Građanke Hrvatske posebna su bića. Kad vide muško ili se odmah useru ili se poput naše bivše ministrice Vokić dignu sa stolice kad u prostor uđe nešto s kurcem. Nema u njima ništa poljsko, ne pada im na kraj pameti da izađu na cestu u crvenim, ne crnim haljinama, crno je boja tuge, i pošalju sve perverznjake u kurac. I one u mantijama koji su godinama GPS za naše pičke i one druge kojima se živo jebe što Država radi njihovim bakama, majkama, sestrama, ženama, kćerima…Muškarci su uvijek ekipa, drže se skupa i oni koji jebu žene, i oni koji jebu muškarce, i oni koji jebu dečkiće i curice s Božjim imenom na usnama i oni koji ne jebu.
Nema toga što će nas građanke ove usrane zemlje izvesti na ulice i trgove da tamo, obučene u boju krvi, radosti i borbe, pokažemo gospodarima srednji prst. Mi smo jednostavno, ne, neću reći pizde što ste očekivale, sve mi smo obični, tužni, mlohavi kurac koji se diže samo kad ga urolog zbog upale prostate uzme u ruku. Nikad ne reagiramo. I ne možemo baš. Mediji su u rukama mušakaraca. Onaj iz Nedjeljom u 2 u ovo vrijeme borbe pritiv abortusa neće pozvati u goste ženu od krvi i mesa, ženu koja se jebe, ženu koja je rodila, ženu koja je abortirala, ženu koja preživljava s tri tisuće kuna mjesečno i brine o roditeljima, mužu i dvoje djece… Ne, on u goste zove patnicu Marijanu Petir, Djevicu Nazionale, koja u Evropskom parlamentu krvavo zarađuje nekoliko tisuća eura mjesečno. Koga ona predstavlja? Kome je ona bitna? Tko je nevina Petir u ovo vrijeme hrvatskog abortusa?
Drage žene!
Krajnje je vrijeme da dignemo i stas i glas jer nam se crno piše. Medije su osvojili perverzni mužjaci i ne odustaju. Tako nam je ovih dana neki Batarelo, šef jedne od mnogobrojnih, hrvatskih udruga \”Ubi, ubi ženu\”, objavio kako će uskoro u Hrvatsku doputovati američki sudac, nikome poznati, Adamić. \”Njegova je baka bila silovana, da nije bila silovana njega ne bi bilo\”, objašnjava Batarelo. Nitko u Hrvatskoj svemirsku glupost opakog i krajnje perverznog Batarela nije proglasio brejkingnjuzom. A kad Hrvatskoj zaprijeti malo jača bura onaj se Vakula diže na zadnje noge i objašnjava nam kamo da se sakrijemo. Ključno hrvatsko žensko pitanje danas glasi: kako batarelima začepiti gubicu? Kako zgaziti batarele poput zmije ljutice? Šta čekaš ti iz Nedjeljom u dva? Nemoj zvati Batarela ili onog Adamića iako znam da te rajcaju, pozovi najzad u svoju emisiju ženu koja neće ubijati naše vrijeme i dizati nam tlak. Zovi neku od cura koja će u subotu u Zagrebu ipak izaći na cestu.
Vraćam se na silovanje i rađanje. Dakle, da ona nona nije bila silovana ne bi se rodio unuk Adamić i ne bi nam u goste došao sudac Adamić. Poruka silovanim Hrvaticama je jasna, nakon silovanja rodite, tako će svaka od vas Hrvatskoj podariti jednog suca. A onda će taj sudac doći u Nedjeljom u dva, ne bih spominjala tu emisiju da nije najgledanija u Hrvatskoj, i pričati nam o dobrobiti silovanja.
Ajmo priču malo pojasniti. Hrvatica Anka krene doma. Radi u Konzumu od šest do dvadeset i šest. Noć je. Naleti na devet napaljenih Hrvata. Svi je izjebu, en po en. Anka se krvava, raščupana i poderana digne sa asfalta i krene doma. U duši joj je toplo. Ako je imala sreće ostala je u blagoslovljenom stanju, ako održi trudnoću radeći poput živine u Konzumu rodit će suca. Dok se penje prema podstanarskoj sobici briše suze radosnice.
Zna li Anka koliko košta školovanje budućeg suca? Ne zna. Ne znam ni ja. To nikome nije tema. Uspjela sam saznati da je trošak prvašića koji se \”besplatno\” školuje, samo pribor, nešto odjeće, udžbenici, 4500 tisuća godišnje. Bez hrane, izleta, rođendanskih poklona… U Jutarnjem listu od prošle godine pročitala sam da je prosječni godišnji trošak školovanja sedmaša i osmaša 14.615 kuna. Zna li uspješno silovana Anka koliko će potrošiti da bi joj sin postao hrvatski sudac? Vjerojatno milijun kuna. Koliko bi života morala imati Anka Silovanka da bi plod razjebane utrobe svoje pretvorila u suca? Matematika mi nije jača strana, možda onom Batarelu jest pa neka računa.
Ovaj tekst nije o hrvatskim batarelima koji nas ovih dana intenzivno jebu u glavu. Pišem o nama ženama. Nama kukavicama, nama šutljivicama, nama krpama na koje se može izdrkavati svaki batarelo kad mu to šune u bolesni kurac.
ŠTO ČEKAMO?
