Dođite!

Ne bih vas davila, drage moje cure i poneki dečko, da mene nije udavio izdavač. VBZ misli da moram ponoviti kako danas u 18.00 sati na Interliberu potpisujem “Doživotnu robiju”.

Ne pitajte me gdje jer sam izvan sebe. Do sinoć sam bila upadljiva žena sa, kako reče jedan moj obožavatelj, “papagajem na glavi”. Mislio je, zlobnik, na moju boju kose.

Sinoć je papagaj odletio. Frizerka mi je ostavila na glavi boju duže nego je trebalo. Žena je bila izvan sebe. Ima sina koji je u nekom razredu osmogodišnje škole. Slušala sam je na pola uha. Pisao je test iz povijesti. S njim je učila čitavu noć. Djeca su dobila pitanja unaprijed pa je ženi bilo lakše.

Kad… U testu od obećanih pitanja ni o ni p. Sirota su djeca na slijepoj karti morala crtati kojom je rutom Aleksandar Makedonski, ako sam mu dobro upamtila ime, jašući svoju konjusinu stigao u Spartu ili krenuo iz Sparte prema Irskoj, povijest mi nije jača strana.

Naravno da mi se jebe za Makedonskog i njegovo kljuse, slijepe karte mrzim više nego pogled na obračun kreditne kartice, ali ja danas više neću imati papagaja na glavi i ono malo ljudi koji me bude htjelo vidjeti neće me ni naći ni prepoznati. Jebem ti Aleksandra Makedonskog!

Dobro, dobro, nije sve tako crno. Doći će mi rodbina, njih petero iz Rijeke, s njima se još nisam posvađala. Veseli me i što ću imati novu haljinu moje omiljene Ane Kujundžić, ako je uspijem navući na sebe. Haljina je ludilo. Crna, a po njoj bijele mačke. I još volani u tisuću boja. Možda vas to privuče, cure?

Predlagala sam Dragi Glamuzini, mom uredniku, da ispred štanda VBZ-a postavi bure piva, besplatna pijača će uvijek privući više ljudi nego knjiga koju moraju platiti. U gluhe uši.

I tako ću ja danas u nekom kutu, a lijeva kao iz kabla, čekati na vas tijela okovana steznikom i s crvenim dlakama na glavi. Vi ćete prolaziti pokraj mene kao pokraj prosjaka koji glumi da nema noge u potrazi za kakvom razvikanom kuharicom, ljubićem ili biografijom Modrića.

Čekajte, ovo morate znati vi koji još niste pročitali “Doživotnu robiju”. Prvo izdanje je rasprodano jer ljudi vole pornografiju, ljubav, seks u ogromnim količinama, zločin, krv, hepiend… Svega ima u mojoj knjizi i još na popustu.

Čujem vas kako me šaljete u penis. Danas moram biti pristojna književnica na sajmu knjiga, zato u ovom tekstu kurcu mjesta nema. “Ženo, draže mi jer ostati doma i gledati ‘Krunu’ nego se po ovom sranju od vremena vući do tebe.”

Razumijem. I ja bih na vašem mjestu iako me kod nove ‘Krune’ smeta što je glumac koji glumi Charlesa komad, a kralj Charles te može uzbuditi koliko i muž na proslavi dvadesetogodišnjice braka.

Jebiga, svašta sam ja ovdje nabrojila luda od straha da ću se danas lažno dobro raspoložena smiješiti samo Dragi Glamuzini, vjerojatno mi ni ona rodbina neće doći, jebeni lažljivci.

Čujte, cure moje. Otvorila sam vam srce. A vi, vještice, ako nakon ovog vapaja, preklinjanja, gmizanja i puzanja ostanete doma, bit ću vam na duši.

Bože, ovaj tekst je dno dna. Ovoliko se nisam ponižavala ni kad sam sedamdeset i neke u mini haljini odlazila na ispit profesoru bez grudnjaka i gaćica.

Sve zaboravite! Ženske, recite mužu da idete na Vedranu pa krenite na Njega.

 8,578 total views,  124 views today