Udruga Franak

Krediti u švicarcima koji su zatukli nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske i budućnost njihovih potomaka zločin je veći od napada na nešto što se nekad zvalo SR Hrvatska a danas se zove samo R Hrvatska. O Domovinskom ratu mislimo da znamo sve. Bio je oslobodilački, žrtve su pale da bismo bili svoj na svome, da nije bilo pet milijuna dragovoljaca danas bi bradati četnici krojili našu sudbinu u saboru koji se ne bi zvao hrvatski.

"Crna knjiga" Udruge Franak
Hvala bogu, naši pali heroji, oni bez ruku i nogu, beskućnici, slijepi, gluhi, šepavi, svi koji su za ovo dali život ili bar dva organa imaju razlog za slavlje. Svoji smo na svome. Da smo svoji na svome, da smo ušli u savez civiliziranih zemalja već je pred desetak godina bilo vidljivo na svakom uglu Naše.

Sa velikih plakata gledale su nas ogromne živine i mamile da u bankama koje one reklamiraju dignemo kredit. Nilski konj nam je namigivao, tek vjenčani mladi parovi na našim su ekranima plesali  u novim stometarskim stanovima do kojih su došli jednim potpisom na komadu papira.

Cure koje su glumile službenice banaka smiješile su nam se onako kako se smiješe kurve u bordelu obećavajući mušterijama noć sa djevicom. Pa ti, beskućniče, odoli.

Stan ne možeš unajmiti jer te ni jedan ugovor u Hrvatskoj ne štiti od gazde. Najam ti može dignuti kad hoće, izbaciti na cestu također. A ti bi želio gajbu u kojoj bez stresa možeš ljubiti ženu, muža ili grliti svoje malo dijete. Potpiši, potpiši, potpiši. Ako potpišeš u francima sve će biti dvostruko jeftinije.

Tko je od ljudi koji su pred sedam godina na taj način kupili stan mogao pomisliti da upravo sebi i svojima potpisuje smrtnu presudu? Tko je mogao pomisliti da će zbog takvog kredita jednoj dvadesetosmogodišnjoj djevojci puknuti srce? Tko bi mogao pomisliti da će Država Hrvatska, Lijepa Naša, naša Domovina blagosloviti zločin stoljeća i ponijeti se prema svojim građanima gore nego Ameri prema Gadafiju?  Nitko.

Danas nam je jasno da je zločin bio dobro planiran, da je akcija imala svoj početak i svoj kraj, svoje dobitnike i gubitnike.  I ja sam nasjela slatkorječivosti svoje privatne bankarice koja se poput ostalih privatnih bankarica i bankara izgubila u bespućima najvećeg hrvatskog nacionalnog zločina.

Zašto sam ja digla kredit u visini od četrdeset i osam tisuća eura koje je banka “pretvorila” u franke? Željela sam da mi tridesetineštogodišnji sin dobije krov nad glavom. Sam nije mogao dignuti kredit na trideset godina, tako je planirao, jer je bio na “crnoj listi”. Jednom je u nekoj banci uplatio tisuću kuna tri dana kasnije nego je trebao.

Imali smo više sreće nego pameti. Danas nam je zbog toga, nakon sedam godina plaćanja kredita, ostatak duga samo četrdeset i osam tisuća eura pretvorenih u one franke. Ne smijem ni pomisliti kako bih se osjećala da mi je sin dignuo kredit na trideset godina.

Svim žrtvama  hrvatskog zločina nad zločinama najteže pada što su nas izdali i prodali “ljudi ” za koje smo glasali i koje plaćamo da rade za naše dobro. Ipak, u ovoj nacionalnoj tragediji neviđenih razmjera mene je obasjalo sunce.  Prvi put otkako živim u ovoj odvratnoj zemlji ugledala sam svjetlo. Ukazala se Udruga Franak, skupina mladih, obrazovanih, poštenih ljudi koja svima nama kukavicama poručuje da bismo se morali boriti protiv zločina.

Dignuti glas i tužbu. Možda u ovoj dolini leševa ipak postoji neki nekorumpirani sudac, neka poštena sutkinja? Ne crknimo bez borbe. Čujem da su danas banke izvedene pred suca i da traže da se sa budućih rasprava “isključi javnost”. Znaju da je ono što su učinile ravno najodvratnijem zločinu čije bi detaljno opisivanje moglo uznemiriti “javnost”.

Njihov zločin jest sličan ubojstvu djeteta, silovanju bebe, pucanju na djecu koja idu u dječji vrtić. U pravu su. Zločinačke banke uz blagoslov države Hrvatske zaista su pobile i starce i djecu i bebe i buduće bebe. Detalji o toj egzekuciji mogli bi “uznemiriti javnost”.

Članovi Udruge Franak krenuli su u najveću i najčasniju bitku u povijesti Hrvatske. Prema njoj je Domovinski rat igra u pijesku. Hoće li članovima Udruge Franak ostati glave na ramenima?

 

 

55 Responses to Udruga Franak
  1. Glas razuma

    Dok je ovaca biće i šišanja!!!

  2. matijavid

    Dragi Slavene,
    dugo me nije bilo na blogu i malo sam pogubila konce pa sam prelistavajući više prepisku a manje Vedranine tekstove taman počela da se sa uživanjem kikoćem nad britkim “Jovančom” i “Običnim čitaocem” kad naletim na nešto zapanjujuće; tvoj crveni karton za “Advokata” preimenovanog u ovu dvojicu…..?! Naravno da mi to sveto trojstvo ni slučajno ne bi palo na pamet, ali ipak……nisi baš morao da ostraniš jednog oštroumnog i zabavnog čoveka/ženu nasuprot gomile drugih dosadnjakovića koji ne umeju da sjašu. Na koncu konca, sećaš se, ti si sličnu stvar oprostio tvojoj reprezentaciji (Ivan M, Alkemičar, Baron) koji su prošli samo sa blagom opomenom a ovamo, jednim udarcem počistiš “tri” Srbina ko od šale. Kamo prvo razotkrivanje, kamo prvo žuti karton (i to pet puta) pa tek ako su i dalje neposlušni uručiš im šut kartu. Nisi pomislio da su možda i oni braća od stričeka ko što je smislila ona tvoja ekipa posle tri dana razmišljanja. E moj Slavene, nije ti baš nešto europska ta demokracija, mnogo miriše na onu čistokrvnu hrvatsku. A toliko je malo falilo do konačnog pomirenja, da se “Običan čitalac” i “Ivan M.” izljube tu na naše oči. Kad nas i ti tako lako odstreljuješ ko muve neće više ko imati braniti ćirilicu, ni slovnu ni folklornu. A onda ćeš setno otpevati….”i sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno……..” što nikad neće odgovarati istini. Sa istinom pak, s druge strane, neće i ne može svako da živi, verovatno i to po milosti božjoj.
    Dragi Slavene, brate Hrvate,
    budi više brat a manje Hrvat.
    Svet će biti bolji, dobru udovolji.

  3. mali

    Svaka čast. Jedna od rijetkih koja je shvatila razmjere kriminala. Jna nije ni 1% štete napravio koliko će Hrvatskoj napraviti ova smišljena akcija.