Hrvatska nestaje

Ovih je dana demograf Stjepan Šterc izjavio da Hrvatska nestaje. Njegova je izjava osvanula u svim medijima. Nitko nije napisao što ćemo izgubiti kad Hrvatska nestane. “Hrvatska”, to je danas, jako optimistički gledano, mjesto na kome živi cca 3,5 milijuna ljudi. Prije nego što nas Hrvatice i Hrvate za gušu stegne tuga pregolema zbog prestrašne činjenice da “Hrvatska nestaje” treba reći što ćemo izgubiti kad sirotica ispusti dušu.

Žene, udane, neudane, cure, samohrane majke, djevojčice, izgubit će bar milijun zlostavljača koji ih prebijaju, ubijaju, muče, gnjave i dave svaki dan u godini. Hrvatske žene, kad izgube državu, ni jedan poslodavac neće pitati hoće li zatrudnjeti, imaju li kredit, one koje imaju kredit posebno su tražene jer na poslu neće raditi pizdarije.

Građanke Hrvatske će, kad nestane Hrvatske, osvanuti u nekoj zemlji u kojoj će naći posao i biti za njega redovito plaćene. Ako ih prebije partner gospodin će otići na robiju. U zemljama izvan Hrvatske, ne mislim na vukojebine u našem okruženju koje se također zovu “države”, malo je vjerojatno da će Hrvatici muž iščupati grkljan ako mu ne doda pivo dok on gleda kako “Kockasti” najebavaju u nekom ratu nogama. Kako sam glupa. Kad Hrvatska nestane nestat će i “Kockasti”. Koja tragedija, jebote!

Dječica će, kad ne bude Hrvatske , izgubiti pravo na gutanje splačina u vrtiću u kome su jedva dobila mjesto, pravo da ostaju sama dok im mama u marketu radi od jutra do sutra za 200 eura, pravo da u školi gutaju paštu sa jogurtom kome je istekao rok, nepravo na zubara, doktora, pravo da im po glavi gmižu uši i pravo da umiru zato jer nema lijekova za njih i pravo da im se strop bolničke sobe sruši na malu glavu i pravo da ne budu sita i obučena i da gledaju roditelje kako im umiru od straha jer stanodavac kuca na trošna vrata. Koja dugačka rečenica. To je zato jer sam u stresu, a u stresu sam jer Hrvatska nestaje.

Starci će, kad ne bude Hrvatske, nepokretni, bolesni, ostavljeni od siromašne djece, crkavati obuzeti nostalgijom. Oni koji, dok bude nestajala Hrvatska, budu imali neku kunu od prodaje kuće na moru koju su dobili od svojih staraca, do smrti će u kartonskoj kući slušati Balašavića kako pjeva “Al’ se nekad dobro jelo” i plastičnim zubima rastavljati komad kruha na sastavne dijelove.

Političari će se, kad Hrvatska nestane, kolektivno samoubiti. Ostat će bez automobila, ljubavnica, love, vila, raskošnih stanova i službenih putovanja. Na sjednicama Sabora neće moći izgovarati pizdarije, a kako ne mogu a da ne izgovaraju pizdarije, dok Hrvatska ne nestane, derat će se po šumama i gorama, a nitko ih neće čuti i nitko ih neće snimati i neće odlaziti u “Otvoreno” da tamo seru jer će nestankom Hrvatske “Otvoreno” postati zatvoreno.

Kad nestane Hrvatske nestat će i dragovoljci. Njih milijun, možda sam i malo rekla. Ceste će biti puste, moći će dragovoljci dizati šatore i urlati da su se oni “za ovo borili” i da su oni “za ovo krvave gaće nosili” i da neka “vječno živi Hrvatska”.

Uzalud. Nitko ih neće čuti i nitko im neće isplaćivati sve veće i veće mirovine i nitko ih neće ozbiljno shvatiti kad budu oružjem prijetili Hrvatskoj televiziji ako Aci Stankoviću ne uruči otkaz zato jer je Aco Stanković u “Nedjeljom u dva” spominjao “građanski rat”, a u Hrvatskoj nije bilo “građanskog rata”, bio je Domovinski rat koji je Hrvatskoj donio blagostanje i demokraciju i smrt komunizmu i dragovoljce Domovinskog rata.

I ova je rečenica dugačka jer sam u stresu zbog nestanka Hrvatske. Urlat će tako ti dragovoljci toga rata, a nitko ih neće čuti jer, kad Hrvatska nestane, neće biti ni Hrvatske televizije, ni zločinca Ace,  a s vremenom, oni će zadnji nestati jer su žilavi, neće biti ni dragovoljaca.

Kad Hrvatska nestane, nestat će i hrvatski katolički popovi i neće im biti žao što će nestati jer kad nestane Hrvatska s njom će nestati i hrvatska dječica, a jebeš život svećenički kad u blizini nema baš ni jedne dječje ritice. Jebeš takav život svećenički.

Kad Hrvatska nestane mi ćemo građanke i građani… Izgubiti što? Opustimo se.  Popijmo nešto u to ime dok još u frižideru imamo, ako imamo, nekakvu tekućinu obogaćenu alkoholom.  Neka sranje nestane. Čim prije tim bolje.