Hrvaška do Pirana

Moj muž dragovoljac Domovinskog rata zvan Leopard i naš kum dragovoljac zvan Stršljen osnovali su Zdrug srca Isusova jer Hrvatska kreće u rat protiv Slovenije. Slovenija nam je otela jedan veliki zaljev i Svetu Geru. Sveta Gera je naše brdo koje je dobilo ime hrvatske svetice Gere zaštitnice “poljskih radova, udovica, vrućina, prenoćišta i putnika.” Jebeni Slovenci nam ne daju Geru, uništit će nam poljoprivredu i turizam i vrućine i udovice. Eto, zato moj muž dragovoljac i ostali dragovoljci treniraju u šumi iza naše vikendice. Heroji su u maskirnim uniformama i misle da su sedamdesete nekadašnje tridesete.

Svi na glavi nose ustaške kape, na njima srce Isusovo jer su oni i dragovoljci i Hrvati i ustaše i katolici. Nemojte me krivo shvatiti, ništa ja nemam protiv rata, da moj muž nije ratovao ne bismo mi imali Hrvatsku, a moj muž penziju. U ratu mu je kum odgrizao pola uha. Pobili su se dok su kartali na prvoj crti bojišnice. Kasnije je naš kum svjedočio da je mome mužu komad uha odgrizao četnik.  Preko Amazona je moj muž naručio maskirno odijelo i za našeg unučića Krešu pa sad i on puca s njima i urla, Za dom spremni. Njegovi roditelji misle da mali sa nonićem uči tablicu množenja.

Zdrug je u petak vježbao desant na Sloveniju, moj je muž u šumi izgubio kateter pa je sad u bolnici. Kumu su stavili četiri stenta jer je dobio infarkt kad je u jednom grmu ugledao vepra. Meni je sin dao Krešu na čuvanje da se ne bih razboljela od tuge za mužem koji je dobio novi kateter i sepsu. Moderni, mladi roditelji ne daju  često unučad na čuvanje djedovima i bakama jer mi ne poštujemo ni osnovna pravila modernog odgoja. Ne jesti slatko, jesti vilicom i nožem, vježbati matematiku, četvorka nije ocjena.

Krešo je već tri dana MOJ i samo MOJ. Za ručak svaki dan jede pohano  meso, rukama, za večeru jaje na oko, rukama. U Delicijama sam mu kupila brdo slatkiša, jadno djetešce, jedva da je u životu vidjelo čokoladu, i šest žutih pilića, na svakome piše, “HR pjenasti proizvod. PAŽNJA! UPOZORENJE! MOŽE IZAZVATI POREMEĆAJ AKTIVNOSTI I PAŽNJE DJECE. NIJE PRIKLADNO ZA DJECU DO TRI GODINE: PROČITATI I SPREMITI. Zemlja porijekla Kina.” Krešo je navršio osam godina, može pojesti cijeli kokošinjac.

Kad je Krešo pojeo tri pilića pjevao je, plesao, mahao ručicama i nogicama.  Ja sam pojela dva pilića, odmah sam osjetila “poremećaj aktivnosti” i zaplesala. Htjela sam da mi Krešo, dok sam poremećeno aktivna, pjeva neku lijepu pjesmicu koju su učili u školi. Zapjevao je:

“Ubili smo Djeda Mraza, tralalalalalala,

krvava je cijela staza, tralalalalalala,

pokloni su puni krvi, tralalalalalalala,

Djeda Mraza jedu crvi, tralalalalalala.”

Slovenci! Najebaste!