpića, ravnatelja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, moraju upozoriti da je Crkva

na načelnoj razini kruta, nepopustljiva i beskompromisna, a kada je u pitanju konkretan čovjek koji je zapao u grijeh, zločin, nemoral i svakojaku opačinu koja se može dogoditi biću kakvo je, prema učenju Crkve, čovjek, onda je Crkva maksimalno tankoćutna, milosrdna…

Veleuvaženi Črpić objašnjava zašto je popovima pedofilima sve oprošteno ali još uvijek ne znamo gdje je \”tankoćutnost\” i \”milosrđe\” prema ženama koje su \”zapale u grijeh, zločin i nemoral.\” U njihovo međunožje Crkva stalno bijesno zaviruje a prema razdiranju dječjih ritica puna je milosti.

Ženama koje naprave abortus nisu olakotne okolnosti ni bijeda ni nemanje krova nad glavom. One su ubojice koje imaju pravo na oprost, Bog je velik, ali i dužnost nošenja križa sve dok ne uđu u pakao. S druge strane, dečki obučeni u crno nikome ne polažu račune ni na koju temu.

Odakle im skupi automobili, Bog običnim ovcama preporučuje skromnost, zašto se bave trgovinom, Isus je trgovce potjerao iz hrama, zašto jedini u Hrvatskoj ne izdaju račun kad nekome prodaju gipsanu Djevicu Mariju, zašto u ovoj siromašnoj zemlji ne žive samo od milodara svojih vjernika… Ni pedeve ne plaćaju.

Naravno da je abortus ubojstvo ali Katolička crkva se u svojoj povijesti toliko naubijala da bi morala biti zadnja koja će suditi ubojicama. Neka se moli Bogu da joj oprosti velike i prevelike grijehe. Teško da će to učiniti. U crno obučeni dečki nikad nisu čuli da Boga ima.

Tekst je objavljen u Nacionalu 2.8.2010.

9,545 total views, 5 views today


6 Comments

  1. Mira
  2. prolaznik
  3. Martina Karabogdan
  4. Plivalica
  5. EvilS

Ritice milosti pune

Pitaj Boga zašto se naši svećenici često glasaju na temu abortus a znaju da je to jabuka u koju neće, onako kako se zalaže Katolička crkva, zagristi ni jedna partija. Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi. Kako to da svećenicima baš abortus posebno smeta?


Ritice milosti pune

Pitaj Boga zašto se naši svećenici često glasaju na temu abortus a znaju da je to jabuka u koju neće, onako kako se zalaže Katolička crkva, zagristi ni jedna partija. Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi. Kako to da svećenicima baš abortus posebno smeta?