Sestre moje!
Tko zna po koji put prolazite kroz pakao sve vi koje živite u zemlji kojom vladaju monstrumi. Već ste jednom izašle na cestu i poručile im da su vaša tijela samo vaša i da je pobačaj ženska tema i samo ženska.
Ženska tema? Nažalost, biti žensko ne znači uvijek i biti normalna žena. Mnoge među nama su mužjaci maskirani u žene koje nam zabijaju nož u leđa. Lako ih je prepoznati. I one su glasne i one su bešćutne i one misle da žena mora roditi i kad je silovana i kad nosi teško bolesno dijete i kad nosi dijete koje neće moći prehraniti i kad nosi dijete koje neće moći voljeti i kad nosi dijete….
Sestre moje, divim vam se kao što sam vam se uvijek divila. Volim Poljsku, ona mi je druga domovina, volim Poljakinje, godinama se družim s vama. Obrazovane ste, vrijedne i hrabre, hrabre, hrabre. Moći izaći na barikade i dignuti glas protiv zločinaca u mantijama i zločinaca u odijelima mogu samo žene koje su spremne položiti život u borbi za pravo na svoje tijelo.
Maštovite ste. Dijelite okolo vješalice uz pomoć kojih su vaše majke sebi razvaljivale utrobu jer su znale da je abortus čin samoobrane, ne zločin. Drago mi je da su s vama na ulici, iako divlja korona, tisuće mladih, i muškaraca i žena, koje misle da bi srednji vijek trebalo istjerati iz glava bolesnika koji u ime Boga šire strah i smrt i mržnju.
Uz vas sam! Znam da ćete pobijediti jer ovoj borbi alternativa ne postoji. Borite se za sebe, svoje kćeri, unuke koje će,gledajući vas na ulicama poljskih gradova i sela, spoznati da je žena Ljudsko Biće. Ona nije komad mesa koje smiju čerečiti Crkva, mužjaci na vlasti i neke perverzne ženke. Vi, poljske žene, borite se i za nas Hrvatice koje nemamo ni duha ni hrabrosti ni drskosti ni samopoštovanja. Nama je vješalica bolji izbor od borbe za dostojanstvo.
Daleko ste, Poljakinje moje. Ali, to sam vam već stotinu puta i rekla i napisala, u mom ste srcu. Uz vas sam uvijek i zauvijek. Volim vas, sestre moje, kćeri moje, unuke moje!
Fotografija preuzeta s https://instagram.com/strajk_kobiet