Sudeći po onome što piše hrvatski tisak i onome što gledamo na našim teve ekranima jedino sam biće kome se ne sviđa Tadićevo i Josipovićevo klanjanje. Ne volim kad se truli poklon umata u raskošan omot. Smije li se očevima i majkama ubijene djece, djeci ubijenih roditelja, porodicama koje su u ratu sve izgubile poslati poruka da preko noći mir u dušu i zaborav, dvadesetak godina nakon užasa, mogu donijeti dva u crno obučena muškarca.
Jedan lijepi, visoki, elegantni gospodin popravio je trake na vijencu pa se tužno poklonio. Diplomirani psiholog i veliki glumac. Na drugom mjestu isto je učinio naš predsjednik, jednako dostojanstven iako niži gospodin i lošiji glumac.
Sve je bilo baš kako treba. I jedan i drugi predsjednik koračali su do vijenaca kroz špalir naoružanih vojnika. Zašto su budući leševi u Afganistanu i Iranu bili naoružani? Da bi, ako se iz groba dignu pobijeni Srbi i pobijeni Hrvati i požele vjesnike novog doba poslati u kurac, mogli pucati?
Zašto su se ona dvojica tužno klanjala? Zašto smo ratovali? Kad bi nam Hrvatska teve pokazala svoje priloge emitirane na početku rata sve bi nam se samo reklo. Vidjeli bismo zapjenušanu Novak-Srzić, podrugljivog Merlića, zabrinutu Menđušić koja izvještava sa prve crte bojišnice, mrtav \”četnik\” joj među nogama.
S velikim bismo zanimanjem pogledali kako danas ugledna teve urednica Čuljak direktno prenosi odlazak grupe muslimana u \”nepoznato\”. I tako iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu. Srbi, lojalni građani zemlje Hrvatske bježali su iz nje glavom bez obzira, mnogi su na tom putu ostali bez glave.
Mladi Hrvati, na smrt zaljubljeni u samo njihovu buduću zemlju, odlazili su u smrt da bi neka nerođena djeca jednom bila svoj na svome. A na čemo smo danas, mi Hrvati? Ogromna većina na praxitenima i u kurcu, manjina koja ne podnosi praxitene samo u kurcu. Srba, hvala Bogu, danas u Hrvatskoj ima samo u tragovima, ipak smo mnogo čišći nego prije, ali postoji problem.
Odbjegli i mrtvi Srbi mogu nahraniti poneku hrvatsku dušu ali baš ni jedno gladno hrvatsko tijelo. I zato naši
predsjednici moraju prekrižiti staru priču. Od rata se na ovim prostorima više ne može i ne smije živjeti. Ajmo bacati bijele ruže u rijeku koja teče, ajmo se ljubiti, grliti, klanjati, sliniti, lizati …
Umjesto mrkih, nadrkanih, glasnih predsjednika, mi Hrvati imali smo čak i jednog veseljka, na scenu stupaju
civilizirani muškarci koji se smiješe, ne pričaju glupe viceve, ne dižu ton. Poručuju nam da i mi moramo biti civilizirani, zaboraviti na mrtvu djecu, pobijene očeve, silovane majke, bake bačene u bunar, spaljene kuće, zaklane muževe, samo luđaci pamte dovijeka.
Rat je iza nas, i divljaštvo neviđeno, prestrašnu i neizlječivu tugu zbog izgubljenih života izbrisat će klanjanje tužne gospode velikom kamenju, danas ovdje blizu, sutra, tamo daleko.
I Hrvatska i Srbija svemirski su nebitne zemljice. Dvojica naših predsjednika baš ni o čemu ne odlučuju, izabrana su da bi slušala. Tko ih je nagovorio na klanjanja, polaganja vijenaca i popravljanja traka? Njihovi narodi na referendumu nikad ne bi za to glasali jer ljudi imaju mnogo dulje pamćenje od političara.
Ali postoje zemlje kojima je dosta \”divljih\” Balkanaca. Došlo je normalno vrijeme, vrijeme kad Srbi i Hrvati moraju međusobno trgovati i živjeti u miru. Ginuti smiju ali samo daleko od svoje zemlje. Danas afganistansku i iransku zemlju treba nahraniti trulim hrvatskim i srpskim lešinama. Naši predsjednici slušaju glasove svojih gospodara i poslušno vezuju konja gdje im gazda kaže.
Gazda je jasan. Ako želite u Europu, ako želite da vam Amerika proglasi premijerku jednom od svjetskih žena godine, ajmo, divljaci, na koljena, popravite trake na vijencima i ne pizdite. A kako su se tek mediji ufurali u priču. Iste hloverke srzićke koje su pred dvadeset godina vrištale, u boj u boj za narod svoj, danas kokodaču o miru i dobru.
