Hvala bogu, praznici su prošli. Još da Tri kralja odjebu u krupnim koracima… Danima sam bila zarobljena u kući. Željela sam da djeca mogu opušteno provaliti u naš život u svako doba dana i noći. Što ako sin sretne kolegicu sa faksa koja je došla iz Amerike da bi na Božić bila uz tatu i mamu ali je ipak našla dva slobodna sata da bi se kresnula s mojim djetetom? Njenu bi djecu čuvali njeni a njegovu mi. Ni njima ni nama ne bi bilo teško u božićnom ozračju kuhati, peći i u unučja usta lijevati sok od bazge. Sve za djecu, djecu ni za šta.
Mojoj najboljoj prijateljici došli su u goste kći, njezin muž, njezina majka i četvoro unučadi. Seka je kuhala posebno za \”mlade\”, oni ne jedu meso, posebno za dječicu, svo troje su alergični na mlijeko, posebno za njezinu mamu, ona jede sve, posebno za muža koji je uglavnom žderao nju uporno je daveći pitanjem, zašto se sin oženio Ruskinjom koja im je rodila Ruse koji ne znaju beknuti hrvatski.
S njim sam išla u gimnaziju. Udovac je. Bio mi je šesta ljubav, ipak me nazvao. Ima sina. Kad su njegovo dijete žene ostavile jer se između njih i boce uvijek odlučivao za bocu otac mu je kupio stan. Dečkić je stan zapio a banka je mojoj šestoj ljubavi oduzela kuću kojom je bivše zlato moje garantiralo da će sin otplaćivati kredit. Danas je podstanar. Na Božić je pijancu širom otvorio podstanarska vrata. Ako ovih dana porodica neće biti skupa, kad će?
Moja profesorica engleskoga, ima devedeset godina, pustila je u kuću svoju praunuku. Cura joj je turnula pred poluslijepe oči ugovor o dosmrtnom. Da je moja profesorica potpisala, nije jer je dobila moždani udar, još je na intenzivnoj, ostala bi bez stana na Božić. Ovako će, ako preživi… Cura u stanu čeka rasplet.
Moja djeca… Moja djeca su krasna djeca. Nazvala su me u 00.05 i obećala mi, ničim izazvana, da me nikad i nikad neće strpati u dom iako su to njihovi prijatelji iz osmogodišnje, brat i sestra, učinili svojoj mami, mojoj vršnjakinji, na Dan svetog Stjepana.
Ana me uvijek nazove na Staru godinu gorko slineći. Ona i muž nemaju nikoga na ovome svijetu. Da nije njihova Otta, ima sedam godina, šareni mačor zelenih očiju spava s njima, zna šapom dati pet i liznuti te kad osjeti da si tužan, njih bi dvoje \”umrli od tuge bez kučeta i mačeta.\” Tješim ju, dragi bog je tako htio, nemaš kučeta ali imaš mačeta.
Nikad joj ne kažem da ima nekih ljudi, ne, ne, ne i ne, nisam ja među njima, koji bi svu svoju djecu staru od sedam do četrdeset i sedam bez razmišljanja dali u dobre ruke kad bi postojale dobre ruke za takve zvijeri.
foto: Jeff Olen
Istina je gorka, ali je ipak istina. Samo treba shavtiti da i jednom trenu djeca više nisu djeca nego ljudi i pustiti ih da žive svoj život, pa ma kakav bio. I ne, neznaju mame sve najbolje.
žalosno je što se i u današnje vrijeme mnoge žene žele dokazati kroz rađanje i dijecu,što je najjadniji mogući način dokazivanja…
Laura, jeste li pročitali današnje vijesti? Koliko žena se danas odlučuje ne imati djecu, a koliko djece ima Vedrana Rudan?
