O štakorima i ljudima

Gledam, slušam, čitam. Nije da ne vjerujem svojim očima i ušima, Hrvatska je sranje od zemlje otkako je nastala, ipak… Jebote!

Pred neki dan jedan od majmuna, oprosti mi, životinjo sirota, sjedi u Saboru, reče kako on ne plaća alimentaciju za svoje dijete jer on nije “otac”, on je samo “donor sperme”, a donori ne bi trebali plaćati alimentaciju. Ne bi me čudilo da Sabor uskoro izglasa zakon kojim će sve hrvatske očeve neočeve proglasiti “donorima”. Neka se donirane i službeno jebu idućih četrdeset godina koliko u Hrvatskoj traje proces ispadanja djetete iz roditeljskog, u ovom slučaju samo majčinog, gnijezda.

U Saboru kaos. Ogromna grupa divljaka, urla, psuje, nagurava se, neki prijete dragovoljačkim odredima, još nisu isukane poznate kame, uskoro sigurno hoće. Ili neće?

Ma, neće. Svi ti majmuni, oprostite mi životinje mile, s kim da usporedim te idiote, oprostite mi, idioti mili, vi ste samo bolesni, ali ovi kreteni, oprostite mi, kreteni, i vi ste bolesni… MA ŠTO SU ONE JEBENE ŽIVINE KOJE SJEDE U ONIM KLUPAMA PLAĆENE U ZLATU I RIGAJU PIZDARIJE?

Štakori su to, opaki štakori koji se međusobno žderu navučeni na naše kune. Što ako im ih netko otme? Štakori? Štakore s vremena na vrijeme, mi glasači, ipak nahranimo kockama otrova, naplaćuju nam 500 kuna po izlasku ekipe na teren, ovih se nećemo nikad riješiti. NIKAD, jebiga.

Čitam kako je neki kardiokirurg u Splitu primio 3000 eura da bi operirao pacijenta. Mediji su izvan sebe. Kako je to moguće? Lijepo je to moguće. Dogodilo se i u Rijeci. Kardiokirurg je od pacijenata uzimao lovu, na kraju je osuđen, umro je u zatvoru.

Istovremeno je veću lovu od njega uzimao zagrebački kardiokirurg, ako bi pacijent umro pare bi rodbini vratio, u mirovinu je otišao kao častan čovjek. Onaj pokojni kirurg je došao u Rijeku zato jer je Hrvatska iz Rijeke otjerala vrhunskog kirurga rođenog u Opatiji, pogađate, bistri ste vi, zato jer je Srbin. Austrijancima to nije smetalo pa su Riječani koji su ga znali odlazili u Austriju na operaciju. Bilo je i jeftinije i uspješnije.

Treba li ovog Splićanina objesiti? Zašto? Imate li pojma koliko traje školovanje kardiokirurga i koliku plaću on ima? I što sve on radi? Zaguglajte pa podatke usporedite sa podacima o primanjima i beneficijama onih spodoba u Saboru koje ništa ne rade.

Zašto bi u ovom sranju od zemlje kardiokirurzi morali otići u Njemačku ili kupovati hranu u Lidlu na karticu? Normalno mogu živjeti ako uzimaju mito? Samo naprijed, dečki. Svi mi koji se, za razliku od naših ministara, ne možemo liječiti izvan Zemlje Govana rado ćemo vas potplatiti. Ako i vi odete, tko će ostati?

Ovo, ovo na što sam jučer naletjela me baš razveselilo. Neki profesor je, aleluja, aleluja, popizdio i istukao dvojicu klipana koji su mu išli na kurac. Gađali su ga kredom, jedan mu je pljunuo na stol. Nešto što se zove Hrvatska je na nogama. Kako može profesor, PROFESOR, mlatiti nevinu dječicu?

Ja koja sam godinama radila u školi u vremenu dok je Bog po zemlji hodao pitam se kako današnji profesori ne pobiju sve te koji ih pljuju, režu im gume na raspadnutim autima, traže petice, za vrijeme sata drkaju po mobitelu ili kolegicama pokušavaju naći klitoris…

Kako ih ne ubiju? I profesori su ljudi ma koliko Država po njima srala otkako ova “država” postoji. Super mi je bilo kad je profesor rekao kako bi sve ponovio. Bravo, kolega! Dobit ćeš otkaz, ali tko ih jebe! Bit ćeš na čistom dobitku.

Već ste čuli? Neki velevelevele, za popizdit velečasni sa Kaptola pokušao je silovati mladića koji je želio postati svećenik. Sad će Bozanić i kompanija idućih pedeset godina istraživati koliko ima istine u toj nevjerojatnoj priči. Istine u njoj nema, da hrvatski svećenici zaista jebu djecu onoliko često koliko to zlobni portali objavljuju Sabor bi sigurno o tome raspravljao. A onda bi štakori izglasali zakon po kome će se dragovoljcima Domovinskog rata povećati prihodi za sto posto.

Sve vi to znate? Zato ste otišli.  A ja? Neka ne čitam portale. Mrvim naočale.