Milijun anketa snimljenih na srpskim i hrvatskim ulicama dokazuju da i \”narod\” isto misli. Na Knez Mihajlovoj nema ni Srbina ni Srpkinje kod kojih Tadićevo klanjanje ne izaziva orgazam, o našim ljudima na cestama naših gradova da se ne govori. Čitava je Hrvatska svršavala dok je gledala onu dvojicu na Ovčari i u Paulin Dvoru.
Službeno, mi Hrvati i mi Srbi smo, aleluja, postali svijet. Ušli smo među civilizirane. Tamo gdje Berlusconi jebe maloljetnice i govori kako je bolje to nego biti peder, tamo gdje Sarkozi tjera cigane u onu Evropu u kojoj im je mjesto, tamo gdje Turcima koji ne znaju njemački obećavaju progon, tamo gdje muslimanke moraju skidati marame sa glave, tamo gdje je svaki tamnoputiji muškarac musliman terorist…
I Amerika nam mora biti uzor. Za vrijeme rata Ameri su nas pitali, zašto međusobno ratujete kad ste bijelci? Zaista, tko se više sjeća zašto smo zapravo ratovali? Da bi ratni profiteri uživali u svojim milijardama? Da bi antiratni profiteri, za lovu i status žrtve, mogli u \”uglednim\” stranim časopisima analizirati nas \”divljake\” i slati poruku kako moramo zaboraviti na našu mrtvu djecu?
Uostalom, ni dječici na Haitima nije dobro, vidjeli smo kako im po mrtvim očima plaze muhe, kosi ih kolera, pa ipak, njihovi roditelji ne dižu galamu.
I tako, rat je iza nas, mnogi su u ratu poginuli, mnogi od nas su rat i preživjeli. Ako ovakav hrvatski i srpski mir potraje još neko vrijeme smirit ćemo se i mi Hrvati i oni Srbi. Ratovat će međusobno samo kosti naše.
Odličan,odličan tekst! Za bukvare,početnice,čitanke,na prvu stranu! Svih zemalja na brdovitom poluotoku!
Tadić i Josipović nisu samo predstavnici dve države ili dva naroda, nego i dve autentične evropske kulture. U Beogradu već gotovo dve decenije deluje jedna institucija koja se bavi čišćenjem srpske kulture od neevropskih, azijatskih, turskih i sl. elemenata – Centar za kulturnu dekontaminaciju. Rekao bih da blizina i razumevanje naših predsednika svedoče o trijumfu ideologije kulturne dekontaminacije. Ideologija kulturne dekontaminacije imala je svoje uspone i padove – sigurno je da susreti naših bivših lidera u Karađorđevu, kao i sporazum Karadžić-Boban, predstavljaju temelj saradnje između Srba i Hrvata. Međutim, čini mi se da najveću zahvalnost dugujemo Borki Pavićević, vodećem ideologu kulturne dekontaminacije. Saradnja Hrvatske i Srbije u prvom je redu rezultat delovanja Borkinog CZKD-a!
Pravo u metu. I tačno, i precizno. Sjajan tekst.
sjajan tekst.. da zbog tog vječnog sporazuma između Hrvata i Srba – ali samo jedne ideologije, je najviše i nastradao narod u Bosni i Hercegovini. Gospođi Rudan svaka čast.. svi smo mi samo potrošna roba za različite psihopate koji si umišljaju da znaju šta je nabolje za sve.. a što se tiče vojske – pa jednostavno ima takvih koji ništa drugo i ne znaju – i neka ih šalju daleko od nas..
Dr Zoran Đinđić je objasnio da je najveći problem Srba to što je kod njih i posle dvesta godina opstao jedan azijatski, turski mentalitet. Dr Latinka Perović i grupa istoričarki iz Beograda naučno su dokazali kako je taj azijatski recidiv odgovoran za činjenicu da srpsko društvo nije u stanju da usvoji evropske vrednosti. Zbog toga je Dr Vesna Pešić, koja se već dvadeset godina bori za vrednosti evropskog građanskog društva, zaključila da za Emira Kusturicu nema mesta u Srbiji jer je reč o osobi bošnjačkog porekla. Dr Nikola Samardžić, osnivač i ideolog najevropskije partije u Srbiji (LDP), odavno je ukazao na opasnost koju za evropsku budućnost predstavlja “muhamedanski talog sakupljen po beskrajnim pustarama Bliskog i Srednjeg Istoka”. Ipak, ovo bi bili samo usamljeni glasovi nezavisnih intelektualaca koji ne bi imali naročitog efekta da nije bilo odgovarajuće institucionalne podrške. Zbog toga je Centar za kulturnu dekontaminaciju na čijem je čelu Borka Pavićević, odigrao herojsku ulogu u uspostavljanju evropskih vrednosti. Jer, da se vratim na osnovnu temu, saradnji evropske Srbije i evropske Hrvatske najveća je prepreka – azijatski mentalitet!
