Otvoreno pismo svima koji su sudjelovali u stvaranju predstave Ateljea 212 „Dabogda te majka rodila“

Draga ekipo, draga publiko!

Večeras će biti premijera „Dabogda te majka rodila“. Ne mogu vam opisati koliko mi je žao što neću biti s vama. Upoznala sam većinu od vas, divni ste ljudi, kada smo se sreli imali smo velike planove. Vi igrati moje likove, ja doći u moj voljeni Beograd. A onda nas je zaključala korona. Svijet mi se srušio na glavu. U martu, kada se dan pred pretpremijeru otkazala predstava, imala sam osjećaj da korona nešto posebno ima protiv mene, da baš mene želi opako zajebati i za srce ugristi.

Vrijeme je pokazalo da nisam bila meta. Čitav svijet je pod ključem, ja ne znam čijim, možda neki znaju, ali šute. Mislite da sam jedna od onih ludih teoretičarki zavjere? Nisam, ali mi je nekako nevjerojatno da se može u nekoliko minuta razoriti svijet, a već mjesecima nitko na svijetu ne zna što je korona. Gdje su ljudi koji se čitav život bave medicinom? Jedino što smo od njih do sad suvislo čuli jest da moramo prati ruke. Dobro jutro, Znanosti!

Nema veze. Svijet se polako navikava na „novu normalnost“. Zakoračili smo u vrijeme kad nam se iz dana u dan ljudska prava, u ime zdravlja, smanjuju. Gubimo pravo na posao, zagrljaj, poljubac, osmijeh bez maske, dodir bez rukavice i postavljanje pitanja. Ljudi se diljem svijeta bune iako znaju da će izgubiti bitku. Naša „nova normalnost“ je stvarnost u kojoj moramo prestati biti ono što je većina ipak bila, društvena bića s ljudskim pravima.

Dobro nam ide. Nismo više što smo nekad bili. Neki tiho umiru u strašnim mukama, drugi urlaju u pravcu onih koji ih ne čuju, treći prežive da bi mogli preživljavati. Jedini koji se ne boje su oni najbogatiji. Novac je bio i ostao Moć. Njemu ni korona ništa ne može.

Ipak, ljudska i moja potreba da i u ovom užasu nađemo razlog za radost još uvijek tinja. Zato sam bez obzira na sve odlučila otići u Beograd na premijeru. Nema veze što se treba testirati, nema veze što mi je dijete u tri tjedna dva puta moralo u karantenu, nema veze što unuka polako zaboravlja kako je igrati se bez maske. Idem! Idem! Idem! Tko jebe koronu!

Strah je bio jači. Nisam otišla jer nisam znala ono što sam tek sinoć kasno doznala. Jedini poznati, efikasni lijek protiv korone je mačka. A ja imam mačku. Pepica se zove. Jebiga, jebiga, ma, jebiga! Da sam znala da je mačka, tako tvrdi čuvena beogradska doktorica Ana Gligić, jedini štit protiv korone zgrabila bih Pepicu i večeras bila s vama. Ovako…

Draga ekipo iz Ateljea 212, draga beogradska publiko, mislim na vas. A vi, ako me se setite, setite me se.

Žalosna Vedrana

 

 18,771 total views,  12 views today