Goran Gerovac, kolumnist Večernjeg lista, moj je najdraži kolumnist. Duhovit, ciničan, obrazovan. Subotom iz Večernjaka najprije izvučem njegovu kolumnu. Učinila sam to i danas. Znam koliko je teško svaki tjedan ubosti temu koja već nije izbodena, razvezati tezu koja je samo tvoja. Ne mogu reći da me danas iznenadio ili, ne daj bože, razočarao. Dapače, uvijek me raznježi kad naletim na neko muško koje misli da su sve žene žrtve.
Ali… Oni na nekoj od televizija rekli bi, evo priče. U Zagrebu živi građanka N.P. koja se družila sa Milanom Bandićem. Nisu se skrivali, nitko ih nigdje nije vidio noći o ponoći. Građanka N.P. i gradonačelnik Zagreba opušteno su obilazili dućane sa krznima i zlatom. Građanku N. P. novinari su pitali što je tamo radila, građanka N.P. je odgovorila da skupa sa gradonačelnikom daje podršku zagrebačkim „malim poduzetnicima“.
„Novinari“ nisu vjerovali građanki N.P. Pretpostavljali su, kad je Milan Bandić umro, „znali su“ da je između građanke N.P. i gradonačelnika postojala veza. Portali, glasnici hrvatske istine, krenuli su nagađati, provjeravati, „istraživati“, prozivati, sve u ime prava naroda na „istinu“. Nažalost, hrvatski narod željan istine k’o pijanac u krizi metilnog alkohola istinu saznao nije. Je li gradonačelnik Bandić svoje zadnje trenutke proveo sa, pokraj ili na građanki N.P.? Nema odgovora.
To što istinu nitko nije iskopao hejtere, glasove hrvatskoga roda i naroda, nije spriječilo da drkaju na, po njima, vruću temu. Neki su se na građanku N.P. obrušili mlateći po tipkovnici u svojoj podstanarskoj rupi, drugi su istovremeno mlatili tipkovnicu i glavu kurca svoga. Nije nebitno naglasiti da je građanka N.P. izuzetno lijepo stvorenje na koje hrvatski mučenici mogu samo štrcati iz daleke daljine. I promašiti metu.
Siročići su majmunu vlažili glavu, pa prljavim papirnatim maramicama brisali prljave ruke. Ili ih samo trli o jeftine, prljave traperice? Što god da su nevoljnici radili to se od njih moglo očekivati. Kakav život vode hrvatski hejteri? Žive sa starcima i čekaju njihovu smrt da bi se dočepali krova. Čame u podstanarskom sobičku i razbijaju glavu kako platiti idući najam. Čekaju da im se vrati žena s posla i donese pivo. Svršavaju kad pobijedi Dinamo. Svršavaju kad izgubi Hajduk ili Rijeka ili neka treća ekipa mišićavih milijardera nosača tetovaža i gela na glavi.
Što još rade hrvatski hejteri? Sve žene koje se ukažu na hrvatskoj sceni nazivaju „kurvama“ i dijele ih na one koje bi „jebali“ i „izjebali“ i one koje ne bi štapom taknuli. Izigravaju mužjake koji kao mogu birati. Sirotani jesu glupi, ali valjda ne toliko da ne kuže da nema žena kojima bi ih oni mogli turnuti osim kad su u grupi. To što im vlastita žena s vremena na vrijeme raširi noge je čin sažaljenja, samoobrane i mirenja sa sudbom kletom.
Ti i takvi krenuli su razvlačiti građanku N.P., a moj omiljeni Gerovac se čudi zašto je nitko nije branio. „Slučaj građanke N.P. koju je gomila rastrgala, a da u njenu korist zaštitarke, ‘februarke’, političarke nisu rekle ni jednu jedinu riječ…“ Gero, Gero, ne bi me čudilo da tebi uskoro zatreba zaštita.
Građanin G.G. čudi se zašto ni jedna od amaterskih i profesionalnih „zaštitarki“ nije skočila u obranu građanke N.P. Znam odgovor. Građanki N.P. zaštita nije potrebna. Postoje žene koje znaju što rade, procijene rizik prije nego krenu u akciju, analiziraju što će svojim činom dobiti, što izgubiti. I živo im se jebe što o njima misli „gomila“. „Gomila“ ne misli jer nema čime.
Sviđa mi se građanka N.P. Da je više žena poput N.P. koje kroz život idu dignute glave i koje boli kurac što bijedne drkadžije o njima pišu i govore, ne bi ženama trebale „zaštitarke“ i ostale „februarke“.
Kad odrastem bit ću građanka N.P.