Baš u današnje vrijeme žene se ostvaruju i dokazuju kako na poslu, tako i kod kuće (onoj koja je izmislila emancipaciju najradije bih razbila glavu)… I uza sav novac koji zaradila, ljubavnike koje imala, zemlje posjetili, titule stekli, knjige pročitali – darovani život je najvrjednije što ostavljate iza sebe… I znam ja da se osoba kao što ste Vi ne slaže sa mnom, ali budući da su se moralne i ljudske vrijednosti kod nas odavno otišle k vragu apsolutno me ne iznenađuje ni Vaše stajalište da je “rađanje najjadniji mogući način dokazivanja”… Po Vašoj teoriji Vaša majka se dokazala na jadan način jer Vam je dala život… Po mojoj teoriji moji roditelji su napravili čudo kada su mi dali život i na tome sam ih zahvalna 🙂
I ovo se čini kao naručeni članak kako bi žene što manje rađale jer danas nije “moderno” imati djecu… Žalosno je na kako niste grane ljudi padnu!
Zeljka, pogriješili ste portal za čavrljanje. Glas koncila vam je tamo => !
Draga Željka,
Potpisujem svaku vašu riječ. Hvala Bogu da u šumi primitivizma, netolerancije i lažnog liberalizma, još postoje ovakvi ljudi kao Vi. Očito je, nažalost, da smo i Vi i ja zalutali na ovaj portal, jer argumenti protiv našeg mišljenja su na katastrofalo niskoj razini. Želim vam svako dobro.
Ako treba birati između karijere i stvaranja obitelji (sa djecom, naravno), biram obitelj. Ako je stvaranje novog života jadno, što je onda za vas u životu vrijedno dokazivanja??!!
p.s. piše se “djeca”, a ne “dijeca”. Da imate djecu, znali biste da se to uči u drugom osnovne.
Bimbo….citiram:”…u drugom osnovne.”…Osnovne se pise velikim pisanim slovom….mislim da se i to uci u drugom razredu Osnovne skole. 🙂
Rolf, nemojte se ovako javno sramotiti, jer osnovna škola nije vlastito ime. Inače, zanimljivo je da se vi fokusirate na ono što sam samo ovlaš spomenuo, a ne na bit moje replike.
Pozdrav
Draga Bimbo, ovdje se ne moze argumetirano “razgovarati”, a ocito ni gramaticki tocno jer osim sto, nazalost, vecina pada na ispitima osnovnih ljudskih vrijednosti isto tako padaju i na gramatici iz osnovne skole 🙂
Iako zalutala, draga srca procitam da jos uvijek ima i mojih istomisljenika u ovom sve ludjem svijetu. Svako dobro i veliki pozdrav 🙂
dragoj autorici čestitke na prekrasnom tekstu, sjajan je kao i sve što vi napišete, jer neunorno govorite istinu…
Draga gđo Rudan, izgleda da ste uhvatili “formu” uspjeha i nikako ju ne napuštate iako ste, kada se sagledaju Vaš život u Vaša djela jako licemjerni. Naime, kao i uvijek sve pljujete, psujete, vrijeđate dajući si nekakva prava da svakoga i sve omalovažavate (blagdane, obitelj, djecu, tuđe muževe, naciju, politčare, biskupe, svećenike, ma cijelu Hrvatsku – ima dosta materijala) dok Vi osobno imate skladan brak (očito ste neko uzvišeno biće?) i djecu… i gle čuda slavite blagdane? Ako je došlo do toga da čekate “da Tri kralja odjebu” zašto ih slavite? Budite principijelni, budite drugačiji pa Vi radite taj dan jer Vam očito to ništa ne predstavlja. Možete i na sam dan Božića ako Vam je gušt. Svi se sjećamo Vaše izjave kako je jedini pametni muškarac kojeg ste upoznali Vaš muž?! Kako prikladno, zar ne? Baš kao i davanje djece u tuđe ruke kad bi samo postojale dobre ruke za takve zvijeri… Koliko samo roditelja ima koji bi dali sve za barem jednu “zvijer” kakva god da bila…Svi znamo da imate skladan brak i obitelj.. i da ih volite kao što oni vole vas… i da pljujući po drugima zarađujete upravo za njih, pa čemu onda glumljenje nesretnosti i ogorčenosti kada Vam apsolutno ništa ne nedostaje? Čitatelji uistinu misle da ste kao iskreni i da opisujete hrvatsku stvarnost (u kojoj Vi btw. izvrsno živite) što samo pokazuje stanju nacije i cijele države jer naši dragi Hrvati uistinu (kako biste Vi rekli) “puše” Vaše priče i tekstove što potvrđuje i preko 145 000 like-ova na Vašoj stranici… Za mene je to nevjerojatno…
Svako dobro u novoj godini.