Trebalo je tada prezivljavati TV dnevnike u 7.30 na vece i ratna izvjesca u 3 popodne; provoditi besane noci pune straha; dolaziti ujutro na posao i ne znati dali izgovoriti to ‘dobro jutro’ ili ne otvarati usta uopce; sto god da izabrali dobijali su se odgovori zbog kojih se molilo zemlju da se otvori pa da se u nju propadne i nikad iz nje ne izadje – I____Tako____Dalje – a biti srpsko bice u Hrvatskoj.
Poruka VR je bliska narodu, obicnom, unistenom, razocaranom, beznadnom MALOM covjeku kojem ne treba cijeli svijet ni sarene gace, a narocito ne sarene laze, da bi bili ispunjeni. Koji dekontaminaciju zove: …. off.
Neki su Vesni Pešić zamerili zbog toga što je izjavila da joj se Kusturica gadi jer je poreklom iz Bosne. Ali, oni koji se usuđuju da kritikuju Vesnu Pešić zaboravljaju da je ova dama lider građanske, evropske opcije, tzv. Druge Srbije. Kako nekome može na pamet da padne takva glupost – da je Vesna Pešić rasista? A Vesna je, kao neustrašiva borkinja protiv nacionalizma, dobila odlikovanje čak i od američkog predsednika Klintona!
Borku Pavićević odlikovao je francuski predsednik Širak i to prestižnim francuskim ordenom Legije časti. Isti orden dobila je i velika srpska spisateljica Svetlana Velmar-Janković.
Lagum, najznačajniji roman Svetlane Velmar-Janković, nije samo umetničko delo već je podjednako važan istorijski dokument. U tom romanu, Svetlana je opisala poguban uticaj Jermena na istoriju Srbije. Jermeni su u Srbiju došli sa Bliskog Istoka; u Beogradu, oni su uglavnom bili naseljeni na Dorćolu, starom jermenskom kvartu; svi su isto izgledali a isto su i zvučali, kaže Svetlana, “kao starozavetni jermenski proroci”… Jermeni su bili u sprezi sa komunistima (jermeno-boljševićka zavera), i radili su o glavi naivnim, pitomim nedićevcima (radnja romana smeštena je u okupiranom Beogradu). Toliko o anti-jermenizmu.
Meni je neobično drago da autor teksta Slaven Hrvatin, te vlasnica bloga Vedrana Rudan, puštaju komentare. Međutim, i dalje ne razumem @Stefana koji je sa svojim komentarima odleteo u offtopic. Možda ja ne vidim dobro, ali meni njegovi komentari izgledaju kao PR članci za CZKD, LDP, itd. Jer mnogo netačnih korelacija tu ima, a u detalje neću ulaziti.
cenim vedranu,ali ovaj put se ne slazem s njom. u pravu je,mrtvi se nece dici ni da im se klanjamo svaki dan celi dan,ali… pogledajmo sebe. nije nam valjalo kad su se beograd i zagreb prepucavali putem dnevnika u 7:30, ne odgovara nam ni sad kad pokusavaju uspostaviti normalnu,tj civilizovanu komunikaciju. nismo li malo licemerni? Ljudi,rat je prosao,bio je to uzasan rat,ali PROSAO JE! i ne,ni tadini josipovic ne potenciraju na zaboravu,nego na prastanju. ajmo se jednom izvuci iz tog smrdljivog gliba proslosti,pogledati se u oci,priznati da smo svi krivi i krenuti dalje?
sto se tice borke i vesne,njima skidam kapu. ali kusturica… covek je veci srbin od najvece srbina. ne razumem cemu ta potreba kod njega? procitala sam mu ovu knjigu na cijoj poledjini pise “…emir kusturica najpoznatiji srpski reziser…” ajme!
@Retka Zverka
Mene nervira jedna činjenica – mnogi u Hrvatskoj i Bosni ne razumeju situaciju u Srbiji. Eto, neki su Bošnjaci i Hrvati, pa čak i neki Srbi, strašno zamerili Biljani Srbljanović to što je ona tokom ratnih devedesetih često odlazila na Pale. Ali Biljana nije mogla da zna da je Radovan ratni zločinac. Srbija je živela u medijskom mraku, Milošević je kontrolisao sve medije i sve do 5. oktobra 2000. godine, Biljana nije imala pojma kakve je zločine počinio Karadžić. Međutim, posle demokratskih promena, Srbija se suočila sa istinom, dobili smo kablovsku televiziju i na njoj CNN. Biljana se tokom posledenje decenije više puta javno distancirala od srpskih zločina. Podržala je aktivnost Haškog suda i dodala: “Svi optuženi treba da budu osuđeni!”. Konstatovala je kako je strašno to što ubice premijera Đinđića imaju decu – jer takve ljude treba sprečiti da se razmnožavaju. I odlučila je, takođe, da joj Radovan više nije blizak rođak.
