Jelačićevi dani

Živim na Trsatu, to je najlješi dio Rijeke. Ima krasnu crkvu staru nekoliko stoljeća, fenomenalan perivoj gdje mogu čuvati svoju unuku bez straha da će njeno malo stopalo ugaziti u pasji drek. Kafići, suncobrani, udobne stolice, uske uličice, ptice pjevaju, mir…

\"Jelačić\"
Mir? Da, mir, osim kad krenu Marijini dani, čini mi se da nam opet kucaju na vrata. Onda će svakodnevno na naš Trsat stizati autobusi iz svih krajeva Najdraže Naše.

Pop će tuliti kako je Marija bila dobra ženska, tisuće ljudi će mu svojim pjevanjem dati za pravo. Ulice moga Trsata bit će zakrčene vjernicima a trotoari štandovima. Trgovci nude od krunice do lopate kojom možete, u slučaju ne daj bože, jednim zamahom zatući susjeda.

Naravno da je na svakom uglu prodavaonica kruha a pokraj same crkve ćete za zlatnu zubnu navlaku svoje pokojne ili žive none odmah dobiti keš.

Da, ima i suvenira. Marija, Isus i kao krhki muškarac u najboljim godinama i kao debeljuškasta beba. Nju i njega prodaju i popovi i Cigani. Kod Cigana su jeftiniji, zato, oprez!

Bojim se Marijinih dana, gužvi, dernjave popa koji je bio miljama daleko od Boga kad je On sluh dijelio. Frustrira me i činjenica da mi nikad više neće trebati ni šareni bikini ni čipkaste tange a ni gipsani konj na zadnjim nogama me ne bi mogao dovesti do orgazma.

Zato, samo zato jer živim u kvartu koji je lijep milijunima Marijinih obožavatelja uživam brisnuti sa Trsata i otići u neki veliki grad i osloboditi se marijatitisa bar na nekoliko dana.

Lijepo je maknuti se od smrada pokojnih kokošiju, dernjave, pivopija pišača kojih ima mnogo više nego zahoda, trgovaca koji ne poštuju moje godine pa mi uporno u pola cijene nude grudnjak za dojilje.

Pariz, London, Beč, Moskva, Madrid… Volim sve te gradove koji jesu veliki, kolike bi horde obožavatelja pečenih kokošiju tek oni mogli primiti…

Nećete ih vidjeti na njihovim velikim trgovima. Tamo ljudi šeću, dječica drže balone u rukama, majke guraju kolica, vodoskoci, muzeji, krasne fasade, cvijeće… Nažalost, putovanja su skup sport.

Ne mogu jednostavno reći mužu, ovdje na Trsatu je strašno, pobjegnimo od Marije u Oslo. Ali mogu mužu reći, još neko vrijeme, zlato, ajmo u Zagreb, sjednimo u Gradsku kavanu, gledajmo onom Konju rep i postanimo građani na sat ili dva.

Da, lijepa su to vremena bila kad smo muž i ja mogli brisnuti u Metropolu i uživati u buci tramvaja, cvijeću, sviračima, prolaznicima, šušuru Grada.

Već dugo, već jako dugo na Trgu bana Jelačića traju nekakvi Dani. Šator do šatora, trešte tambure, nudi se \”prava, domaća rakija\”, ogromne pancete, niz kobasica dugačak deset metara, ban Jelačić u svim tehnikama, drvo, gips, kamen, mramor, prodavači odjeveni u pitaj boga čijeg naroda nošnju…

Muž i ja, žalosni par koji je pobjegao iz provincije da bi nekoliko sati gutao život velegrada ostaje i žedan i gladan. Jelačićevi dani su strašniji od Marijinih jer im se ne nazire kraj.

Čija je to ideja? Kardinala Bozanića? Lokalnih popova kojima nikad dosta love za dvorce, restorane, kurvice, lude aute i motore? Ne! Zagreb nije Trsat, popovi sa Trgom koji izgleda kao trg u Mrduši Donjoj nemaju nikakve veze.

Ali sigurno ima Milan Bandić. On je taj koji je odlučio da će svoj grad pretvoriti u rodno selo. Razumijemo čovjeka, i moj muž i ja. Ali on ne razumije nas. Toliko smo siti, nas dvoje, Mrduša Donjih u svakom kutku Hrvatske.

Ne volim pancetu, ni kobasice, ni tambure, ni narodne nošnje, ni veselo vrištanje prodavača rakije koja je \”izvorno hrvatska\”, ne volim, neka mi bude oprošteno, ni onu Lijepu Našu koja se dere pod repom Konja. Ne volim!

Zašto muž i ja nemamo pravo na Trg koji bi nama i turistima slao poruku da je Hrvatska zemlja kulture? I dobro upakirana laž može usrećiti čovjeka. Ne mora svijet koji dolazi u Zagreb odmah pogoditi kakav nam je lik zagrebački gradonačelnik. Ako je samo u njemu problem?


15 Comments

  1. DINA
  2. viola38
  3. ssokolica
  4. silver surfer
  5. Jaca VA
  6. Samurajac
  7. miljenka jošt
  8. poncije
  9. prolaznik
  10. VLADO
  11. em
  12. silver surfer
  13. silver surfer
  14. Cukunio
  15. Slavko

Jelačićevi dani

Živim na Trsatu, to je najlješi dio Rijeke. Ima krasnu crkvu staru nekoliko stoljeća, fenomenalan perivoj gdje mogu čuvati svoju unuku bez straha da će njeno malo stopalo ugaziti u pasji drek. Kafići, suncobrani, udobne stolice, uske uličice, ptice pjevaju, mir…


Jelačićevi dani

Živim na Trsatu, to je najlješi dio Rijeke. Ima krasnu crkvu staru nekoliko stoljeća, fenomenalan perivoj gdje mogu čuvati svoju unuku bez straha da će njeno malo stopalo ugaziti u pasji drek. Kafići, suncobrani, udobne stolice, uske uličice, ptice pjevaju, mir…