P.S. Da se ne biste umislili, ne pratim Vaša djela već na fejsu tu i tamo iskaču likeovi na Vaše tekstove, pa naivno pomislim da ima nešto novo i pametno za pročitati.. Kad ono tamo, uvijek isto staro razočarenje zbog kojeg se zapitam kakve sve to ljude ja poznajem?
Zeljka,poooojma nemate! pa kad je ne pratite onda ni ne pisite.jer pooooojmaaaa nemate!
Draga Vedrana, “pojma nemate” nikad nije bio neki argument… Za osobu takvog knjizevnog izrazaja ocekivala sam puno vise.. ali ocito svatko na svom nivou komunicira.
Mislim da se malo u nekom trenutku treba emotivno distancirati od dece-odraslih ljudi. Trebamo same/i sebe disciplinovati po tom pitanju i odnos preseliti svesno na ravan odraslih jer tu vise dece nema. Svi bismo se bolje osecali kada bismo izasli iz uloga koje nam i drustvo i drzava i mi sami sebi namecemo…Ja sam vec pocela da se trudim, javlj ako uspem :).
Da,
LIJEEEPO JE IMATI OBITELJ koja ce uvijek biti NA USLUZI-
a da pritom UVIJEK znas:
SREEECA JE KAD TI SE ZIVO JEBE STO OD TEBE RODITELJI /DRUGI OCEKUJU;))
‘Udri po svom’-
UVIJEK POSTOJE R.O.D.I.T.E.LJ.I,B.A.K.E,PRABAKE…
…
Dijete si DOKLE GOD IMAS Z.I.V.E RODITELJE…
SUPER JE ZAUVIJEK BITI DIJETE-
cak i kad imas 60 godina(a majka 90?:))))
Djeca su DOZIVOTNA ROBIJA-
to je COPYRIGHT na koristenje autorskih prava…za koristenje MUDROG CITATA;))
…
ali i LJUUUUBAV;)))
Ma,DJECA SU…
DJECA!:)))
Dobar text. Da tesko je biti roditelj ali to je ipak stvar izbora.Kucni ljubimac ili dijete, pitanje je 21 stoljeca.
Moj sin … jos kad je bio u srednjoj skoli mi je “obecao” da ce me staviti u staracki dom kad ostarim, Ja se volim suociti sa istinom na vrijeme. Zasto jedni drugima lagati ,npr da ce me paziti kad ostarim ako oni [ djeca] to nece?
Pitam sina: Pa ja sam se nadala da ce kod tebe u kuci biti neki kutak i za mene ,a on mi kaze : Mama, imat ces bolje drustvo i paznju u starackom domu….
Istina boli ali to je ipak ISTINA.
Hvala za divan text.
p.s.
imam prekrasnog njemackog ovcara, on mi se najvise obraduje…a najmanje paznje dobije…
Poštovana Jadranka,
Nisu vam deca “sasula” istinu u lice već, čini mi se, samo vas obavestila o onome što vas čeka. Vrlo hrabro i iskreno.
I razmislite dobro, ali realno, bez prevelikih emocija a naročito bez osećaja izdaje od strane rođenog deteta, da li bi vam zaista u njegovoj kući (gde biste zapravo bili po ceo dan sami) bilo dobro ili među svojim vršnjacima. Kao što je vašoj deci bilo mnogo bolje u vrtiću, nego kod kuće sa vama, sigurna sam.
