Da mi je netko rekao da ću ikad pročitati ovo što sam pročitala na portalu Jutarnjeg lista rekla bih mu da je luđak kome lijeka nema.
Vi niste čitali? Elem, u Metropoli, kako jutarnji zove Zagreb dogodio se “mimohod”. Trgom bana Jelačića su pod zaštitom policije mimohodili Ukrajinci i Ukrajinke, jedan od povoda za prosvjed bio je rušenje brane Kahovka na Dnjepru.
Okupili su se u 19 sati pred Kamenitim vratima, prepisujem iz Jutarnjeg, a zatim u mirnom mimohodu, noseći ukrajinske i hrvatske zastave, kao i transparente “Russia is a terorist country”, zaputili su se Trgom bana Jelačića te Ilicom prema Bosanskoj ulici, sjedištu Veleposlanstva Ruske Federacije.
Cijelim putem su izvikivali parole. Najglasnija je bila “Slava Ukrajini, herojima slava”, ali i “Putine huljo”, “Putin ratni zločinac”, te “Rusi van iz Hrvatske”.
Za one koji još uvijek ne znaju moj stav glede ovog strašnog rata, ponovit ću. Sa Rusijom ratuje Amerika koja je u svoje zločinačko kolo uvukla Evropu, Ukrajina je platila, plaća i platit će zastrašujuću cijenu. Bit će zbrisana sa lica zemlje.
Ameri su dobili što su željeli. Prodali su oružje, oslabili Rusiju i uništili živote malih ljudi u čitavoj Evropi. Istovremeno nas dave inflacija i jeza. Bahate evropske vođe pune svoje džepove i bezdušno polažu živote građana svojih država na oltar američke pohlepe. To je jedina istina, ostalo su sranja koja nam srviraju prodani američki i evropski mediji.
Gdje je u svemu tome Hrvatska? Naravno, ovako velika i moćna, ima nas možda tri milijuna ako uključimo mrtve i nerođene, na pravoj, oprostite, na američkoj strani.
Sve sam to već nekoliko puta napisala, zašto opet razvlačim istu žvaku? Zato jer me zapanjuje drskost Ukrajinaca i Ukrajinki koji marširaju u mojoj zemlji pod zaštitom policije koju ja plaćam i traže da se Hrvatska očisti od Rusa.
Ej, ljudi, tko ste vi? Kako se usuđujete meni građanki Hrvatske poručivati kako bi trebala izgledati moja zemlja i tko bi je moramo napustiti? Kako biste se osjećali kad bih ja vama poručila, zašto, ako zaista volite svoju zemlju, marširate mojom? Zašto ne u svojoj?
Imate problem s Rusima? To je vaš problem. Ja mislim da i vi i mi imamo problem s Amerikom i to ne od jučer. Razmislite malo. Razmislimo malo i mi Hrvatice i Hrvati. Kad su Ameri uništavali Irak onako kako Rusija danas taraca Ukrajinu ni jedan Iračanin nije mimohodio Trgom bana Jelačića i nosio parolu Ameri, van iz Hrvatske.
Živim u Rijeci, u mom gradu Ameri peru svoje brodove, nitko ne zna od čega ih čiste. Ameri nam “poklanjaju” prastaro oružje, Ameri su, nakon što su Jugoslaviju zasuli osiromašenim uranom, bombe koje nisu uspjeli baciti na Beograd iskrcali u Jadransko more.
Koliko nas je bilo na Trgu i vikalo, Odjebi, Ameriko! Da smo i bili tamo teško da bi nas Hrvatice i Hrvate štitila hrvatska policija dok bismo se derali, “Clintone huljo”, “Clinton ratni zločinac”, Clinton… Već kod Clin… dobili bismo hrvatskim pendrekom po hrvatskoj glavi.
Imam li neku poruku? Samo jednu. Svaki bi stranac koji dođe u goste morao biti pristojan i ne uređivati kuću koja nije njegova. Russen Raus! Čujete kako to grozno zvuči kad se prevede na njemački. I grozno i poznato.
“Juden raus”, urlalo se davno u Njemačkoj. I u Hrvatskoj se svašta urlalo kroz vjekove. Danas smo se mi Hrvati smirili. Ne marširamo, ne mimohodimo, šutimo i trpimo. Ako mi ne urlamo jezive parole u svojoj zemlji ne bi li bilo logično da umuknu i naši gosti?
(Ilustracija: Midjourney)