Kupujem novi kauč, ljeto je krenulo, stižu mi gosti, stari mi se kauč raspao na pragu punoljetnosti. U surfanju je spas. Pomogla mi je prijateljica čija je prijateljica u Beogradu kupila fenomenalan kauč plave boje koji se može razvući u krevet, zlu ne trebalo. IKEA, trosjed FRIHTEN SKIFTEBO plavi, broj 604.315.63. JES!
Ikea nama Riječanima nudi pomoć kao i građanima ostalih hrvatskih gradova koji nemaju tu sreću da žive u Zagrebu. Na stranici Ikee piše: “Mjesto za preuzimanje omogućava ti preuzimanje proizvoda, blizu svojeg doma, kupljenih isključivo putem internetske trgovine.” I opet, JES!
Guglam, otkrijem, vidim, za moj kauč dostave nema iako sam ga namjeravala kupiti preko interneta. Mome prijatelju su javili da je kupnja moguća samo u Zagrebu. Zašto? Na stranici Ikee nigdje ne piše koji se artikli ne dostavljaju “blizu svojega doma” i zašto se ne dostavljaju.
Pred pola sata zgrabila sam mobitel. Nazvala sam broj 01 445-5444, servis koji može sretnicima koji se odluče za neki Ikein proizvod potvrditi da im je to potez života. “Hej, želimo ti dobrodošlicu u Ikea centar za podršku kupcima.” Jebote! Otkad smo Ikea i ja na ti?! Kužim da Ikea računa da samo klinci kupuju njihove proizvode, njima se možeš obraćati kako hoćeš, ali što sa nama starijima? Mi ne bismo stare kosti trebali odmarati na njihovim krevetima?
Hej, Ikea, a da budete elementarno pristojni! Dakle, zvala sam onaj broj. Morala sam najprije čuti da njihov restoran opet radi. Jebe mi se za vaš restoran, treba mi KAUČ 604.315.63 i informacija zašto mi ga nećete dovesti na vaše skladište u Rijeku. Hej, hoću objašnjenje!
“IKEA zaposlenik uskoro će vam se javiti.” Zvala sam opet i opet i opet. Čula sam koju tipku moram pritisnuti ako želim kuhinju, pa informaciju o još nekim tipkama, pa neku jezivu muziku, pa muziku, pa muziku…
Moje pitanje glasi: da li IKEA tako zajebava svoje kupce u Švedskoj ili samo mi Hrvati imamo tu čast?
Hej, IKEA, javi se!