@Stefane, veruješ u mitove i legende. Promeni kanal, nemoj da gledaš samo CNN i njihovu CIA ispostavu u Srbiji – B92. Preporučujem ti da zastupaš sopstvene stavove, a ne da glorifikuješ ljude o kojima nemaš pojma i događaje u koje nisi upućen. Je l’ si ti zaljubljen u Srbljanovićku, ili šta? Suzdržaću se od svakod daljeg komentarisanja, čak iako opet pročitam bilo šta što nema blage veze sa mozgom. Drugi razlog je što ovo prerasta u klasično trolovanje jednog članka, za šta smatram da ni na šta ne liči.
Samo da napomenem: svi tekstovi su djelo Vedrane Rudan. Ja sam samo administrator.
@Retka Zverka
Vi ste u zabludi! Veoma retko gledam TV. Više volim da čitam knjige. Najradije čitam knjige velikog hrvatskog filozofa Borisa Budena. Buden je levičar i oštar kritičar svakog totalitarizma. Pa i onog hrvatskog. Da ste čitali Budenovu knjigu pod naslovom “Barikade”, shatili biste da su za sve krivi seljaci i boljševici. Srpski i hrvatski seljaci, zadojeni boljševičkom ideologijom, zajedno su u Blajburgu ubijali urbane Hrvate. Ali, Buden nije ostao dužan ni onoj drugoj, urbanoj Hrvatskoj; on smatra da urbana Hrvatska takođe snosi deo odgovornosti jer je o Blajburgu ćutala 40 godina! I dopustila je da njom vlada jedan boljševik, Stipe Šuvar, koji se bavio sociologijom sela (Sic!). (U poslednjem slučaju je više nego jasna sprega boljševičkog i ruralnog elementa.)
U interesu je srpske i hrvatske budućnosti da ljudi poput Borisa Budena i Borke Pavićević konačno uzmu stvar u svoje ruke. Tako će Grad pobediti Selo, a Evropa će trijumfovati nad Azijom. Moram da dodam, a to je u vezi sa prethodnom temom, da su eksponenti ruralne ideologije u Srbiju došli iz Bosne. Da li je baš slučajno to što su i Kusturica i Bregović i Lepa Brena – Bosanci?
Okay, izvinjavam se, Vedrana i Slavene, moja greška što sam pogrešno povezala da je Vedranin site mesto sa više autora.
Ako već offtopicujemo, za @Stefana kao i ostale koji su zainteresovani, možda vas bude zanimalo da pogledate lokaciju http://www.fuckcopyrightlibrary.blogspot.com/ i lokaciju kolega blogera, poznatiju kao “porodičnu biblioteku” http://anarhija-blok45.net1zen.com/.
Mislim!? Vedrana nastavi pisati za nas koji Te razumijemo i koji razumijemo o cemu pises.
@Stefan
Dečko,molim te prestani da baljezgaš gluposti i što je već neko rekao da troluješ po blogu…Mislim… I Srbljanovićka i Borka Pavićević su stvarno nešto čime mi u Srbiji treba da se “ponosimo”.
A što se tiče B92…to već i ptice na grani znaju da ih Ameri plaćaju.
Pozdrav svima i specijalni pozdrav za Vedranu iz Beograda.
Sjajan tekst, ni riječi premalo, ni riječi previše! Bravo!
ama Vedrana draga..sjecas se Amera kada su se izvinuli Nagasakiju ili pak Vijetnamu,Crncima,Biku koji sjedi itd.koliko ce vremena proci da se shvati da je jedino drustvo koje se nikome nije izvinjavalo za “mrtve”bilo ono gdje smo mi naucili lizati “secerne glave”…manite se ljudi corava posla..a i ta Evropa se folira da zeli da joj udjemo,ako joj mi udjemo,….kuda ce se skart nuklearni sakrivati,kuda ce koke putovati i gdje ce se moci naci ovako dobrih polovnih bubrega,di u pi… ma….?ko fol nadjite Mladica hahaha …kao u filmu 9 krug kad ona riba trazi djetelinu..ups…vruce-hladno….a u ratovima ljudi ginu,sirotinja topovsko meso…vodje glume ludilo :)obojica su bili “napuseni”…djeca cvijeca…falilo je 1000 bjelih golubova i muzika iz filma Kosa ..ish…pojma ti ja nemam sta sam sad napisala…a bo