Govorim vam ovo iz iskustva: imam staru, bolesnu majku i sama sam sa detetom. Žena je to, koja je presrećna što sam izgubila posao i što mogu da joj se posvetim! Kada oseti da “previše vodim računa o svom sinu” (on inače ima 10 godina pa je to valjda normalno), postaje jako teška i naporna, sva se pokunji a na pitanje da li je nešto boli, da li se loše oseća, odgovoara: “Kao da je nekoga i briga da li je meni nešto!” Ona upravlja mojim životom! A koliko je takvih roditelja, nažalost!
Zar to, gospođo Jadranka, želite sebi? Zar istinski želite svoje dete da zarobite toliko da nema svoj život i da ga dok vi, oprostite što ću biti gruba, ne umrete to dete ne vidi ništa do li brigu o vama?
Verujem da ste vi mnogo, mnogo daleko od takvih sebičnih roditelja koji su decu rađali samo da bi ih ona čuvala kada ostare.
Gospođo Novosadjanka,
Djeci je bolje u vrtiću nego kod kuće???!!! Ako vam je majka onakva kako ste je opisali, onda vam je zbilja bilo bolje u vrtiću! Djeci je UVIJEK bolje u obitelji. Normalnoj obitelji. Djeca UVIJEK brinu o starim roditeljima. U normalnim obiteljima. Uz ovakva sebična razmišljanja ne čudi me katastrofalna demografska perspektiva.
Ja nisam išla u vrtić, mama je napustila posao (otac je, zbog svog posla, često bio odsutan a i često smo se selili), pa smo brat i ja odrasli baš onako “ušuškani”. Kažem da je deci bolje u vrtiću zbog toga što ni najbolja porodica ne može da ih socijalizuje tako dobro (drugo je kada sa bratom/mamom/tatom deliš čokoladicu a drugo kada to radiš sa drugarima, npr.).
A ovo da deca uvek brinu o roditeljima, to je običaj samo na ovim našim prostorima. Svuda u svetu je normalno da se deca osamostaljuju i odlaze svojim putem, ma gde i koliko daleko taj put bio.
Neka deca i čuvaju roditelje, vode brigu o njima…kažite mi, šta će posle, kad roditelja ne bude, gde će oni tada?! Da li ste svesni toga, da kada bi se posvetili tim istim roditeljima, ne bi imali svoj život jer to znači gubitak posla, gubitak svoje porodice i masu drugih stvari…
Kada odrastemo, stvorimo svoju porodicu, onda bi prvobitna, po logici stvari morala doći na drugo.
Nažalost, na našim prostorima, čak i ako budemo dostigli neki normalan stepen ekonomskog razvoja, svest ljudi će zadugo ostati-balkanska!
I zato će sva “deca” koja jednostavno ne mogu da pomire svoje i potrebe svoje porodice i obaveze koje im nameću, često vrlo sebični i nezahvalni roditelji, pa odluče da iste roditelje smeste u dom-biti bezdušnici. Za razliku od onih drugih koji će žrtvovati svoju porodicu i čuvati i tetošiti roditelje do kraja-biti kovani u zvezde!
U staricki dom NIJE PROBLEM ICI ako OSOBA/RODITELJ/BAKA/PRABAKA
Z.E.L.I ICI…
INACE-
nema razloga ICI TAMO…
Otkad DJECA ODLUCUJU ‘gdje ce STARCI’?
…
NEMA KUTKA ZA STARCE?
KAKVA SU TO DJECA?
Danas je SVE NORMALNO,ocito…
Fakat’…
Danas je BAS SVE NORMALNO…
Vise nista NIJE CUDNO…
CUDNO je kad je NORMALNO,valjda?
…
Dosla su vremena kad ‘biti CUDAN’ znaci biti NORMALN-
ustvari,
Kad si NENORMALAN jer si NORMALAN…
…
NENORMALNO je NAJNORMALNIJE…
vise se UOPCE NE CUDIM;))
Vi gdjo Rudan baš volite bljuvati žuč na mlade, ne uzimajući u obzir pod kakvim teretom kredita i nehumanih poslova danas žive.
I da im nisu na dohvat stanovi za kutiju šibica kako je to bilo u komunizmu. Iskustvo mi govori da o nezahvalnoj djeci najčešće laju upravo oni koji su besramno naslijedili nekoliko nekretnina svojih roditelja, baba i stričeva, kupovali za siću nacionalizirane stanove rasprodali iste i danas im se djeca dave u švicarskim kreditima dok im raspikuće prodaju teorije o “švicarskoj djeci”.
