Živim na Trsatu, to je najlješi dio Rijeke. Ima krasnu crkvu staru nekoliko stoljeća, fenomenalan perivoj gdje mogu čuvati svoju unuku bez straha da će njeno malo stopalo ugaziti u pasji drek. Kafići, suncobrani, udobne stolice, uske uličice, ptice pjevaju, mir…
![\"Jelačić\"](\"http://www.rudan.info/wp-content/uploads/2012/05/jelacic.jpg\" "\\"Jelačić\\"")
Mir? Da, mir, osim kad krenu Marijini dani, čini mi se da nam opet kucaju na vrata. Onda će svakodnevno na naš Trsat stizati autobusi iz svih krajeva Najdraže Naše.
Pop će tuliti kako je Marija bila dobra ženska, tisuće ljudi će mu svojim pjevanjem dati za pravo. Ulice moga Trsata bit će zakrčene vjernicima a trotoari štandovima. Trgovci nude od krunice do lopate kojom možete, u slučaju ne daj bože, jednim zamahom zatući susjeda.
Naravno da je na svakom uglu prodavaonica kruha a pokraj same crkve ćete za zlatnu zubnu navlaku svoje pokojne ili žive none odmah dobiti keš.
Da, ima i suvenira. Marija, Isus i kao krhki muškarac u najboljim godinama i kao debeljuškasta beba. Nju i njega prodaju i popovi i Cigani. Kod Cigana su jeftiniji, zato, oprez!
Bojim se Marijinih dana, gužvi, dernjave popa koji je bio miljama daleko od Boga kad je On sluh dijelio. Frustrira me i činjenica da mi nikad više neće trebati ni šareni bikini ni čipkaste tange a ni gipsani konj na zadnjim nogama me ne bi mogao dovesti do orgazma.
Zato, samo zato jer živim u kvartu koji je lijep milijunima Marijinih obožavatelja uživam brisnuti sa Trsata i otići u neki veliki grad i osloboditi se marijatitisa bar na nekoliko dana.
Lijepo je maknuti se od smrada pokojnih kokošiju, dernjave, pivopija pišača kojih ima mnogo više nego zahoda, trgovaca koji ne poštuju moje godine pa mi uporno u pola cijene nude grudnjak za dojilje.
Pariz, London, Beč, Moskva, Madrid… Volim sve te gradove koji jesu veliki, kolike bi horde obožavatelja pečenih kokošiju tek oni mogli primiti…
Nećete ih vidjeti na njihovim velikim trgovima. Tamo ljudi šeću, dječica drže balone u rukama, majke guraju kolica, vodoskoci, muzeji, krasne fasade, cvijeće… Nažalost, putovanja su skup sport.
Ne mogu jednostavno reći mužu, ovdje na Trsatu je strašno, pobjegnimo od Marije u Oslo. Ali mogu mužu reći, još neko vrijeme, zlato, ajmo u Zagreb, sjednimo u Gradsku kavanu, gledajmo onom Konju rep i postanimo građani na sat ili dva.
Da, lijepa su to vremena bila kad smo muž i ja mogli brisnuti u Metropolu i uživati u buci tramvaja, cvijeću, sviračima, prolaznicima, šušuru Grada.
Već dugo, već jako dugo na Trgu bana Jelačića traju nekakvi Dani. Šator do šatora, trešte tambure, nudi se \”prava, domaća rakija\”, ogromne pancete, niz kobasica dugačak deset metara, ban Jelačić u svim tehnikama, drvo, gips, kamen, mramor, prodavači odjeveni u pitaj boga čijeg naroda nošnju…
Muž i ja, žalosni par koji je pobjegao iz provincije da bi nekoliko sati gutao život velegrada ostaje i žedan i gladan. Jelačićevi dani su strašniji od Marijinih jer im se ne nazire kraj.
Čija je to ideja? Kardinala Bozanića? Lokalnih popova kojima nikad dosta love za dvorce, restorane, kurvice, lude aute i motore? Ne! Zagreb nije Trsat, popovi sa Trgom koji izgleda kao trg u Mrduši Donjoj nemaju nikakve veze.
Ali sigurno ima Milan Bandić. On je taj koji je odlučio da će svoj grad pretvoriti u rodno selo. Razumijemo čovjeka, i moj muž i ja. Ali on ne razumije nas. Toliko smo siti, nas dvoje, Mrduša Donjih u svakom kutku Hrvatske.
Ne volim pancetu, ni kobasice, ni tambure, ni narodne nošnje, ni veselo vrištanje prodavača rakije koja je \”izvorno hrvatska\”, ne volim, neka mi bude oprošteno, ni onu Lijepu Našu koja se dere pod repom Konja. Ne volim!
Zašto muž i ja nemamo pravo na Trg koji bi nama i turistima slao poruku da je Hrvatska zemlja kulture? I dobro upakirana laž može usrećiti čovjeka. Ne mora svijet koji dolazi u Zagreb odmah pogoditi kakav nam je lik zagrebački gradonačelnik. Ako je samo u njemu problem?
