Otvoreno pismo ministru financija Slavku Liniću

Ministre!

Znamo se dvadeset i pet godina. Sjećate se kako smo ratovali? Vi ste tada bili financijski direktor Riječke rafinerije a ja novinarka Radio Rijeke. Stotinjak običnih ljudi  pokušavalo je učiniti nešto da se naš kraj ne pretvori u ono što on danas jest, regija sa gotovo najviše raka u Evropi. Dobronamjerni građani izgubili su u ratu protiv krupnog kapitala jer ste ga vi branili. Tada sam shvatila koji ste vi fajter.

Došao je rat. Vi ste bili predsjednik riječke vlade a zatim ste postali gradonačelnik. Ja sam ostala lokalno piskaralo. S vama sam se čula svakoga utorka ujutro, uživo ste za radio govorili kako ćete spasiti Rijeku. Mnogo sam vas puta intervjuirala. Nikad na vašem licu nisam vidjela strah. Ja se tih devedesetih nisam bojala za sudbinu Rijeke jer ste nas vi branili.

Od četnika. Od Merčepa koji vam je poručio kako će jedne noći očistiti Rijeku od Srba. Od Tuđmana koji je iz opatijskih hotela izbacio vukovarske majke i djecu i vratio ih u Vukovar da tamo poginu. Merčepu ste poručili da ga čekate. Tuđmanu preko novina, ja pisala tekst, da je zločinac. Rijeka nije imala ni svoga Norca ni svoga Glavaša ni svojih lora. JNA na nas građane nije ispalila metak iako su njeni ratni brodovi plutali pred riječkom lukom a topovske cijevi bile uperene i u moje prozore. Tada su se zloglasnom generalu Čadu pred vama gaće tresle. Koje herojsko vrijeme, moj Liniću! Kako smo vas voljeli! Vi ste bili naš junak za dvadeset i prvi vijek.

Zašto vam pišem? Zato jer sam danas dobila obavijest od Privredne banke Zagreb. Pred šest sam godina dignula kredit u visini od 75.900 švicarskih franaka, a na dan 31.12.2012. dugujem 53.556,69. Kamata 5,65%. Da vi niste ministar financija moj bi šok bio podnošljiv. Ali vi jeste ministar. Zato sam užasnuta. Znam kakav ste borac i znam da sa svojim protivnicima ratujete do posljednje kapi njihove krvi. A danas sam ja vaš protivnik.

Pomoći mi nema, to mi je jasno. Kad su mnogi, i vi ste pred dvadesetak godina bili među njima, bili spremni položiti život na oltar Domovine, tako se to tada zvalo, meni to nije bilo na kraj pameti. Možda zato jer sam naslućivala kako će jednoga dana izgledati \”moja Domovina\”. Danas, danas sam spremna, zaista spremna uzeti oružje u ruke i crknuti u ratu protiv vas i vaših.

Što smo vam mi građani učinili? Što su vam učinila naša djeca? Naši unuci? Zašto nas masakrirate? Da mogu otišla bih do vas, pogledala vam u bešćutne oči i upitala za objašnjenje. Pišem vam jer do vas ne mogu. Svemir nas dijeli.

Slavko! Otkako znam za vas govorite da vas ne zanima imovina, nemate ništa, ne radite za novac. Za što radite? Zašto nas ubijate? Slavko, da li je moguće da ćete sve nas hrvatske sužnje koje mori glad pobiti za dušu svoju?

foto: znet.hr

39 Comments

  1. branka 09.05.2013
  2. ana 09.05.2013
  3. jedna 09.05.2013
  4. Данко Б. Марин 09.05.2013
  5. Malik-Kula13 09.05.2013
    • Miki Maus 12.05.2013
  6. danovlaze 09.05.2013
  7. mato vilac 09.05.2013
  8. Pomorac 10.05.2013
  9. Pataplinko 10.05.2013
  10. Libero 10.05.2013
  11. budan 10.05.2013
  12. Poncije 10.05.2013
  13. milos 10.05.2013
  14. choopo 10.05.2013
  15. Nostradurus 10.05.2013
    • Miki Maus 12.05.2013
      • Drago 12.05.2013
  16. Rajčica 10.05.2013
    • Miki Maus 12.05.2013
  17. alexander paxman 10.05.2013
  18. ivan 10.05.2013
  19. Zeljac 10.05.2013
  20. Franjo Čabrijan 10.05.2013
  21. josip 10.05.2013
  22. moca 10.05.2013
    • Miki Maus 12.05.2013
  23. Libero 10.05.2013
    • Miki Maus 12.05.2013
  24. Dadad 10.05.2013
  25. certus 10.05.2013
  26. pamtimonegadnedane 11.05.2013
  27. Kira 12.05.2013
  28. jessica 12.05.2013
  29. Miki Maus 13.05.2013
  30. Sale 13.05.2013
  31. Dunja Sporer 14.05.2013
  32. Radovan Smokvina 20.05.2013
  33. Radovan Smokvina 20.05.2013