A lajavci koji rigaju vatru na mlade, neka se pokušaju samo na tren staviti u njihovu kožu ako su to u stanju. Odite raditi jedan dan od 9-18h u neku korporaciju, te plaćajte svaki mjesec ratu kredita čija glavnica naraste 20% u 10 godina. I onda kakajte. Imali ste kudikamo povlašteniji život nego danas mladi i ne razumijem čemu ta mržnja. Još ćete se više naborati a fileri i botoks nisu jeftini.
@Laura
Vi preozbiljno shvatate Vedranu, ali dali ste šlagvort za komentar.
Apsolutno ste u pravu, ako je nešto osim smrti apsolutno.
Naime, u YU-socijalizmu radnici su bili samoupravljači i nikada do tada, a ni posle, nisu imali veća PRAVA I SIGURNOST!
Neki su ceo radni vek proveli u jedno preduzeću, dok nisu došli ovi sa liberalnim kapitalizmom, kakav više nigde ne postoji osim u zemljama koje su u tranziciji.
Rade od jutra do sutra.
Gazde imaju pravo da im ne isplaćuju plate na vreme.
gazde imaju pravo da im ne uplaćuju za socijalno i zdravstveno.
Gazde imaju pravo da ih vređaju i psuju.
Gazde imaju pravo da ih teraju na prekovremeni i noćni rad bez dodatne naknade.
Gazde imaju pravo da teraju pravnike, ekonomiste i druge da ribaju WC.
Gazde imaju pravo da ih drže tri meseca bez prijavljivanja, a zatim im daju otkaz i uzmu druge i tako u krug…
Mogao bih nabrajati u nedogled izrabljivanje radnika u leberalno-robovskom sistemu.
Nisam ljubitelj jednoumlja i jednopartijskog sistema, ali kada uporedimo taj “srbokomunizam” sa današnjim “slobodnim svetom”, uhvati me muka.
Slobodni smo samo da mučemo kao volovi i ništa drugo (možda kao volovi pred klanicom).
Mi smo imali i odmor od mesec dana i slobodne praznike i naknade za prekovremeni i noćni rad.
Niko nije smeo da nas vređa, niko nije mogao da nas otpusti ako ga mrko pogledamo, niko nije pravio od intelektualaca fizičke radnike, niko nije čekao posao 10 i više godina.
Niko nije mogao da nas otpusti bez razloga.
Niko nije mogao da vas otpusti dok ste na porodiljskom bolovanju.
Niko nije smeo da vas otpusti ak ste ostali u drugom stanju….
Eto, sada nema “srbokomunizma”, nema “srpske čizme”, nema ni Srba – remetilačkog faktora, pa uživajte i VI i MI, jer smo sada SVI NA SVOME – JADU.
tražili smo, pa gledajmo i bez kuknjave!
Nije kriv ni đavo, a ni vrag, VEĆ SMO KRIVI SAMI.
…o jebemti…ne samo što isplakah do renhidracijske soli, nego još i ovo…razdiruće bolno istinito …
Da…
JADNI MLADI…
a i STARI…
SVI ODREDA…
aha…
Danas NEMA POVLASTICA KAO NEKAD,aha…
Pa,eto…
…
DANASNJI SUSTAV JE SVAKOG RODITELJA NATJERAO DA BUDE-
VJECITA MAJKA-OTAC SVOM ‘DJETETU’…
zelim reci…
NEKOM TKO IMA TRIDESET I KUSUR…
Eto…
ZIVJELI STARCI-
SVI ODREDA…
I OVI MLADI,I OVI STARI…
VJECITA ‘BESPOMOCNA DJECA’
Kako VRIJEME IDE NAPRIJED-
umjesto da su LJUDI STARIJI I PAMETNIJI-
oni su sve vise kao neka NEJAČAD-
NEJAKO MALO DIJETE-
koje se DADE SMESTI od BILO CEGA…
I PUSTA da mu DRUGI ODREDJUJU ‘STO CE I KAKO’?
