Jučer je bila nedjelja, dan od odmora. Ne gledam televiziju jer ne mogu podnijeti kad ministar Beroš pun suosjećanja Naciji priopći da je preminulo petero ljudi, stanka, tužan pogled u kameru, stanka, pa se spomenu godine pokojnika: 89, 99, 98, 88, stanka, tužan pogled, stanka…
I baš kad mi se usne krenu rastezati u pobjednički osmijeh, jes!, jes!, ministar izgovori: 71. A u pičku materinu! Ima li ikakvog smisla nakon ove informacije spremati kapute i izvlačiti iz ormara odjeću koju ću na sebe navući prvog rujna, na taj će nas dan, ako budemo dobri, otključati. Skidam oklop kutiji u kojoj počivaju u miru čokoladni keksi. Otvorena je. Stanka. Veseo pogled. Ubacujem sreću u sita usta. Kad umrem djeca će za moje posmrtne ostatke morati naručiti dvije urne.
Ipak sam gledala Nedjeljom u dva. Stankoviću, đe ti je duša? Zašto u ovim teškim trenucima ne obriješ odvratne brčine? Navukla sam na oči masku za po doma i slušala njegov razgovor sa Junakinjom Nacije gospođom Markotić. Jebote! Pitao ju je čime se bavio njezin tata. Sjećam se da je moj unuk, dok je išao u vrtić, klince oko sebe pitao, a što radi tvoj tata? Koliko bi gospođa Markotić mogla imati godina? Jedno pedeset sigurno. Koga briga što joj je tata radio. Pa ju je pitao s kim živi? Sjećam se da je kod Stankovića bio onaj Rudan koji svakoga dana ima novu tezu na temu korone. Razgovarali su o koroni.
Pa ju je pitao da komentira ono što o njoj govore anonimni doktori. Je li moguće da se na državnoj televiziji u vrijeme korone smije citirati anonimne bilo koje. Nije li to širenje panike? Kakve veze s temom ima što troje ili desetero drkadžija kukavica sere? Pa ju je pitao o njezinom odnosu s Bogom. Sirota žena. Dobro da od nje nije tražio njezin najnoviji nalaz papatesta. Zašto se ženi, ma koliko bila stručna i velika, postavljaju debilna pitanja? O Rudanu ne znamo ništa bitno. S kim živi? Kakav odnos ima s Djevicom Marijom? Koji losion protiv ćelavosti koristi?
U petnaest sati pojela sam pečenu kokoš iz uzgoja, sa mnom je jeo i onaj koji sa mnom živi. Pojeli smo i dva paketa mlinaca kupljenih u lancu koji prodaje mlince. Nemam vremena pored svega posla još i mlince raditi.
Za koji me kurac Suzi nazvala? Bože, kako ja psujem? To mi je od korone. Ta Suzi je ušla u Lanac, pa je ta Suzi na polici ugledala omiljeni sir s paprom. Akcija! Sir je koštao 29,99 kuna, na akciji 9,99. Zgrabila je dva paketa. Još je kupila đumbir i fitnesšokomisli. Nakon tri sata gmizanja, svi su držali razmak, sa svojim je plijenom izašla na sunce.
Zašto je na nos stavila naočale i pogledala račun? Sir je platila 29,99 kuna, rok mu je istekao 30.ožujka. Šokumisliju je rok istekao 13. ožujka, a đumbiru je cijena skočila skoro sto posto. To je zato jer su inspektori u karanteni i zato jer šokomisli liječi koronu. Popizdila je i krenula prema ulazu u Lanac… Pa je stala. Ima li smisla čekati satima pa onoj sirotici na kasi ni krivoj ni dužnoj jebati mater? “Zašto ideš u Lanac”, pitala sam. “Zato jer je naš, želim pomoći Hrvatskoj”.
Izrigala sam se. Jes! Otkrila sam formulu kako ostati vitak u vrijeme korone. Slušaj priče iz Lanca.
Rano je. Tek je šesnaest sati. U pidžami sam. Otvaram komp, tražim neku lijepu koronarnu temu. Ono, danas je preminulo pet osoba. Pauza. Tužan pogled. Bili su stari 99, 98, 97, 96 i 105 godina. Tražim, tražim. Nalijećem na Radmanov intervju u Slobodnoj Dalmaciji. Ne, Radman nije čovjek s najvećim kurcem u Hrvatskoj. Lik nije ni fešnguru. Ma, ne, ne, nije on nogometaš kome su istovremeno trudne i ljubavnica i žena, a ljubavnik ga vara s gradonačelnikom. Radman nije ni lik koji je deflorirao Meganmerkel. On je naučnik koji misli nešto o ovom sranju.
Neću prepričavati što je rekao, pročitajte. Meni je potvrdio staru tezu, život je smrtonosna bolest. Starci češće umiru od mladaca. Korona nije toliko crna koliko izgleda. Za Hrvatsku će biti nade kad je prestanu, ovo sam prevela, voditi kreteni. I još je rekao da se moramo osloniti na vlastite vitalne resurse: zrak, vodu, hranu. I još pita ove koji su nas zaključali zašto naši ribari ne smiju sjesti u svoju barku, otisnuti se na more i na distanci loviti ribu. I još…
Čitajte Radmana. Ne gledajte televiziju. Ne odlazite u Lanac. Ostanite doma i otplovite nekamo.