“Ne volim pancetu, ni kobasice, ni tambure, ni narodne nošnje, ni veselo vrištanje prodavača rakije koja je “izvorno hrvatska”, ne volim, neka mi bude oprošteno, ni onu Lijepu Našu koja se dere pod repom Konja. Ne volim!” – uzivam u ovim clancima.. hvala sto se netko usudi reci ono sto nas dosta misli!
da marijini dani …hahahahha….živila sam na Trsatu 10 godina i zna bit naporno….
Uljepšala si mi dan!
ovo na Trgu stvarno je postala katastrofa,navečer skinu jedan šator a ujutro dođe ta ista ekipa i postavi novi,u zadnjih 330 dana koliko pratim 41 su bili bez šatora…a ovi ljudi oko trga kaj imaju lokale su budale pa plačaju najam veliki…PA JEL IMA NETKO DA TOM MALOGRAĐANU BANDITOSU STANE NA KRAJ???!!!prije nego se cijeli grad pretvori u jednu veliku terasu i vašar sa šatorima…
Nikada nisam bila u Rijeci, time i ne znam kako doticna manifestacija izgleda. Ali, Vedranina lucidna i duhovita percepcija je fascinantna. Bravo!
Dodjite malo u BGD, imamo i mi konja i trga za trku 🙂
lijep početak dana ,pročitati tekst i kao uvjek oduševljena
Panem et circenzes
Ispraznost svoje vjere pokazuju bukom i kupoprodajom od “Plastičnog Isusa” do, što bi rekao jedan moj znanac, poluosovine za FAP, da li ih je sram – sačuvaj Bože – nevjerojatna je ta strast za demonstracijom primitivizma i loše prikrivenog nasilja u govoru jezika i tijela spram “drugih”.
Ja dok sjedim pod repom, čini mi se da ban ne jaše na konju nego na teletu i to zlatnom. Bog mi se opet pričinjava nekako zelen kao da je Dolar, a sveto globalno trojstvo također se sve više zeleni – malo od ekologije malo od “OPEKA”. Profesor je govorio kako će to Kinezi sve jednog dana poravnati, ali sad već vidimo da će američke restlove morati podijeliti sa Mula-hedinima, i Mulajusufima, od kako se krenula širiti “demokracija” po svijetu. Oni koji, kao Vedrana, žele biti na nekom mirnom mjestu najbolje da idu na groblje, ako i tamo još uvijek ima mjesta.
Trg je već dugo nešto što nema veze s gradom, od njega možete samo okrenuti glavu i nekako se pokušati ne sramiti (meni ne uspijeva). No, ima nešto praktično za utjehu: preselite svoj izlet na jednu lijepu terasu Kvatrića, taj trg je trenutno jedini dašak nečega građanskog i na tih sat vremena možete zaboraviti gdje ste. Druga opcija je Gornji Grad (Ilirski trg).
em,pričaš bezveze,kakav Kvatrić,i taj je trg uspio banditos upropastiti,po čem je to dašak građanskog???prazna,popločana ploha na kojoj nema nikad nikoga,preskupi SF liftovi,nedostatak zelenila,paukova mreza zbunjujučeg automobilskog toka uokolo…pa koliko je to koštalo?ma uzas,tko pozna Kvatrić mora zaliti za time kakav je bio,makar onako neuredan i neugledan a ovo sad je smeće,to jedino banditos moze smatrati uspješnicom jer ko i svi malograđani pati za grandioznim…al mi u Zagrebu smo obične pizde koje mu neznaju stat na kraj!
..ja bih to nazvao isto sranje drugo pakovanje…Cvjetni da i ne spominjem sa onom horvatinčičevom prevarom koji bi već davno stavio ključ u bravu da mu banditos nije napravio garazu..nije ovaj ubojica tome kriv nego Banditos koji mu je to omogućio.
Takva su vremena da je postalo deplasirano isticati Vedraninu hrabrost (koja očito postoji) – jer danas svatko može “lajati” (“i laje”). Ima i drugih novinara koji pišu vrlo kritično.
Ja sam (etnički) Hrvat ali ne volim svoju Hrvatsku državu, prije svega, zato što podilazi krupnim (i ne samo krupnim) kriminalcima, a bezočno i prozirno pljačka tzv. male obične ljude
u kakve se i sam ubrajam. Hipokrizija i glupost caruju, puno ljudi to kuže, ali ne mogu ništa učiniti.
Moja Hrvatska država pazi da se ne zamjeri bankama, Crkvi i EU birokratima, ali ne mari za ogroman broj (svojih?!) opljačkanih ljudi koji doslovno životare. Takve su istine postale dosta notorne i banalne, te kao takve nemaju više nikakvu “revolucionarnu” oštricu. Što bi danas moglo animirati veći broj ljudi u Hrvatskoj na suvislu masovnu akciju? Izgleda nažalost – ništa. Ostalo je birati između samoubojstva i tupila. Ako imate djecu, logičan izbor je tupilo…
Slažem se da je Jelačić-plac krajnje primitiviziran s tim vašarima i stalnim, nepotrebnim glupostima, ali ne razumijem gđu. Vedranu koja gotovo svaku kolumnu mora začiniti mržnjom prema vjernicima (katolicima) . Nije mi jasno da toliko mržnje može nagomilati jedan čovjek. S jedne strane ne podnosim niti svećenike niti “vjernike” koji blate vjeru, a s druge niti takve talibanski raspoložene ljude. Vedrana, nije li vas menopauza konačno napustila?