Vedrana Rudan od danas ima svoju službenu stranicu na Facebooku. Tamo ćete moći pratiti događaje, diskusije i najave tekstova i nastupa.
Avanture slijepe kurve
Vedrana Rudan
Vedrana Rudan od danas ima svoju službenu stranicu na Facebooku. Tamo ćete moći pratiti događaje, diskusije i najave tekstova i nastupa.
Kad je moja penzija nedavno svedena na 40% od dotadasnje , (sve po zakonu dabome), nesto me srecom odjednom trglo da me potsjeti na mnoge koji primaju jos manje od mene.
De Leon je jednom rekao da ima Kineza koji zive od jednog stakorskog obroka dnevno, onda ima drugugih Kineza koji zive tek od ostataka onih prvih, a takodjer da ima i onih Kineza koji zive tek od mirisa koji od toga ostaje.
Ljudski je stomak veoma podatan na sirenje i suzenje, svakome, uglavnom, prema nezasluzenom.
Primo Levi je jednom rekao da ljudi prije ili kasnije spoznaju da je nemoguće ostvariti savršenu sreću, ali da malo tko zaključi da je i suprotno točno – da je nemoguće ostvariti savršenu nesreću. Koliko god to bilo točno i mudro, nije velika utjeha ljudima koji žive u bijedi.
Imam bivseg prijatelja. Postao je bivsi nakon sto je podvio rep i udovoljio ultimatumu svoje supruge: ili iz kuce njegovi roditelji ili ona. A roditelje je povukao iz Hrvatske, potpisao papire da ce ih sponzorirati i da nista od ovdasnje vladi za njih traziti nece. Roditelji prodali stan u Zagrebu i dali mu novac da ovdje kupi kucu. A onda je doslo prvo dijete, pa drugo i, kad je baka zaboravila skare na stolu, doslo je vrijeme da se oboje gube iz kuce. Cisto sigurnosti djece radi.
Neki me dan nazvao izgnani djed. Ispunjava molbu za penziju za sebe i baku i pita moze li moje ime staviti pod rubriku ‘Tko vas je poznavao kad ste dosli’. Bez spominjanja da je njihov sin na sebe preuzeo njihovo uzdrzavanje, a zeleci izbjeci losu karmu, rekoh da moze.
Taj moj bivsi prijatelj ima i brata. I njega je povukao ovamo potpisavsi iste dokumente kao i za roditelje. Brat je ubrzo nasao posao, radio godinu dana u tom skladistu i onda dobio otkaz. Desava se. No, kako je bio zaposlen zakonom propisano vrijeme, priskrbio si je potreban staz za dobivanje pomoci za nezaposlene. Na to ima pravo slijedecih godinu dana ili dok ne nadje posao. Bio je na toj pomoci 12 mjeseci, a onda nasao novi posao, radio tri mjeseca, pa dao otkaz i prebacio se drzavne jasle za slijedecih 12 mjeseci. I tako vec sedmu godinu.
Ja nisam imao srecu da se kod bilo koga zaposlim. Svi su rekli, dok sam jos trazio posao, da sam prekfalificiran. Pa sam registrirao firmu i radim sam za sebe vec 20 godina. Sto me, kao vlasnika firme, automatski diskvalificira od primanja bilo kakve drzavne pomoci. I to je u redu. Nikome ne moram biti za nista zahvalan.
Imam i vjencanu kumu. Ne mogu reci da je bivsa, ali je vise ne vidjam. Ne mogu. Radila je u Zagrebu, u drzavnoj sluzbi 40 godina. Onda je dosao rat i odjednom se nasla ovdje, kod svoje familije. Kao izbjeglica iz Borova. I dobila drzavnu penziju. Ovdasnju, plus onu iz Hrvatske.
I ja bih rado u penziju. Mlad sam u dusi, ali godine su tu. No, ne mogu. Jer iz mog se poreza financiraju i roditelji bivseg prijatelja i njegov brat i moja vjencana kuma!