E,pa…
Tako je to…
LIJEPO ODGAJAJTE DJECU da budu POSLUSNA…
DA RADE ZABADAVA…
I BUDU VAMA NA TERET…
tako rade i ova TUDJA POSLUSNA DJECA,zbog kojih VASA DJECA NE MOGU DO BOLJE PLACENOG POSLA…
ILI POSLA,UOPCE…
A?
BAS PAMETNO SE ODGAJAJU MLADI-
NEEEMA STA…
ili…
IMATE DRUGI IZBOR:
DA KRADU?…
ili UCINE BILO STO-samo da NE BUDU VAMA NA TERET?
…
NEEEE…NEEEE…
NISTA SLICNO…
UVIJEK POSTOJI RJESENJE:
TO ODGOVORNO TVRDIM…
Deca su nam pozajmljena na odredjeno vreme. Nas zadatak je da ih osposobimo za samostalan zivot. Deca se ne radjaju sa zadatkom da roditeljima obezbede sigurnu starost. Roditelji su odrasli i treba to da urade sami za sebe.
Bravo Svedska, potpisujem sve što ste rekli. Te četiri rečenice su sve ono što je potrebno reći na Vedranin post. A drugi je padež, što većina roditelja gleda u deci svoju investiciju za starost. A koliko su investirali vidi se po uspešnosti dece. Pogotovo roditelji koji su stasavali u postkomunističkom režimu koji su uglavnom svoje nekretnine, posao i obrazovanje dobili za džabe.
@Mimi zemljakinjo, izvini,
nema ništa na ovom svetu za džabe, “pa ni kod babe” – kako kažu mangupi!
Samo ima stvari kojima ne znamo cenu!
Daj Miki, nemoj zezati, kako nije bilo dzabe, bili od 1970-1985 devizni krediti na 10 i 20 godina preko Ljubljanske, Jugokomerc, Beobanke, daš jednu marku dobiješ 5, pa 4, pa 3, ja sam podigla 1983. kada je bio 1:2,2, te godine su ih ukinuli, rata bila jedna smejurija. Zidalo se Miki, od Triglava do Djevdjelije. Pa druga džabalučina, kako bi rekli današnji klinci kad su krenuli otkupi stanova 1992.,1993., Komšija iz zgrade gde su živeli moji roditelji trosoban stan od 80 je platio 4.000 DM, moji su ga platiili posle godinu dana 2.500, a komšija 1994. ga je platio 20 DM. Pričam Miki o stanovima u strogom centru Beograda. Pa samo studiranje, studiralo se po 10 godina i to sve za džabe. Svako bavljenje sportom, učenje jezika, baleta, folklora, muzičke škole bilo je džabe. Ali, ako misliš da to mi danas sve vraćamo i plaćamo, koliko jeste toliko i nije. Srbija je ratovala na četiri teritorije, sve je to Milošević plaćao i uzimao od nas, naše penzijske i sve moguće fondove koje smo imali. A ista situaciija je i u ostalim republikama, cena samostalnosti i cepanja je bila strašna za svaku bivšu republiku i plaćena je na najkrvaviji i najodvratniji način. Direktnim zavlačenjem ruke u džep svim gradjanima od reda i nevidjenom pljačkom. Ti političari devedesetih godina su najgori ološ i šljam, nezabeležen na svetskim prostorima. Tolike ljude i narod unesrećili i vratili 100 godina unazad. Ništa dobro svom narodu niko nije doneo, samo su dobro doneli svojim porodicama i slugama kojima su bili okruženi, a i danas ništa nije bolje. E, ako u tom smislu smatraš da ništa nije džabe, onda u redu.
Pametni roditelji UVIJEK IMAJU SVOJE-
I NEOVISNA SU O DJECI…
A,PAMETNA DJECA-S.V.O.J.E…
I N.E.O.V.I.S.N.A SU O RODITELJIMA…
U BILOKOJEM POGLEDU…
TO JE VALJDA SVIMA JASNO?
