Posle jebanja nema kajanja

Ne razumijem moderne žene. Prvu sam upoznala kad sam vidjela Severinin uradak. Ženska se jebala sa muškarcem kome se jedva dizao, ne mislim da je to perverzno, igrali su igru pred kamerom. Kad su završili ili svršili, ne sjećam se više jesu li snimili kako su završili ili kako su svršili, ugasili su kameru.

I to bi bilo to da Severina, ako me sjećanje ne vara, nije odnijela komp na popravak pa je onda “mehaničar” iz kompa izvukao snimku. Ostalo je povijest najuspješnije žene u “Regionu”.

Severina je probila led, za njom su krenule mnoge druge. Svakoj od njih netko je “ukrao snimak”, prevedeno, njihovu intimu, grubo im se umiješao u život, uništio ga, pače. One su, sirotice, nakon tragedije koja im se dogodila očekivale od gledatelja da prepoznaju njihov strašni gubitak i suosjećaju sa njima. Bešćutni gledatelji, zlostavljači jebeni, činili su nešto sasvim drugo. Besramno su svršavali gledajući teške trenutke kroz koje su gole i bose prolazile pokradene sirotice.

To što se njima dogodilo ovih se dana dešava Karleuši, trenutno najpoznatijoj ženi na ovim prostorima. Karleuša ima sve što se od idealne žene danas traži, uostalom, zbog jedne njoj slične vlasnik Amazona rastaje se od svoje supruge.

Ima napumpana usta, ima silikonske sise, slapove umjetnih dlaka na glavi, izbildano tijelo, umjetne trepavice, uništene sve dlake na tijelu i neodoljivu potrebu da sve što radi sa partnerom snimi i ostavi generacijama koje će doći. Ili da dozvoli nekome da to snimi.

Amerikanka koja je pomogla, uskoro bivšoj ženi vlasnika Amazona, da dođe do milijardi dolara, svojim je prijateljicama i medijima, naravno, poslala poruke koje joj je slao Amazonac. Neke su bile toliko slikovite da ih ćudoredni Ameri nisu imali hrabrosti objaviti u medijima. Do nas su stigle one najbenignije.

“Debeo mi je i još raste”, “Neće biti dobro kad te tresne”, “Čuvaj me se”, “Velik sam”…Ili tako nekako. Kad to čovjek pročita, prvo što mu padne na pamet je kako je moguće da toliko nemaštovit drkadžija može zaraditi milijarde eura. I kako je moguće da se nekome tko može kupiti svaku curu koju poželi diže baš na nešto što sigurno, onako napumpano i onako botoksirano i onako tupoblejeće, nikako ne može biti žena.

Sve te današnje “žene” koje su lude za snimanjem svoga međunožja i altke koja im se nađe među silikonskim sisama mene podsjećaju na seksi lutke koje možeš kupiti u svakom porno šopu.

Pa ipak…Novo vrijeme, novi muškarci. Ili, sigurna sam, novo vrijeme, stari muškarci. Muškarci su se uvijek, kad se radi o ženama, češće palili na nešto nego na nekoga. Oni se boje žena. Vole plastiku. Vole rupu.

Kužim muškarce, poznajem ih dugo i dobro. Imam problem s plastičnim komadima koji krenu tužno zavijati kad im snimke igrica ili tekstovi debilnih poruka osvanu u medijima.

Zato se i Karleuši čudim. Njoj posebno. Držala sam je čvrstom ženom u čudnom pakovanju, ali ipak čvrstom ženom. Pametna, brza na jeziku, borkinja za svoja i ženska prava, baš ono, fajterica.

Kad tamo…Karleuša nakon objavljenih snimki traži pomoć. Uh, jebote? Ona je žrtva, ona je iskorištena, ona je i iznenađena, a koliko je uvređena da se ne govori.

Čitam i kako joj neke žene šalju pisma podrške. Zašto? Što se Karleuši dogodilo? Pas joj nije umro. Ekstenzije su još na glavi. Sise se nisu ispuhale.

Toliko buke ni oko čega. Nekoliko se bogatih ljudi pojebalo i polupismeno dopisivalo. Mi koji nemamo love zlobno uživamo u činjenici da su oni koji imaju love glupani u problemima. Ili ipak samo perverzni manipulatori koji ne mogu odoljeti potrebi da svijetu pokažu svoj kurac ili pičku?

Bože, što će im tolika lova kad im za sreću tako malo treba?