Jebeš broncu

Gotovo svi moji znanci ovih su dana buljili u ekrane i navijali za naše rukometaše. Športski novinari i analitičari hrvatske zbiljnosti svršavali su dok su se naši \”kauboji\” penjali prema vrhu. Prvenstvo svijeta? Evrope? Još uvijek borbe traju?

Onaj Goluža je po hitnom je postupku proglašen Bogom. Najbolji mu je potez bio što je nekog Ivana, tko je Ivano, ostavio doma. Samo nepristojni ljudi mogli su do kraja utakmice, dok smo svi još vjerovali da će \”kauboji\” privezati konja gdje treba, izdržati ejakuliranja u mikrofon napaljenog  teve komentatora.

A onda, čitavoj je naciji naglo klonuo. Ekipa je izgubila od Danaca. Dogodilo se ono što se uvijek događa kad \”naši kockasti\”, \”naši dečki\”, \”naš profesor\”, \”naša Vlašić\” ne dosegnu Olimp a morali bi kad su iz Hrvatske. Krene pljuvačina od strane ljudi kojima je čitav život najveći napor bio kako se popeti do šanka a ne tresnuti sa stolice.

Najopakiji su \”britki\” kolumnisti koji u nekoj svojoj lokalnoj birtiji, tamo im daju piće na kredit, ogorčeno lupaju po tipkovnici i deru kožu Goluži. I jedni i drugi nam nadahnuto objašnjavaju igru koja je \”Hrvatsku zavila u crno\”.  Dok su teve komentatori ozbiljni, uvijek u neku od svojih emisija, dan poslije, pozovu bivše športaše, športske liječnike, psihologe, psihijatre, kolumnisti grizu na drugačiji način. Oni se sportašima rugaju.

Oni? Što bi se dogodilo kad bi im život ovisio o tome da moraju pretrčati pedeset metara u deset minuta ili skočiti u dalj trideset centimetara? Crknuli bi. Pijani, debeli, prepušeni, zločesti mužjaci koje više pale mokri dečki nego pička. Tim i takvima jučer je Goluža bio heroj a danas im je zločinac? Kao da je Hrvatska…Jebote!

Da li je tim bolesnicima ikad itko rekao što je Hrvatska? Koliko nas ima?  Hrvatska je siromašna zemlja na Balkanu, da, na Balkanu.  I pokradena zemlja na Balkanu. Imamo više šoping centara nego sportskih dvorana. Škole nam se ruše djeci na glavu. Parkova nigdje, lopovi su ih pretvorili u gradilišta. Jedini nacionalni sport koji se ovdje njeguje tupo je buljenje u ekrane.

Nakon svakog \”poraza\” treneru i \”našima\” jebe se mater. Zašto je Ivano, ne pitajte me tko je Ivano, ostao doma umjesto da… Zašto nismo prvaci svijeta a zaslužili smo? Najbolji smo!  Odakle ta bahatost? Što smo mi to učinili u prošlosti, što činimo danas da nam ništa manje od zlata nije dobro?

Tko smo mi Hrvati i mi Hrvatice? Mi smo lijena, debela, vrlo često pijana, gladna, usrana bagra kojoj ne pada na kraj pameti počistiti štalu u kojoj živi, prerezati žicu oko logora u kome skapava, upitati za zdravlje razbojnike koji su nas odrali. Većina nema tri kune u džepu da bi gladnom djetetu kupila perec ali zna, preko delegata, srati kad klinci umjesto zlata doma donesu broncu.

Nemam pojma kako se zovu naši rukometaši, onog Golužu ne volim, to nema veze sa sportom, ali skidam kapu i njima i njemu. Dečki, da li je moguće da ste odrasli u istoj zemlji u kojoj mi živimo?

foto: Marko Jurinec/PIXSELL


32 Comments

  1. Ante
  2. Pedja Bgd
  3. Domagoj Bogoljub
  4. Danger
  5. MIlorad Ivanić
  6. Rebelyell
  7. Rina
  8. Bozo
  9. adriana
  10. Sg
  11. NIkolina
  12. vojislav
  13. Zoran
  14. VLADO
  15. Domagoj Bogoljub
  16. Miki Maus
  17. BruceLee
  18. Monika
  19. Zgubidan
  20. Domagoj Bogoljub
  21. Glas razuma
  22. prolaznik
  23. mato vilac
  24. Sg
  25. malte
  26. CGuBG
  27. scorpiorex
  28. Dunja Sporer

Jebeš broncu

Gotovo svi moji znanci ovih su dana buljili u ekrane i navijali za naše rukometaše. Športski novinari i analitičari hrvatske zbiljnosti svršavali su dok su se naši \”kauboji\” penjali prema vrhu. Prvenstvo svijeta? Evrope? Još uvijek borbe traju?