Moj moto

Često me novinarke i novinari pitaju koja je moja najdraža boja, koji je moj tip muškarca, kako se nosite sa godinama, koji je vaš životni moto?

Pitanja nisu laka ali se nekako snalazim. Najdraža boja ljubičasta. Moj tip muškarca, onaj koji je dobar u krevetu u svako doba dana i noći kad ja to hoću. Među nama, jebe mi se za kresanje ali to ne zvuči dobro. Teško podnosim godine jer se svaki dan budim sa novom frkom. Ponedjeljak, kosti, utorak, tlak, srijeda, glavobolja, četvrtak, škripanje koje čujem kad okrećem vrat, petak, povraćanje, subota, proljev, nedjelja, osjećaj krivice jer sam pojela pola kolača i žestoka bol u želucu, ponedjeljak…

A ono, koji je vaš životni moto…To me je uvijek frustriralo. Znala sam listati zbirke mudrih rečenica pametnih ljudi pa bi ih citirala.
Dragoslav Andrić je pred milijun godina objavio knjigu “Graffiti International”. Tamo sam našla nekoliko svojih životnih motova. “Svako je dželat svoje sreće”, “nije sva sreća ni u sreći”, “ne teče to reka, nego voda kao što ne prolazi vreme nego mi”, “novac se ne može kupiti srećom”… Jako volim Andrića ali sebi zvučim pretenciozno kad od njega kradem svoje motove.

Danas opet novinarka od mene hitno traži moto a ja nikako da se odlučim. Svidjelo mi se, “povuci se u sebe i ostani tamo” ali to, ma koliko fenomenalno zvučalo, veze nema sa mnom. Pokušala sam iz onoga što sam danas učinila izvući svoj moto.

Vratila sam trgovcu orahe koje mi je uvalio u petak i tražila da mi ih zamijeni za lješnjake. Nagovarala sam ženu koja je upis svoga sina u dječji vrtić platila petsto eura da prijavi gospođu.

Odbila sam platiti frizeru tristo kuna za feniranje kose “plus njega”. Otiću ću u Privrednu baku i urlajući zatražiti da mi vrate ono što su mi ukrali u švicarcima. Konobaru sam rekla da sok od mrkve sa devet kockica leda neću platiti trideset kuna, on je rekao, oprostite, ja sam rekla, jebi se!

Vratila sam nošene cipele koje mi se više ne sviđaju i tražila da mi vrate pare. Citirala sam im zakon i vrištala kako cipele nisu nošene. Anonimno sam nazvala inspekciju rada i prijavila firmu koja maltretira moju vjenčanu kumu. Ne plaća joj prekovremene. Našla sam se sa prijateljicom na kavi i pričala joj o svojoj mami koja me pred smrt nije puštala na kišu. “Ako ti se nešto dogodi, što će biti sa mnom?”

Onda je moja prijateljica pričala o svojoj mami koja joj je uvijek govorila:”Nek me jebu kad me ne bu!”

Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee! Eto moga mota! NEK ME JEBU KAD ME NE BU!


6 komentara

  1. suza
  2. ya
    • Miki Maus
  3. Marija
  4. Beograđanka
  5. Samra