pregled

Biskupi i političari

Hoće li se u Hrvatskoj ikad prestati govoriti o pički kao o gorućem problemu? Kad god su izbori pred vratima na hrvatskoj cesti leži hrvatska pička koju ujedinjenim snagama čereče hrvatski političari i hrvatski biskupi.

Bijeda nije tema, nikad nije ni bila, čak se i korona niječe iako nas opet grabi za vrat. Pička, pička, pička. Abortus, abortus, abortus. Abortus je ubojstvo znaju i Raspudić i Škoro i ostali mužjaci u hrvatskoj politici koji su ipak iskusniji i pametniji pa šute na tu temu. Što je abortus znaju i biskupi koji nikad pičke vidjeli nisu. Ubojstvo, ubojstvo, ubojstvo. GRIJEH! I nema većeg od njega!

Prastara priča. Ovaj su put mužjačine krenule korak dalje. Čitamo kako bi silovana žena trebala roditi i nježno brinuti o svom čedu jer će se to njeno čedo pretvoriti u sretno ljudsko biće. Postoje i dokazi. Sjetimo se silovanih žena u Domovinskom ratu koje su rodile. Tako govoraše Raspudić. Sjetimo se filma Grbavica. Sranje od filma sa monstruoznom porukom. Tako govorah ja.

Pevaljko Škoro još je precizniji. Silovana žena bi se, prije nego krene prema kobili, trebala savjetovati sa „svojim najbližima“. Tko su njeni „najbliži“? Tata? Mama? Muž? Dečko? Svećenik? Možda je to Škoro koji će u Saboru, nadam se da nakon ove izjave neće, odlučivati o našoj i o sudbini grešnice?

Javili su se i biskupi. Mi hrvatske žene imamo tu sreću da i naši političari i naši svećenici znaju engleski pa nam već godinama trube kako su oni prolajf.  Oni su „za život“. Na tu temu čak i marširaju.

Oni su „za život“ budućih abortusa, ali im se istovremeno živo jebe kakav život vode oni koje majke nisu pobacile. Hrvatski političari su neznalice, kriminalci i bešćutna gamad. Hrvatski biskupi trideset dugih godina uporno bauljaju bespućima hrvatskih pičaka umjesto da se uhvate pravog posla.

Političari bi trebali brinuti kako Hrvatsku dignuti iz bijede u kakvoj nije bila ni za vrijeme Matije Gupca. Svećenici bi morali brinuti o dušama vjernika, a ne o nabavci najnovijeg BMW džipa kojim će krenuti na neki pederski parti.

Što reći o biskupu Košiću koji se povremeno izvlači iz svoje raskošne pećine pa krene ženama držati slovo? Košić sve zna o abortusu, o jebanju nevine hrvatske dječice pojma nema. On i ne vidi da u tome postoji problem. Kad njegove kolege zadignu raskošnu halju i uvale djetetu katolički kingsajz kurac u nevinu riticu… Je li to prolajf ili je to ipak ubojstvo? On i njemu slični sigurni su da se tako  mala djeca pripremaju za lajf. Ja mislim da je to ubojstvo i duše i tijela o kome Crkva u Hrvata uporno šuti iako o dječjim riticama zna sve, o pički baš ništa.

Smije li se itko čuditi Košiću? Samo intelektualno nevini. Taj se biskup jednom fotkao čak i sa „gospodinom“, očito jednim od članova svoje ekipe, koji je silovao pse. Jebote! Živim pokraj crkve, srećom imam mačku Pepicu. Doduše, s vremena na vrijeme k nama svrati i kuja Anči. Onda ne slušam Škoru koji mi je nekad poručivao:“Otvor’, ženo, kapiju, man’ se očenaša…“

Ne, nije sve tako crno u Hrvatskoj danas. Najzad su se na hrvatskom internetskom nebu ukazale neke nove klinke koje šalju jasnu poruku, prepustite pičku vlasnici. Pokazuju srednji prst mužjacima koji okolo šire teoriju o sretnoj dječici silovanih žena i o ženama ubojicama. U akciju Srednji prst uključio se čak i Kolinda koji je u pet godina svoje vladavine ženama stalno pokazivao srednji prst. Mužjak Kolinda je nakon silaska s trona promijenio spol?

Možemo li mi žene koje živimo u ovakvoj zemlji išta učiniti da nam bude bolje?  Očito možemo. Srednji prst, ma koliko bio mali jer je ženski u samo nekoliko dana postao je velik kao kuća. Nadam se da će ga žene perverznim hrvatskim političarima pokazati i na izborima.

Kako se riješiti popova?

Drage vjernice, nemam odgovor. To je vaša bitka. Moju djecu nisu silovali, neće ni moje unuke.