Samo NESPOSOBNI RODITELJI-DJECA-TRAZE INVESTICIJU OD ONOG DRUGOG…
…
Ipak…
Pitanje je-
KOLIKO DJECA MOGU BITI NEOVISNA O RODITELJIMA-
u NASEM SISTEMU…
PUSTI ŠVEDSKU…;))
ZNAS LI TI MIMICE-
‘GDJE JE ŠVEDSKA’???;)))
To ŠVEDSKA ZNA-
gdje je Švedska?
I KAKO SE ZIVI U ŠVEDSKOJ;))
LAKO VIKATI ‘OD TAMO’…
OVOJ NASOJ S.I.R.O.T.I.NJ.I…
I svi OVI STO RADE VANI-
VELIKA GOSPODA…;))
sto OVDJE ZIVI-A ‘NIJE ODAVDE’…
…
PITAJTE L.O.K.A L.N.O S.T.A.N.O.V.N.I.S.T.V.O-
koliko su NEOVISNI…
I STA RADE?
…
LAKO BITI PAMETAN-
KAD ‘NISI ODAVDE’;))
Tj.
Kad IMAS OBITELJ-
i SVE SI DOBIO ZA DZABE;))
…
I šta sad Ich? Kakav je tvoj zaključak? Jel u tvom prvom pasusu ili u drugom? Život nam je dat kao poklon, mi smo samo prolaznici u njemu i na ovoj planeti, nekad si na deponiji djubreta, nekad si prisiljen raditi sve gde god ti se ukaže prilika i šansa da preživiš i da podigneš decu u zdrave i čestite ljude, a nekad si na vrhu, svako od nas je bio u takvoj situaciji. To ti je životni splet okolnosti i lutrija. Ako si ulagao u njihovo obrazovanje, i pružio im alate u ruke, a oni postali dobri i vredni, znači da je tvoja misija kao roditelja uspela. Zdrava i čestita osoba neće guliti kožu s ledja roditelju, nego će se boriti za svoj život i uspeh u njemu sam, bilo u sretnoj Švedskoj ili nesrećnoj Hrvatskoj ili Srbiji. Naši roditelji JESU imali švedski standard, MI nemamo. Kinezi, onoliki narod i onakvo pismo imaju, veliko i komplikovano, ali imaju samo imaju jedan, jedini isti znak i za priliku i za šansu. Šta misliš zašto?
Ti si Mimi KVALITETNA OSOBA-
svaka CAST…
U TO NEMA SUMNJE…
meni je samo PONEKAD SMIJESNO kad se PRICA O NECEMU,
bez IKAKVE SOCIJALNE OSJETLJIVOSTI prema drugima…
MENI JE H.V.A.L.A DRAGOM BOGU-
a,i mom VLASTITOM TRUDU-
SUUUUPER…
za sada…
I zaista,ZAHVALNA SAM…
ali…
BEZ OBZIRA NA SVE-
NISAM SA MARSA PALA…
pa DA NE VIDIM ‘KAKO JE DRUUUUGIMA’…
i UPRAVO SE NE MOGU NACUDITI …
Znas…
NEKAD SMO BILI S.O.C.I.J.A.L.I.S.T.I.C.K.A ZAJEDNICA…
eee…
DAKLE…
BILI SMO DRUSTVENI…
I BRINULI SE ZA-
DRUGE…
VALJDA?;))
Ni djeca nisu ni za šta… jedan jadan ujko nije uspio sve propiti, ali je uspio za života stopirati i poslije potpuno blokirati proces razmjene kvalitete i kvantitete (čitaj: imaovine i nikom ništa).
svima od serdca
puno zdravlja
i što manje mleka kravlja…
a za Miki-Mausa i sve njegove
istomišljenike…
http://slikemogdetinjstva.wordpress.com/
Sjajno napisano,Vedrana.
Hrabrost da se stvari nazovu pravim imenom nikada ti nije nedostajala.
Govoriš ono što je u mojim mislima i što ja osećam.
Moje poštovanje,jedinstvena ženo !